Jedenje snijega kod pasa – opasna navika?

Scena je poznata: naši se psi rado zabavljaju u snijegu, ostavljajući šape u njegovom beskrajnom bijelom prostranstvu. To gledamo s osmijehom, a onda se zapitamo. Je li snijeg stvarno siguran za naše pse, ili bi trebali biti oprezniji?

Pas koji jede snijeg može na prvi pogled izgledati bezazleno. Međutim, njegova znatiželja, žeđ ili igra mogu postati rizični kad su prisutne opasne supstance. Sol, antifriz i druge kemikalije koje zimom dolaze na površinu transformiraju snijeg u potencijalnu prijetnju. Taj bijeli pokrivač nije samo hladna vlažnost; postaje mjesto na kojem odlučujemo o njihovoj sigurnosti.

Naša misija je pružiti sigurnosne smjernice i izbjeći nepotrebnu paniku. Edukacijom o zimskim opasnostima, prepoznavanjem znakova opasnosti, i savjetima za prevenciju, bit ćemo korak ispred. Zajedno možemo naučiti kako zaštititi naše ljubimce tijekom hladnih mjeseci.

Ključne napomene

• Snijeg može skrivati sol, antifriz i prljavštinu – ključni razlog zašto je li snijeg opasan za pse nije samo hladnoća.
• Pas jede snijeg zbog žeđi, navike ili dosade; pravilna hidratacija smanjuje rizik.
• Pas opasnosti jedenja snijega zimi uključuje gastrointestinalne smetnje i pothlađivanje.
• Zimske opasnosti za pse rastu uz prometnice i parkirališta gdje se koriste kemikalije.
• Rano prepoznavanje znakova nelagode štiti snijeg i zdravlje pasa tijekom šetnji.
• Trening, upravljanje okolinom i provjerene zimске rutine čine razliku.

Uvod: zašto psi jedu snijeg i što to znači za njihovo zdravlje

Na prvoj šetnji po pahuljama često vidimo kako pas gricka led. Razmišljamo zašto oni to rade i može li to biti štetno. Razlikovanje između igre i problematične navike ključno je. Promatranje pasa u zimskom vremenu može nam pomoći razumjeti njihov ritam.

Pseća znatiželja za novim mirisima i osjetima često je razlog za to ponašanje. Nakon trčkaranja po snijegu, psi ga koriste za hlađenje. To im pomaže da se ohlade, dok istodobno uživaju u teksturi snijega. Krckanje snijega može djelovati umirujuće, baš kao i žvakanje leda.

No, snijeg ne može zamijeniti vodu. Dolazi do toga da zauzima prostor u želucu, a hidratacija ostaje nedostatna. To može posebno biti problematično za manje ili osjetljive pse. Hladnoća također može iritirati njihov grlo i želudac.

U urbanim sredinama postoji dodatni rizik od onoga što se ne vidi. Često snijeg sadrži kemikalije poput soli, antifriza i ostalih supstancija. One mogu štetno utjecati na pasji probavni sustav i bubrege. Zato je važno pažljivo pratiti ponašanje naših pasa zimi.

Za uspostavu zdravih navika, šetnje u kontroli i česta hidratacija su ključni. Biranjem sigurnih površina za igru, štitimo zdravlje naših ljubimaca. Također, na taj način kanaliziramo njihovu znatiželju na siguran način.

Rizici onečišćenog snijega: sol, antifriz i zimske kemikalije

Cestovna sol i psi najviše nas zabrinjavaju tijekom zimskih šetnji. Mješavine natrijeva, kalcijeva i magnezijeva klorida mogu iritirati sluznice, izazivajući povraćanje i proljev. U većim količinama, te kemikalije izazivaju hipernatremiju koja može dovesti do letargije, tremora i konvulzija. Snijeg pokraj ceste često je siv i zrnat s tragovima prometa.

Etilen-glikol, prisutan u antifrizu, posebno je opasan. Čak i male količine mogu prouzročiti metaboličku acidozu i brzo oštetiti bubrege. Ataksija, depresija i povraćanje raniji su znakovi trovanja, zajedno s pojačanim pijenjem i mokrenjem. Miris antifriza može biti privlačan psima, što ih može nagnati na lizanje iz lokvi.

Propilen-glikol, nasuprot etilen-glikolu, psi obično bolje podnose. Ipak, visoke doze mogu prouzročiti sedaciju i probavne smetnje. Osim toga, urea i acetati mogu iritirati kožu i probavni sustav, dok mastan film ulja, tragovi teških metala i mikroplastika dodatno opterećuju psa.

Gdje je rizik najveći? Na mjestima poput rubova cesta, parkirališta, prilaza garažama i staza pred trgovinama. Ovdje je rizik od trovanja visok jer se sredstva za odleđivanje miješaju sa snijegom formirajući kontaminirane lokve.

Da bismo smanjili rizik od trovanja pasa zimi, izbjegavamo prljavi snijeg i lokve. Osim toga, važno je nakon šetnje temeljito oprati šape i trbuh psa. Trebamo spriječiti da psi ližu ostatke soli i kemikalija s krzna.

• Biramo čiste, manje prometne rute i zelene površine dalje od kolnika.
• Nudimo svježu vodu prije izlaska kako bismo smanjili interes za snijeg.
• Koristimo zaštitne bootie čizmice ili balzame za šape te ih peremo po povratku.
• Pratimo znakove neuobičajenog ponašanja i odmah zovemo veterinara ako posumnjamo na izloženost antifriz etilen-glikol.

pas opasnosti jedenja snijega zimi

Zime donose posebne rizike za pse tokom šetnji, poput kemikalija kao što su sol i etilen-glikol iz antifriza. Ove supstance, kada su prisutne na snijegu, mogu uzrokovati trovanje. Posljedično, psi mogu iskusiti ozbiljne probavne smetnje i oštećenje bubrega.

Hladni snijeg može uzrokovati hipotermiju psića, starijih pasa, i onih kratkih nosova kao što su mopsi i francuski buldozi. Prohladno vrijeme izaziva dodatne probleme s disanjem za ove pasmine, što otežava oporavak nakon šetnje.

Ledeni kristali mogu rezati jezik i desni pasa, što dovodi do krvarenja i boli. Ovo potiče lizanje, pri čemu psi progutaju više snijega. U gradskim sredinama, takav snijeg može sadržavati bakterije i viruse, povećavajući rizik od infekcija.

Psima s kroničnim zdravstvenim stanjima poput bubrežnih problema ili srčanih bolesti je teže održavati tjelesnu temperaturu zimi. To povećava rizik od komplikacija poput dehidracije, koja može uslijediti zbog povraćanja ili proljeva, dodatno oslabljujući psić.

Zaštita naših ljubimaca zimi zahtijeva praktične mjere. Oblačenje kaputića, nošenje zaštite za šape, i planiranje kraćih ruta šetnje ključno je. Također je važno izbjegavati mjesta gdje je snijeg kontaminiran solju. Primjena naredbi poput “pusti” ili “ostavi” može smanjiti šansu za konzumiranje snijega.

• Odmah uklanjamo snijeg s brade i šapa nakon šetnje.
• Nudimo svježu vodu kako bismo smanjili želju za žvakanjem snijega.
• Promatramo znakove poput letargije, drhtavice i sline, jer mogu upućivati na trovanje snijegom.
• Biramo čišće rute, dalje od parkirališta i prometnica.

Pravilnim pristupom zaštiti pasa tijekom zimske sezone, ostvarujemo ravnotežu između zabave i sigurnosti. Na taj način štitimo zdravlje naših ljubimaca, minimiziramo rizik od hladnog stresa i osiguravamo njihovu sigurnost tijekom svake šetnje.

Hipotermija i pothlađivanje: skrivena prijetnja tijekom šetnje

Zimska hladnoća donosi tihi rizik hipotermije za pse, pogotovo kada njihova tjelesna temperatura padne ispod 37,5 °C. Hladnoća se produbljuje kad psi jedu snijeg, a aktivnost poput trčanja ubrzava gubitak topline. Problem se pogoršava ako je krzno vlažno ili ako puše vjetar.

Među najugroženijima su štenci, stariji psi, manje pasmine i oni s manjkom masnog tkiva. Kroz hladne mjesece, šetnje zahtijevaju ekstra oprez i strateške pauze na mjestima zaštićenima od vjetra.

Simptomi pothlađivanja uključuju drhtanje, spor puls i disanje, letargiju i ukočenost. U ozbiljnijim slučajevima može doći do gubitka svijesti. Ako uočite ove znakove, bitno je smireno i brzo djelovati.

• Slojevita zaštita: topli kaputić s vodootpornim vanjskim slojem.
• Zaštita šapa: čizmice ili balzam protiv soli i leda.
• Topla voda u termos boci kako bismo smanjili potrebu za snijegom.
• Kratke pauze, suho krzno i zavjetrina tijekom hodanja.

Ako posumnjate na hipotermiju, zagrijavajte psa postepeno koristeći suhu deku, pazeći na njegovu temperaturu. Izbjegavajte jaku toplinu izravno zbog rizika od širenja krvnih žila i kolapsa. Također, odmah kontaktirajte veterinara.

Pažljivim planiranjem aktivnosti i nadzorom, briga o psiću tijekom zime može postati rutina. Planirajte staze s manje izlaganja hladnoći, izbjegavajte dugo stajanje na hladnoći, štiteći njihovu toplinu bez nepotrebne opasnosti.

Gastrointestinalni problemi: proljev, povraćanje i upale

Oštre hladnoće mogu drastično utjecati na osjetljivu unutrašnjost želuca pasa, izazivajući iritacije pa čak i gastritis. Ukoliko se u obzir uzmu dodatni vanjski faktori poput soli, antifriza ili bakterija, potencijal za razvoj gastroenteritisa se znatno povećava.

Primjećujemo povraćanje koje varira od povremenog do čestog, osobito kada pas konzumira snijeg. Problemi sa stolicom se kreću od mekše konzistencije do ozbiljnog proljeva u zimskim uvjetima. Uočavanje napora prilikom pražnjenja, krvi ili sluzi u izmetu, kao i osjetljivost trbuha, su česti simptomi.

Manje pasmine su posebno osjetljive na brzi gubitak tekućine, što ubrzava pojavu dehidracije. To dovodi do slabljenja apetita i energije te pojačane žeđi.

Prilikom blažih simptoma, naša pomoć se oslanja na veterinara:

• kratkotrajna gladovanja pod nadzorom, a zatim postupno uvođenje lako probavljive hrane
• davanje oralnih elektrolita za obnovu tekućine i minerala
• upotreba probiotika namijenjenih psima, kao što su Lactobacillus i Enterococcus
• korištenje gastroprotektiva prema veterinarskom receptu za zaštitu želučane sluznice

U slučaju letargije, prisutnosti krvi u stolici, povišene tjelesne temperature ili sumnje na trovanje kemikalijama, hitna reakcija je ključna. Nužni su brz pregled i detaljne laboratorijske analize, uključujući hematologiju, biokemiju i, ako postoji sumnja, analizu urina za etilen-glikol.

Da bismo umanjili rizike, važno je osigurati čistu vodu tijekom šetnji i paziti na konzumaciju snijega. To nam omogućava da lakše preveniramo gastrointestinalne probleme i smanjimo izglede za razvoj gastroenteritisa.

Tijekom hladnih dana, važno je pažljivo pratiti ponašanje i stolicu našeg ljubimca. Osvještavanje bilo kakvih abnormalnosti može nam pomoći da brže identificiramo i adresiramo simptome kao što su povraćanje ili proljev.

Opasnost od ozljeda usne šupljine i zubi

Oštri kristali snijega i skriveni komadi leda mogu lako izrezati osjetljiva tkiva usta. Zbog toga zimi dolazi do ozljeda usta kod pasa, s jezikom, obrazima i desnima kao najčešćim žrtvama. Hladnoća uzrokuje sužavanje krvnih žila, što otežava zacjeljivanje rana. Svaki zalogaj pri tom može pojačati bol.

Ponavljano grickanje snijega može stvoriti mikroabrazije i pogoršati već postojeći gingivitis. Kada psi grizu led, njihov ugriz postaje krhkiji, povećavajući rizik od pucanja zubne cakline. Ulceracije jezika mogu uzrokovati prekomjerno slinjenje i odbijanje tvrde hrane od strane psa.

S paznjom promatramo simptome kao što su krvarenje desni, neugodan zadah i prednost žvakanja na jednu stranu. Uočimo li krv na snijegu ili u zdjelici, detaljno pregledamo usnu šupljinu pri dobrom osvjetljenju za znakove posjekotina ili otoka.

• Izbjegavamo ledene nanose i tvrde brijegove snijega.
• Za igru koristimo mekane loptice ili gumene igračke, štiteći tako zube psa od oštećenja.
• Nakon šetnje pregledavamo zube, desni i jezik psa; boli ga pa skriva male ulceracije jezika.

1. U slučaju lakše ozljede ispiramo ustima mlakom vodom, izbjegavajući agresivna sredstva.
2. Izogibamo se upotrebi antiseptika koji sadrže ksilitol i slanih otopina.
3. Ako krvarenje desni ne prestaje ili ako pas odbija hranu, savjetujemo se s veterinarom (npr. Hrvatski veterinarski institut).

Zimske alergije i preosjetljivosti: kako ih razlikovati od trovanja

Zimi možemo primijetiti crvenilo i pukotine na šapama pasa, kao znak kontaktnog dermatitisa. To se često događa zbog soli na cestama. Alergije u pasa zimi su rezultat izloženosti soljenim površinama. Simptomi poput lizanja i crvenila javljaju se postepeno.

Hladan zrak može iritirati dišne putove psa, uzrokujući kašalj i kihanje. To je reakcija na kemikalije, obilježena svrbežom i blagim oticanjem. Za razliku od ozbiljnijih stanja, kod alergija apetit psa ostaje nepromijenjen.

Trovanje kod pasa počinje iznenada i utječe na cijeli sustav. Simptomi uključuju povraćanje, proljev, drhtanje i slabaštvo. Brza reakcija je ključna ako pas proguta antifriz ili sol.

Za razlikovanje alergija od trovanja, bitan je kontekst i tok simptoma. Alergije se pogoršavaju s kontaktom, dok trovanje napreduje čak i kad je pas u mirovanju. Kožne reakcije upućuju na alergiju, dok gastrointestinalni i neurološki simptomi signaliziraju trovanje.

Prilikom sumnje na alergiju, šape treba isprati mlakom vodom. Nakon toga ih osušite i nanesite balzam. Za zaštitu tijekom šetnje, koristite čarape ili čizme preporučene od veterinara. Moguće je koristiti i kreme po savjetu veterinara.

U slučaju sumnje na ingestiju kemikalija, hitno kontaktirajte veterinara. Vrijeme i vrsta proizvoda su bitni podaci. Držite psa na toplom dok ne stignete do pomoći.

Brzi podsjetnik za zimu

• Ispirati šape nakon svake šetnje; izbjegavati posoljene dijelove.
• Pratiti kožu i dišne puteve: alergija se razvija postupno, dok trovanje nastupa naglo.
• Zaštitna oprema i balzam su ključni; kod potrebe, konzultirajte se s veterinarom.

Kako spriječiti jedenje snijega: trening i upravljanje okolinom

Naš cilj je jednostavan i jasan: spriječiti jedenje snijega kroz dosljedan trening i pametne navike. Počinjemo s kratkim, čestim sesijama udom. Fokusiramo se na izgradnju naredbi “pusti” i “ostavi”, koristeći pozitivno potkrepljenje. Tek nakon toga prelazimo na trening u dvorištu ili parku.

Vježbamo s poslasticama slabije vrijednosti, a onda postupno povećavamo distrakcije i vrijednost nagrada. Kada pas počne shvaćati igru, uvodimo igračku ili zadatak s mirisima. Cilj je preusmjeriti njegov fokus. Tako trening postaje dio svakodnevnice pasa. To uči psa kako se isto ponašanje primjenjuje i izvan doma.

Za vrijeme šetnji kontrola okoline je ključna. Biramo staze s kojima smo upoznati, izbjegavamo snijeg kraj prometnica. Držimo povodnik kratko ili srednje dug, osobito u rizičnim područjima. Redovito nudimo vodu prije i tijekom šetnje da smanjimo psa potrebu za jedenjem snijega.

Ako je pas posebno uporan, pribjegavamo korištenju košaraste brnjice. Ona mu omogućuje disanje, njuškanje i zijevanje, ali sprečava gutanje snijega. To nam omogućuje da nastavimo s nagrađivanjem i pozitivnim potkrepljenjem, čuvajući sigurnost.

Dosljednost je ključna. Svi članovi kućanstva moraju primjenjivati ista pravila. Koristimo iste riječi i isti ritam nagrađivanja. Time postajemo efikasni u sprječavanju jedenja snijega. Kontrola okoline i trening dvije su metode koje djeluju zajedno.

Za dodatnu mentalnu izazovnost uvodimo njuškajuće zadatke u čistim područjima. Postavljamo jasne granice. Kada pas napravi dobar izbor, slijedi odmah pohvala i poslastica. Takvo pozitivno potkrepljenje jača željeno ponašanje i smanjuje rizik od jedenja snijega.

• Učenje “pusti” i “ostavi” u domu, pa vani uz veće distrakcije.
• Vođenje poznatim stazama i kratki do srednji povodnik u rizičnim zonama.
• Hidratacija prije i tijekom šetnje, plus igračka ili njuškanje kao zamjena.
• Košarasta brnjica za vrlo uporni slučaj, pravilno prilagođena.
• Jedinstvena pravila cijele obitelji i stalno pozitivno potkrepljenje.

Sigurne alternative: hidratacija i igra zimi

Prije izlaska van važno je ponuditi psu svježu, mlaku vodu. Pratimo njegovu hidrataciju tijekom cijele šetnje. Na duljim šetnjama korisno je ponijeti termos s vodom, omogućujući psu pristup toploj tekućini. Nakon što se psa vrati kući, ponovno mu ponudimo vodu i osiguramo kratak odmor u toplini.

Za zimske aktivnosti odabiremo one koje su sigurne i ne potiču psa na konzumaciju snijega. Ograničavamo se na kratke aktivnosti s pauzama između. Cilj je izbjeći pregrijavanje koje se kasnije “liječi” hlađenjem snijegom.

Za igru preferiramo jednostavne aktivnosti koje ne uključuju klizanje po ledu. Povlačenje užeta je dobar način za zagrijavanje mišića. Igranje s mekanom lopticom štiti zube. Traženje poslastica skrivenih u igračkama ili torbama čuva psa zauzetim, udaljavajući ga od tla.

Čistimo dvorište od prljavog snijega stvarajući sigurnu zonu bez soli. Ovdje igra s psom na snijegu ostaje čista i bezbjedna. Po potrebi, upotrebljavamo balzame za zaštitu šapa i brzo čistimo noge nakon svake šetnje.

• Prije i poslije šetnje: mlaka voda, provjera nosa i šapa.
• Na putovanju: termos s vodom i planiranje kraćih šetnji.
• Igrice uključuju povlačenje užeta, mekanu lopticu, i traženje poslastica.
• Okolina: čista “sigurna zona” bez soli i opasnih kemikalija.

Kad planiramo igru na snijegu, pazimo na umor psa. Ako pas traži snijeg za osvježenje, pravimo pauzu i nudimo mu vodu. Selimo se na suho područje. Na ovaj način održavamo hidrataciju psa tijekom zime. Fokusiramo se na sigurne zimske aktivnosti.

Prehrana koja podupire otpornost zimi

Zimi povećavamo unos kalorija ako je pas više vani na hladnoći. Kondiciju pratimo dodirom po rebrima i redovitim vaganjem svaki tjedan. Prehrana tijekom zime temelji se na visokokvalitetnim proteinima i uravnoteženim masnoćama. One su ključne za termoregulaciju i oporavak mišićnog tkiva.

Preferiramo izvore kao što su govedina, puretina ili riba, te dodajemo složene ugljikohidrate za energiju. Za osjetljive pse biramo hipoalergene proteine poput lososa ili janjetine. Cilj je smanjiti rizik od alergijskih reakcija zbog hladnoće i soli na pločnicima.

Omega-3 kiseline iz lososa (EPA/DHA) igraju ulogu u smanjenju upala kože izazvanih zimskim uvjetima. Riblju porciju uključujemo 1–2 puta tjedno ili koristimo testirane dodatke, nakon konzultacija s veterinarom. Na taj način, omega-3 masne kiseline jačaju kožu, zglobove i otpornost psa.

U slučajevima povraćanja ili proljeva, probiotici pomažu u obnovi zdravlja crijeva i boljem upijanju hranjivih tvari. Dodatno, cink i vitamin E jačaju imunološki sustav psa. Prilagodimo doziranje ovisno o veličini psa i njegovoj aktivnosti.

Uvođenje nove hrane radimo postupno u periodu od 7–10 dana, miješajući staru s novom. Time umanjujemo probavni stres, čineći zimsku prehranu stabilnom i sigurnom.

• Procjena tjelesne kondicije i lagano povećanje kalorija za aktivne pse.
• Kvalitetni proteini i zdrave masti za toplinu i obnovu.
• omega-3 psi iz lososa ili dodataka za kožu i zglobove.
• probiotici pas nakon želučanih smetnji radi stabilne crijevne flore.
• potpora imunitetu pas uz cink, vitamin E i uravnotežen obrok.

CricksyDog preporuke: hipoalergena rješenja bez piletine i pšenice

Zimi težimo jednostavnoj, ali efikasnoj rutini. CricksyDog hrana pruža čvrstu osnovu za pse s osjetljivom kožom i probavom. Prednost dajemo hipoalergenim proizvodima bez piletine i pšenice. Te formule minimaliziraju iritacije koje nastaju od snijega i soli.

Za pse različitih veličina i starosti, odabiremo pouzdane proizvode. Chucky je suha hrana namijenjena štencima, Juliet je za male pse, dok je Ted za one veće. U ponudi imamo janjetinu, losos, zečetinu, protein insekata i govedinu. Ovo nam omogućava da hranu prilagodimo potrebama.

Ely kao mokra hrana pomaže kod gastritisa uzrokovanog snijegom ili zimskim kemikalijama. Sastoji se od janjetine, govedine i zečetine. Ove hipoalergene formule su lako probavljive i pomažu u održavanju redovite stolice.

MeatLover poslastice ključne su za trening “ostavi/pusti”. Sadrže 100% mesa i imaju intenzivan miris i okus. Raznolikost uključuje janjetinu, losos, zečetinu, jelenje i govedinu. To psima drži motivaciju visokom čak i po hladnoći.

Twinky vitamini osiguravaju dodatnu podršku zglobovima i zdravlju u cjelini. Posebice su važni kada se aktivnost po ledu poveća. Za njegu kože i šapa koristimo Chloé šampon i balzam. Time ublažavamo štetne učinke soli i sprječavamo pucanje.

Mr. Easy veganski preljev koristimo kada pas ima promjenjivi apetit. On pojačava miris i okus čineći suhu hranu privlačnijom. Denty veganski dentalni štapići su dio naše svakodnevice. Tako čuvamo zdravlje zuba bez potrebe za tvrdim žvakalicama ili ledom.

Ovom strategijom kombiniramo prehranu i njegu u skladu sa zimskim uvjetima. Rezultat je održiv pristup kojim postižemo manje iritacija, konzistentnu hidraciju i veću fokusiranost tijekom šetnji.

Opremanje za sigurne zimske šetnje

Za zimske rute biramo slojevitu odjeću za pse koja štiti od vlage, vjetra i soli. Vodootporan, izoliran kaputić za pse koji pokriva prsa i trbuh je prvi izbor. Takvim odabirom smanjujemo gubitak topline. Također, time sprječavamo da se snijeg i bljuzga lijepe za dlaku.

Zaštita šapa je ključna na ledu i posoljenim pločnicima. Koristimo čizmice s dobrim gripom ili nanosimo balzam s pčelinjim voskom i shea maslacem prije šetnje. Nakon nje brišemo i peremo šape, provjeravamo ima li pukotina ili crvenila. Po potrebi, obnavljamo balzam na šapama.

Vidljivost je esencijalna u ranim sumracima. Reflektirajuća oprema poput oprsnice s 3M trakama i povodnika s reflektorima pomaže u našoj vidljivosti. Još dodajemo LED privjesak na ogrlicu za dodatni sjaj.

U rizičnim područjima koristimo košarastu brnjicu kako bismo izbjegli gutanje snijega ili otpada. Uvijek imamo termos s mlakom vodom, sklopivu zdjelicu i maramice za šape i trbuh. To nam pomaže održavati hidrataciju i komfor.

Redovna njega opreme važna je za izbjegavanje žuljeva i trenja. Provjeravamo kopče, šavove i elastične trake. Sušimo mokre dijelove na zraku. U slučaju da kaputić za pse promoči, zamijenimo ga suhim.

• Kaputić za pse: vodootporan, izoliran, štiti prsa i trbuh.
• Zaštita šapa pas: čizmice ili balzam protiv soli i leda.
• Reflektirajuća oprema pas: oprsnice, povodnici i LED privjesci.
• Dodatno: košarasta brnjica, termos s vodom, sklopiva zdjelica, maramice.
• Njega nakon šetnje: pranje i sušenje šapa, kontrola pukotina, obnova balzama.

Promišljenom zimskom opremom i kratkim provjerama prije i poslije šetnje, ona ostaje sigurna i ugodna. To vrijedi čak i kada su dani kratki i površine skliske.

Kako prepoznati trovanje i što odmah učiniti

Prvi sati su kritični ako sumnjamo na trovanje etilen-glikolom kod psa. Simptomi koji se pojavljuju u 2–6 sati uključuju ataksiju, povraćanje i izraženu žeđ. Pojavljuju se i učestalo mokrenje te izražena pospanost ili depresija. Metabolička acidoza i oštećenje bubrega, smanjeno mokrenje ili njegova potpuna odsutnost, mogu se razviti kasnije.

Povraćanje, proljev, jaku žeđ, tremor i dezorijentacija znakovi su trovanja solju. Napadaji se mogu pojaviti, posebno nakon lizanja snijega tretiranog soli ili salamure.

Kada posumnjamo na trovanje, odmah trebamo udaljiti ljubimca od izvora trovanja. Bez savjeta veterinara, ne smijemo izazivati povraćanje ili davati aktivni ugljen. Čuvamo ljubimca toplim, nudimo vodu u malim gutljajima.

Važno je odmah kontaktirati veterinara, opisati što se dogodilo, u kojem vremenu i eventualne količine. Ako je moguće, trebamo fotografirati toksičnu tvar i sačuvati uzorak povraćenog materijala ili snijega. Rana primjena antidota, kao fomepizol ili etanol, u veterinarskoj klinici može biti ključna.

• Uklonimo psa s mjesta izlaganja i isperemo njušku čistom vodom ako je nešto liznuo.
• Bilježimo vrijeme pojave simptoma i ponašanje tijekom šetnje.
• Pakiramo uzorak u čistu posudicu i čuvamo ga hladnim do pregleda.

Dok čekamo odlazak u veterinarsku ambulantu, psa držimo suhim i toplim. Izjavljivanje napora izbjegavamo. Brzina naše reakcije i preciznost opisa situacije su ključni za uspješnu prognozu.

Plan zimskog dana: rutina koja smanjuje rizik

Planiranje dnevne rutine u zimskom periodu ključno je za očuvanje topline, mira i fokusiranosti psa. Odabiremo vrijeme za šetnje kada je najtoplije, izbjegavamo prometne ceste i mjesta gdje je posuto sa solju. Prije šetnje provjeravamo opremu: reflektirajući ogrlicu i čizme, a zaštiti šapa posvećujemo posebnu pažnju.

Za minimiziranje rizika, šetnje činimo kratkima, ali čestima. Uvijek ponesemo vodu i zdrave poslastice. Prilikom šetnje prakticiramo naredbe “pusti” i “ostavi”, nagrađujući uspjehe, usmjeravajući pažnju psa od snijega i potencijalnih opasnosti.

Pri povratku, usvojeni rituali uključuju pažljivo čišćenje šapa, pregled usta i provjeru jeli došlo do mikropukotina. Tek kada se pas dobro ugrije, pružamo mu mlaku vodu i hranu.

Za smanjenje potrebe za istraživanjem vani, u domu nudimo mentalnu stimulaciju. Koristimo se njuškalicama, Kong igračkama, zagonetkama i nosework izazovima. Tako zimski dani za našeg psa ostaju zanimljivi, unatoč kratkom izlaganju hladnoći.

Svaki tjedan izdvojimo 15 minuta za pregled opreme i praćenje psaove kondicije. Provjeravamo ispravnost reflektirajućih traka, kopči, stanje balzama za šape i čizmica. Prilagođavamo raspored i trajanje šetnji ovisno o vremenskim prilikama, ledu i prometu.

• Prije izlaska: balzam za šape, provjera orme, voda i poslastice.
• Tijekom šetnje: kratki treninzi “pusti/ostavi”, hod uz nogu, izbjegavanje posoljenih zona.
• Nakon povratka: pranje i sušenje šapa, pregled usta, topla deka, mlaka voda i obrok kad se pas ugrije.
• U kući: njuškalice i puzzle kao prevencija rizika pas, uz sigurni rituali pas koji smiruju.

Usvojena struktura daje nam jasan plan. Pravilno usmjeravamo energiju psa te činimo šetnje kratkima ali ispunjenima kvalitetnim sadržajem. Na taj način postižemo fokus, toplinu i navike ključne za zdravlje i dobrobit našeg psa.

Mitovi i istine o psima i snijegu

Često nam mitovi o psima tijekom zime zvuče prilično uvjerljivo. Važno je, međutim, znati pravu istinu kada je riječ o psima i snijegu. Trebamo znati razlikovati navike od sigurnih odluka. Primjerice, psima je bolje davati vodu umjesto da piju snijeg kako bi se izbjegli rizici povezani sa zimskim uvjetima.

Mit: “Snijeg je sigurna zamjena za vodu.” Istina je da snijeg može rashladiti tijelo psa te prouzročiti dehidraciju. Često sadrži sol i kemikalije s cesta, štetne za probavni sustav i bubrege.

Mit: “Debelo krzno štiti od svega.” Istina: dijelovi tijela poput trbuha, šapa i ušiju ostaju nezaštićeni. Mokro krzno slabi izolaciju, povećavajući rizik od pothlađivanja, što nije odmah vidljivo.

Mit: “Mali zalogaji snijega su bezopasni.” Čak i male količine mogu biti štetne ako je snijeg kontaminiran. Zato je važno imati ustaljenu rutinu i voditi računa o svom ljubimcu, jer greške mogu biti opasne.

Mit: “Antifriz se lako prepozna.” Etilen-glikol, koji se često koristi u antifrizu, ima slatkast okus koji može privući pse. Međutim, antifriz često nema očigledan miris, što može dovesti do trovanja pasa koji piju onečišćeni snijeg.

Iskustvo pokazuje da pravilna priprema, redovita hidratacija i kvalitetna oprema čine veliku razliku. Uz pravilnu opremu, kao što su zaštita za šape, kraće pauze za vodu i igre u vođenom okruženju, rizici se smanjuju. Time se u praksi lako obaraju mitovi koji kruže o psima i zimi.

• Nosimo vodu i redovito je nudimo, izbjegavajući da psi piju snijeg.
• Izabiremo rute dalje od posoljenih prometnica, jer prava sigurnost zahtijeva dobru pripremu.
• Poučavamo pse komandama “pusti” i “ne”, kako bismo pravilno upravljali situacijama sa snijegom.

Zaključak

Naš pas pokazuje znatiželju, a snijeg ga privlači. No, jedenje snijega zimi nosi rizike. Kemijsko trovanje, ozljede, proljev, povraćanje te hipotermija su realne opasnosti. Sigurnost našeg psa zimi naša je glavna briga.

Prevencija uključuje jednostavne korake. Redovito ga hidriramo, pravimo kratke pauze za vodu i koristimo naredbe poput “ostavi”. Izbjegavamo posoljene puteve i koristimo primjerenu opremu. Oprema uključuje oprane šape i toplu jaknu. Reflektirajuća ogrlica također je važna. U slučaju sumnje na izloženost kemikalijama, prekidamo šetnju i kontaktiramo veterinara.

Za jačanje otpornosti u sezonu, biramo odgovarajuću prehranu. Hipoalergene formule iz linija CricksyDog, kao što su Chucky, Juliet, Ted, te Ely mokra hrana, podržavaju zdravlje. Izbor uključuje MeatLover poslastice, Twinky vitamine, Chloé proizvode za njegu, Mr. Easy preljeve i Denty dentalne štapiće. Sve to doprinosi boljem zdravlju kože, probave i učinkovitijem treningu.

Vodeći računa o detaljima i uspostavljajući rutinu, zimski dani postaju bezbrižni. Naš pas održava zdravlje i veselje, spremno čekajući nove avanture. Mi primjenjujemo znanje o opasnostima jedenja snijega kako bismo zaštitili svog psa.