Pseća osjetljivost na hladnoću – genetika ili okoliš?

Zimsko jutro donosi tišinu i led pod nogama. Tada se pitamo koliko je hladno našem psu. Razmišljamo o odgovornosti prema njemu. Pokušavamo shvatiti što više utječe – genetika ili okoliš. Razmišljamo kako uočiti znakove njihove osjetljivosti u svakom trenutku.

Pseća osjetljivost na hladnoću složena je kombinacija. Proizlazi iz “genetika ili okoliš” i svakodnevnog života. Pasmina, dlaka i građa tijela čine osnovu. No, vjetar, vlaga i hladnoća utječu na ishod. Iz tog razloga, osjetljivost psa na hladnoću ne mjerimo samo termometrom. Gledamo i kako se ponašaju, dišu i gdje traže sklonište.

Pojedinačni primjeri to dobro ilustriraju. Sibirski haski i aljaški malamut zaštićeni su svojom gustom dlakom. Za razliku od njih, whippet i doberman, s tankom dlakom, osjete hladnoću puno brže. Faktori poput potkožne masti i mišićne mase su također važni. Ti elementi zajedno utječu na sposobnost psa da se zagrije.

Ali ne treba zanemariti ni utjecaj okoliša. Vremenski uvjeti u Hrvatskoj mogu biti nepredvidljivi. Bura, magla i hladni beton samo pojačavaju hladnoću. Dob, zdravlje i svakodnevne navike određuju kako ćemo brinuti o psima zimi. Naš zadatak je pružiti smjernice koje pomažu pravovremeno reagirati. Time osiguravamo da se pas ne smrzava tijekom zimskih šetnji.

Evo konkretnog vodiča: raspoznati što dolazi iz genetike, a što donosi okoliš. Pripravnost i znanje pomažu u razumijevanju pseće osjetljivosti na hladnoću. Tako možemo uživati u zimskim šetnjama bez brige.

Ključne napomene

• Pseća osjetljivost na hladnoću oblikuje se kroz genetika ili okoliš, a obje strane jednako su važne.
• Dvostruka dlaka (npr. sibirski haski, aljaški malamut) štiti bolje od kratke i jednoslojne (npr. whippet, doberman).
• Potkožna mast, mišići i omjer površine tijela prema volumenu utječu na pseću termoregulaciju.
• Vjetar, vlaga i niska temperatura pojačavaju razloge zbog kojih je psu hladno zimi.
• Dob, zdravstveno stanje, prehrana i kretanje mijenjaju tolerancija na hladnoću kod pasa.
• Zimska briga o psima počinje opažanjem signala i prilagodbom rutine.
• Cilj je proaktivna zaštita prilagođena hrvatskim klimatskim uvjetima.

Uvod u pseću osjetljivost na hladnoću i zašto je to važno

Toplinu kod pasa generira njihov metabolizam. Gubitak topline dolazi kroz dodir sa snijegom ili hladnim površinama, kao i kroz izloženost vjetru. Čak se gubi i kroz sjenu ili kad im je krzno mokro. Pseća otpornost na hladnoću varira, ovisno o tjelesnoj građi, tipu dlake i uobičajenim aktivnostima.

Naš zadatak je shvatiti njihove granice kad je vani hladno. Tako prilagođavamo rutine kako bismo osigurali njihovo dobrobit.

Zaštita pasa od hladnoće ovisi o dlaci, poddlaci, masnom tkivu i omjeru površine tijela prema masi. Kratkodlaki i mršavi psi brže osjećaju hladnoću. Nasuprot tome, psi sa sjevera imaju prirodnu izolaciju koja ih štiti. Vlažno krzno i jak vjetar dodatno intenziviraju osjećaj hladnoće.

U Hrvatskoj različite regije zahtijevaju različit pristup. Vlaga na obali i vjetar u planinama postavljaju različite izazove. Naš cilj je zaštititi pse tijekom zimskih mjeseci, planirajući skrb i prilagođavajući aktivnosti kako bi izbjegli najhladnija vremena dana.

Pratimo signale koji upućuju na to da psu nije dovoljno toplo. To su drhtanje, činjenica da izbjegava sjesti na hladno tlo ili da šepa. Ako primijetimo da se pas brzo hladi, skraćujemo vrijeme provedeno na otvorenom. Također, sušimo mu dlaku i osiguravamo mu toplo mjesto za odmor nakon šetnje.

Napomena: mladi psi, stariji psi i oni sa zdravstvenim problemima brže osjećaju hladnoću. Njima je potrebna posebna zaštita čim temperature krenu padati. Ovo pomaže u očuvanju njihove sigurnosti tijekom zimskog perioda, kroz promišljene dnevne aktivnosti i odgovarajuću opremu.

Genetika: uloga pasmine, dlake i tjelesne građe

Genetski nacrt određuje koliko psi dobro podnose hladnoću. Pasmine poput sibirskog haskija i aljaškog malamuta posjeduju otpornost na hladnoće. Njihova posebna dvostruka dlaka zadržava toplinu oko tijela. Osim toga, evolucijski razvijena kožna barijera i film na dlaci, koji odbija vlagu, doprinose tome da krzno ostane suho.

Labrador retriveri i zlatni retriveri imaju slične osobine. Iako je njihov pokrov vodootporan, gustoća njihove poddlake nije jednaka. To znatno utječe na njihovu sposobnost termoregulacije u hladnim uvjetima. Dodatno, tamnija dlaka može povoljno upijati sunčevu svjetlost, no to malo utječe na izolaciju.

Kratkodlaki psi brže osjećaju hladnoću. Psi kao što su whippet i doberman imaju manje podkožnog masnog tkiva, što ih čini podložnijim gubitku topline. Stoga, kod takvih pasmina, BMI ima ključnu ulogu u zaštiti od hladnoće. No, viši BMI može dovesti i do drugih zdravstvenih problema.

Veliki psi bolje zadržavaju toplinu zahvaljujući većem tjelesnom volumenu. Kod čivava i toy pudli, veći omjer površine prema volumenu tijela ubrzava gubitak topline. Arktičke pasmine imaju dodatne adaptacije poput položaja ušiju i repa koji pomaže u očuvanju topline.

Što gledamo u praksi?

• Gusta poddlaka i dvostruka dlaka kod pasa djeluju kao prirodni “pernatni” sloj.
• Kratkodlaki psi i hladnoća traže dodatnu zaštitu i kraće izlaganje niskim temperaturama.
• Tjelesna građa i termoregulacija ovise o masi, omjeru površine i BMI pasa i izolacija.

Okolišni čimbenici: vlaga, vjetar i oslanjanje na sklonište

Kad zapuše bura ili jugo, problemi s vjetrom i hladnoćom kod pasa naglo se povećavaju. Wind chill efekt čini stvarni osjećaj hladnoće jačim od mjerenja na termometru. Zrak brže odnosi toplinu s kože i kroz dlaku, čineći prethodno ugodnu šetnju danas preoštrim izazovom.

Vlaga i gubitak topline su usko vezani. Kiša, mokar snijeg ili magla smanjuju izolaciju tako što istiskuju zrak iz poddlake. Ako je koža mokra, tijelo brzo gubi energiju, povećavajući rizik od hipotermije čak i pri blagim temperaturama.

Kontakt sa hladnim, mokrim tlom brzo smanjuje tjelesnu temperaturu. Zato je šetnja tijekom južine s kišom zahtjevnija od hladnoće bez vjetra. Biramo suho tlo i izbjegavamo lokve, a kod kuće odmah mjenjamo mokru opremu i brišemo šape i trbuh.

Zimsko sklonište za pse mora biti suho, izolirano i podignuto. Od vitalne je važnosti spriječiti propuh, uz osiguranje dobre ventilacije. Za pod koristimo suhu slamu, dok deke na otvorenom mogu zadržati vlagu i hladiti.

U gradskim uvjetima pomažu promišljene navike: zadržavanje na zaštićenim mjestima, provjera stanja dlake i brza zamjena mokrih odjevnih predmeta. To umanjuje efekte vjetra i hladnoće, održavajući toplinski balans.

Zaštita od vremenskih neprilika više je od puke opreme. Sastoji se od niza promišljenih odluka: pratimo vremensku prognozu, biramo vrijeme šetnje s manje vjetra i koristimo kaputiće koji odbijaju vodu. Uz dobru organizaciju i suho sklonište, efekti vjetra i vlage drže se pod kontrolom.

Dob, zdravlje i metabolički status psa

Reakcija naših pasa na hladnoću ovisi o njihovoj dobi, zdravstvenom stanju i metaboličkom statusu. Mladi psi i oni u dubokoj starosti zahtijevaju posebnu skrb. To uključuje prilagođeni ritam šetnja, topao prostor za odmor. Također, potrebne su i redovite provjere kondicije tijekom hladnih mjeseci.

Štenci se suočavaju s teškoćama kad je hladno, zbog svoje nezrele sposobnosti regulacije tjelesne temperature. Tanji sloj izolacije doprinosi bržem gubitku topline. Stoga koristimo kraće šetnje, oblačimo ih u suhu odjeću. Topla podloga nakon povratka iz šetnje je ključna.

Starije životinje tijekom zime često se bore s manjkom mišićne snage i sporijim metabolizmom. Oni s bolestima srca ili bubrega imaju još manju sposobnost prilagodbe na hladnoću. Stoga im je potreban topao i bez propuha krevet te usporeniji ritam šetnji.

U psa s hipotireozom, ta bolest može značajno smanjiti osjet topline uslijed nižeg bazalnog metabolizma. Kod srednjih i velikih rasa, možemo primijetiti letargiju, osjetljivost na hladno. Spor oporavak nakon šetnje također je prisutan. Održavanje stabilnog stanja postiže se redovitim krvnim testovima i prilagodbom prehrane.

Psi koji su mršavi gube toplinu brže zbog manje masnog tkiva. Međutim, pretilost nosi svoje probleme. Višak težine predstavlja dodatni teret za srce i zglobove. Bol od artritisa tada može biti intenzivnija, što čini hladnoću teže podnošljivom. Stoga je cilj održavati mišićavu građu i kontroliran unos kalorija.

Bol u zglobovima, povezana s artritisom i hladnoćom, može povećati ukočenost i bol. Dajemo prednost toplijoj podlozi i kraćim šetnjama koje su češće. Dodaci prehrani za zglobove, kao što su glukozamin i hondroitin, preporučuju se po savjetu veterinara.

Imunokompromitirani psi, oni na terapiji kortikosteroidima ili s kožnim bolestima trebaju dodatnu zaštitu. Nositi ih moramo u suhoj odjeći. Brzom zamjenom mokre odjeće i nježnom brigom o koži smanjimo rizik od iritacija i infekcija.

Praćenje metaboličkog statusa psa uključuje nadgledanje njegove energije, apetita i oporavka nakon aktivnosti. Pravilno hranjenje, uz kvalitetan protein i masti, pomaže održavati toplinsku ravnotežu. To se čini bez stavljanja dodatnog stresa na organizam.

• Za štence: kratke šetnje, slojevita zaštita, toplo mjesto za spavanje.
• Za seniore: miran tempo, suha i neklizajuća podloga, redovito praćenje kondicije.
• Kod hipotireoze: veterinarska kontrola, prilagodba kalorija i toplinska zaštita.
• Kod bolnih zglobova: rasterećenje težine, topla podloga, suplementi i lagano zagrijavanje prije izlaska.

razlozi zbog kojih je psu hladno zimi

Različiti faktori uzrokuju da psi osjećaju hladnoću tijekom zimskih mjeseci. To uključuje tanku ili kratku dlaku, koja ne pruža dovoljno zaštite. Dodatno, mokra dlaka i vlaga, zajedno sa snažnim vjetrom, brzo oduzimaju tjelesnu toplinu. Situaciju pogoršava niska tjelesna masa i mali sloj masnoće, smanjujući psima prirodnu izolaciju.

Dugotrajni kontakt sa snijegom ili ledom može izrazito ohladiti psa. Također, dugi periodi neaktivnosti na hladnoći ubrzavaju gubitak tjelesne topline. Loša ishrana, siromašna kalorijama, onemogućava tijelu da se učinkovito zagrije. Određene skupine pasa, poput štenadi, starijih pasa ili onih s određenim zdravstvenim problemima, posebno su ugroženi.

Prvi znaci da je pas pothlađen uključuju drhtanje, ukočenost i podizanje šapa te traženje topline. Ako pas postane letargičan i izbjegava kretanje, to su jasni pokazatelji problema. U ozbiljnijim slučajevima, pothlađeni pas može imati sporo disanje, biti zbunjen te imati hladne uši i rep. Prisutnost plavičastih sluznica ozbiljan je znak upozorenja.

Specifična kombinacija faktora, kao što su vjetrovita i vlažna okolina s kratkom dlakom, znatno povećava rizik od hladnoće. Stoga je važno slijediti savjete za zaštitu pasa zimi, koji uključuju nošenje suhe opreme, kraće šetnje i hranjenje energetski bogatim obrocima. Pravilno zbrinjavanje hladnoće ključno je za dobrobit naših kućnih ljubimaca tijekom zimskih mjeseci.

Zaštita za pse bez dovoljno dlake ili one manje tjelesne mase uključuje nošenje kaputića i zaštitu za šape. Česti razlozi zbog kojih je psima hladno zimi su loše opremljenost i dugo izlaganje hladnoći. Važno je osigurati adekvatnu skrb, promatrati ponašanje ljubimca i birati rute zaštićene od vjetra.

• Kratka ili tanka dlaka; bez poddlake
• Vlaga, mokra dlaka, vjetar i propuh
• Niska masa i malo potkožne masti
• Dug kontakt sa snijegom/ledom; duga neaktivnost
• Nedovoljna kalorijska prehrana
• Dob: štenci i seniori
• Bolesti: hipotireoza, srčane bolesti, artritis
• Neadekvatna oprema bez kaputića ili čizmica

Da bismo svoje pse zaštitili tijekom zime, moramo pratiti nekoliko ključnih savjeta. Važno je držati njihovu dlaku suhom, skratiti vrijeme provedeno na otvorenom te grijati njihove šape i tijelo. Izuzetno je bitno uočavati prve znakove pothlađenosti. Ako je pas vidno uzdrman hladnoćom, potrebno je brzo djelovati pružanjem topline kroz sklonište i hranjenje bogatim obrocima.

1. Suha oprema i vjetrobranski sloj
2. Kratke, češće šetnje
3. Topao odmor izvan propuha
4. Kalorijski pojačana prehrana
5. Praćenje disanja, ponašanja i ušiju/šapa

Prehrana i energija: kako hrana potpomaže termoregulaciju

Na hladnoći psi koriste više energije za održavanje tjelesne temperature. Radni psi i oni s visokom aktivnošću troše najviše energije. Zato je bitno prilagoditi zimsku prehranu potrebama termoregulacije. Hrana treba odgovarati učestalosti i intenzitetu šetnji te treninga.

Prilagođavamo porcije prema vremenu provedenom vani i kondiciji psa. Važno je redovito pratiti i njihovu težinu.

Proteini su važni za očuvanje mišićne mase i termogenezu. Masti pružaju koncentriranu energiju i štite kožu. Kvalitetni izvori kao što su govedina, losos ili janjetina neophodni su za pse koji su izloženi hladnoći. Za osjetljive pse preporučuju se hipoalergene formule, bez piletine i pšenice, kako bi se smanjile kožne reakcije.

Zimsko povećanje kalorija za pse treba provesti postupno. Važno je prilagoditi obroke, promatrati ponašanje, apetit i stanje stolice psa. Vlakna osiguravaju zdravu probavu. Cink, vitamin E i omega-3 masne kiseline jačaju kožu i dlaku, što pomaže u termoregulaciji.

Zimi često zaboravljamo na hidraciju psa. Suhi i hladni zrak povećava gubitak tekućine. Trebamo osigurati svježu, tekuću vodu uvijek. Nakon dugih šetnji, topla juha bez soli ili rehidracijski dodatci mogu potaknuti unos tekućine.

• Planiramo zimska prehrana psa prema aktivnosti, dobi i kondiciji.
• Biramo proteini i masti za pse iz visokokvalitetnih izvora.
• Postupno dižemo kalorije za pse zimi uz kontrolu težine.
• Prioritet je hidracija psa zimi uz stalno dostupnu vodu.
• Naglašavamo termoregulaciju i hrana kroz mikronutrijente i vlakna.

Praktična primjena uključuje korištenje mjerne čaše i vaganje porcija. Sezonske prilagodbe radimo svaka 2-3 tjedna. Bilježimo promjene u kondiciji i kvaliteti dlake.

CricksyDog rješenja: hypoallergenic prehrana i zimska podrška

CricksyDog hrana za pse čuva energiju i kožu zdravom tijekom zime. Biramo hipoalergenu hranu bez piletine i pšenice. Takva hrana smanjuje rizik od alergija i probavnih problema. Pomaže održati toplinu i ublažava nemir tijekom lošeg vremena.

Chucky za štence sadrži idealan omjer proteina i masnoća za rast. Juliet za male pse je lako probavljiva, s raznim proteinima. Ted za srednje i velike pse pruža podršku zglobovima i mišićima u hladnim danima.

Za pse s manjim apetitom predlažemo Ely mokru hranu koja poboljšava hidraciju. MeatLover poslastice su jednostavne i pomažu u održavanju prehrane. Mr. Easy preljev čini obroke neodoljivima čak i za izbirljive pse.

Zimi dodajemo Twinky vitamine za jačanje zglobova i opću vitalnost. Chloé šampon i balzam koristimo za zaštitu kože i šapa. Kada su tvrde igračke manje u upotrebi, Denty štapići pomažu u održavanju oralne higijene.

Oprema za zimu: kaputići, čizmice i odabir materijala

Započnimo s pravom zimskom opremom za pse koja uključuje dobre slojeve. Odabir vodootporne jakne za psa je esencijalan za kišu i mokar snijeg. Tražimo one s ljepljenim šavovima i sposobnošću brzog sušenja. Kaputić ispod bi trebao imati toplu, ali prozračnu podstavu od flisa ili vune da održava toplinu, BEZ rizika od pregrijavanja.

Vanjski sloj mora štititi od vode i vjetra, idealno od softshella. Važna je pokrivenost prsnog koša i trbuha te reflektirajući elementi za vidljivost. Za pasmine s kratkom dlakom ili manje pse, ispod jakne preporuča se i lagani džemper.

Čizmice štite šape pasa od leda i klizanja, kao i od iritacija zbog soli na pločnicima. Biramo modele s protukliznim potplatom, koji dobro pristaju, ali su istodobno udobni i s toplom podstavom. Važno je nanijeti balzam na šape prije šetnje, kao zaštita.

• Provjeravamo vodonepropusnost šavova i kvalitetu zatvaranja.
• Odabiremo materijale koji dišu kako bi vlaga lakše izašla.
• Tražimo reflektirajuće trake za sigurnost u sumrak.

Nakon šetnji, važno je skinuti mokru opremu i sušiti je. Također, peremo šape mlakom vodom da smanjimo utjecaj soli. Pravilnim odabirom kaputića, čizmica i slojeva opreme, naši psi ostaju topli i suhi tijekom cijele zime.

Rutine šetnje i vježbe po hladnoći

Za šetnju psa zimi preferiramo kraće, učestalo. Ova metoda omogućava psima da ostanu topli bez rizika od preopterećenja. Postupno povećanje tempa doprinosi prirodnom povećanju tjelesne temperature.

Započinjemo zagrijavanjem psa: ubrzavamo hod i uključujemo kratke trke. Izbjegavamo brze trčanje po ledu i zamrznutom snijegu, sprječavajući klizanje i moguće ozljede.

Planiramo šetnju kada je dan topliji. Trudimo se da izbjegnemo jak vjetar, koristeći zgrade ili živice kao zaklon. U hladnijim danima, fokusiramo se na kvalitetne, kraće šetnje.

Kada smo vani, potičemo psa na aktivno kretanje. To mu pomaže da lakše diše u hladnom zraku. Za vrijeme pauza, tražimo mjesta bez vjetra.

Unutar doma, naglasak stavljamo na mentalnu stimulaciju i njuškalačke igre. Igre poput noseworka s hranom, poslušnosti, igre povlačenja provodimo po jasnim pravilima.

Za dodatne izazove, biramo vježbe prilagođene hladnoći koje se lako izvode unutar stana. To uključuje vježbe poput sporih promjena položaja i balansiranja. Vježbe provodimo u kratkim serijama, s pauzama za odmor.

Nakon šetnje psa temeljito sušimo. Nudimo mu vodu sobne temperature i po potrebi, topli obrok. Posebno pazimo na čišćenje šapa.

Prilagodimo aktivnosti radnim i sportskim psima. Produljimo zagrijavanje, a zahlađenje obavljamo kroz mirnu šetnju. Intenzitet vježbanja povećavamo postepeno, vodeći računa o stanju šapa.

Za bolju organizaciju, zimi se držimo jednostavnog rasporeda: kratke šetnje ujutro i navečer, duže u podne. Pri ekstremnoj hladnoći, više vježbamo unutar doma radi očuvanja rutine i sigurnosti.

• Kratke, češće šetnje i zavjetrina
• Postupno zagrijavanje psa, bez sprinta na ledu
• Vježbe za pse po hladnoći u kući: nosework, poslušnost, povlačenje
• Sušenje, topla voda, provjera šapa po povratku
• Fleksibilan raspored šetnji zimi prema vremenu

Njega kože i dlake tijekom zime

Zrak u grijanim prostorima isušuje kožu. Njega dlake psa zimi zahtijeva blage navike i strpljenje. Redovito četkamo kako bismo rasporedili prirodna ulja. Ovo očuva izolacijsku funkciju poddlake, smanjuje perutanje i svrbež kod suhe kože.

Preporučujemo rjeđe kupanje psa zimi. Važno je koristiti pH-prilagođene šampone bez sulfata. Nakon kupanja temeljito sušimo psa ručnikom i mlakim zrakom. S time spriječavamo pothlađivanje. Za pse s osjetljivom kožom koristimo proizvode za sensitive njegu. Uključujemo balzam za šape i nos kako bi izbjegli pukotine i bol.

U prehrani dodajemo omega-3 masne kiseline iz lososova ulja ili lanenih sjemenki. Podrška omogućava veću elastičnost kože i bolji sjaj dlake. Njega dlake zimi postaje lakša. Provjeravamo moguće vlažne točke i gljivične infekcije ako je pas često mokar.

Rutina kroz tjedan može biti jednostavna:

• Četkanje 3–4 puta tjedno za ravnomjernu raspodjelu ulja i manje perutanja dlake.
• Lagano kupanje psa zimi svaka 3–6 tjedana uz pH-prilagođen šampon.
• Nanošenje proizvoda kao što je balzam za šape prije i nakon šetnje.
• Kontrola kože nakon snijega i soli te brzo sušenje vlažne dlake.

Savjet: kratkodlaki i stariji psi su skloniji suhoj koži. Adaptiramo učestalost četkanja i njegu trbuha, prepona i među prstima.

Biramo provjerene brendove šampona i emolijenata koje su pH-prilagođeni za pse. Izbjegavamo parfeme i alkohol. To štiti barijeru kože, kontrolira perutanje i olakšava koži disanje u hladnim mjesecima.

Sigurnosni rizici: hipotermija i ozebline

Hipotermija kod pasa se javlja kad njihova tjelesna temperatura padne ispod uobičajenih 38–39°C. Prvi znakovi uključuju drhtanje, hladnu kožu i letargiju. U težim slučajevima, može doći do usporavanja pulsa, ukočenosti i čak gubitka svijesti.

Ozebline najčešće zahvaćaju uši, rep, šape i skrotum. Početni simptomi su blijeda, hladna i tvrda koža. Kasnije, koža može pocrvenjeti i postati bolna. Važno je pažljivo pratiti promjene na koži nakon povratka na toplinu.

Prva pomoć zimi uključuje umatanje psa u suhe deke. Topli, ali ne vrući oblozi stavljaju se na tijelo. Potrebno je osigurati suho, zaštićeno mjesto. Direktna toplina, poput grijalica ili sušila, kao i masaža smrznutih tkiva, nisu preporučljivi.

• Redovito provjeravamo tjelesnu temperaturu psa; izmjerenih ispod 37,2°C znači hitno stanje.
• Bez oklijevanja tražimo veterinarsku pomoć u zimskom periodu, naročito ako pas ne pokazuje odgovor ili ima otežano disanje.

Prevencija obuhvaća slojevitu zaštitu: oblačimo tople kapute i čizme. Skraćujemo vrijeme provedeno na hladnoći i brinemo o suhim šapama nakon šetnje. Izbjegavamo stajanje u vodi ili snijegu. Osiguravamo kaloričnije obroke prije dužeg boravka vani i dovoljno vode.

Mitovi vs. činjenice o zimskom komforu psa

Razdvajamo mitove o psima zimi i činjenice. Naše odluke zimi moraju biti zasnovane na istini o psećoj hladnoći. Opserviramo ponašanje psa, kako diše, drži rep i koliko je spreman na kretanje.

1. “Svi psi podnose snijeg.” U stvarnosti, mali i kratkodlaki psi brzo postaju hladni. Svakog psa treba posmatrati individualno; dužina šetnje se skraćuje ako primetimo drhtanje.

2. “Debljina pomaže zimi.” Međutim, višak kilograma povećava pritisak na zglobove i srce, otežavajući termoregulaciju. Zdrava težina i mišićni tonus su cilj, što olakšava odabir pravilne veličine porcija zimi.

3. “Kaputić je nepotreban.” To nije tačno za kratkodlake, starije ili bolesne pse. Za njih je kaputić ključna zaštita od hladnoće. Materijal kaputa čuva toplotu psa, štiteći ga od hladnog vjetra.

4. “Psi ne trebaju čizmice.” Suprotno, sol i kemikalije sa ulice mogu oštetiti jastučiće na šapama. Čizmice ili balzam pružaju zaštitu. Nakon šetnje, šape je potrebno oprati i dobro osušiti.

5. “Hladna voda je u redu.” Zapravo, psima trebamo nuditi vodu sobne temperature. Time podstičemo hidrataciju koja je ključna za zdravlje psa zimi.

6. “Mokra dlaka se brzo suši.” Međutim, vjetar i niske temperature pogoršavaju gubitak topline. Korištenje ručnika i lagano sušenje fenom su važni koraci za sigurnost psa napolju.

7. “Dovoljna je bilo koja hrana.” Fokus je na kvaliteti i probavljivosti hrane. Hipoalergene formule pomažu u smanjenju kožnih problema, a uravnotežene masti održavaju krzno zdravim.

Kako razlikovati stvarne potrebe psa? Pratimo njegovo ponašanje, traženje skloništa i drhtanje. Te signale koristimo da razlikujemo mitove od činjenica o zimi, donoseći odluke u najboljem interesu naših ljubimaca.

Zaključak

Otpornost pasa na hladnoću proizlazi iz njihove genetike i okoline u kojoj žive. Pasmine s gustim krznom i robusnom tjelesnom građom bolje podnose zimu. No, vremenski uvjeti poput vjetra i vlage te pripravnost skloništa igraju veliku ulogu u njihovom confortu. Također, vitalnost i fizičko stanje psa presudno utječu na njegovu sposobnost da se nosi s hladnoćom.

Glavni razlozi zbog kojih psi osjećaju hladnoću uključuju slabu dlaku, vlažno krzno, izloženost vjetru i neadekvatnu prehranu. Kako bismo ih zaštitili, važno je održavati ih suhima, toplima i hranjenima kvalitetnom hranom. Korištenje vodonepropusnih kaputa i čizmica te redovita njega kože i šapa su ključni.

Preporučujemo posebne dijete za pse, poput hipoalergenskih obroka bez piletine i pšenice i kvalitetnih poslastica. Uz to, provjeravanje šapa i kratke, zaštićene šetnje su dijelovi rutine koji čuvaju vašeg psa zdravim. Primjenjivanjem ovih savjeta, vaši ljubimci će ostati sretni i sigurni čak i tijekom najhladnijih mjeseci.

Dakle, suština je u detaljnom planiranju i svakodnevnoj brizi za naše četveronožne prijatelje tijekom zime. Pravilna prehrana, zaštita od vremenskih nepogoda i pažljiv nadzor ključni su za očuvanje njihove dobrobiti. Ovaj pristup osigurava da se naši psi ne samo suočavaju s hladnoćom, već je i uspješno prevladavaju, zadržavajući svoju radost i vitalnost.