Zašto pas zimi postaje hiperaktivan u kući?

Jeste li primijetili kako isti pas, koji ljeti provodi dane mirujući, iznenada postaje nemiran s prvim hladnim danima? Zanimljivo je to posebno u zimskim večerima, dok svi boravimo zajedno u toplini doma.

Možda ćemo pomisliti da je pas zimi tvrdoglav ili ne posluša. No, zapravo se promijeni naša svakodnevica: smanjimo šetnje, dani su kraći, a toplina doma privlačnija je od hladnog parka. To za psa znači više sati u kući, s manje prilika za trošenje energije.

Kod psa taj višak energije može rezultirati trčanjem po stanu, skakanjem na namještaj ili igranjem s igračkama intenzivnije nego inače. Ali, njegovo zimsko ponašanje ne smatramo uvijek problemom. Većinom je to signal da treba više aktivnosti, zadaća i mentalnih izazova.

Razloga za njegovu hiperaktivnost bit će mnogo: od smanjene aktivnosti, dosade, pa do stresa i promjena u prehrani. Osjećaj hladnoće ili suhe kože također mogu utjecati. Objasnit ćemo prepoznavanje prekomjerne igrivosti i metode za smirivanje psa. Naš pristup stavlja naglasak na kretanje, mentalne stimulacije, rutinu, prehranu i pravilnu njegu tijekom zimskih mjeseci.

Ključne poruke

• Pas hiperaktivan zimi često reagira na kraće šetnje i manje vremena provedenog vani.

• Pas može doživjeti zimu kao period povećane dosade. Tada svoju energiju usmjerava na nestašluke.

• Prekomjerno energično ponašanje kod pasa rješavamo s fokusom na aktivnosti, ne na kaznu.

• Povezanost zimskog ponašanja psa s promjenama u rutini, stresom ili fizičkom nelagodom.

• Najbolja metoda za smirenje psa tijekom zime je spoj fizičkih i mentalnih vježbi te jasnih pravila.

• Kontrola pretjerane aktivnosti psa zimi zahtijeva konzistentan plan kojeg je moguće pratiti kroz cijelu sezonu.

Što se zimi mijenja u našoj svakodnevici s psom

Zima donosi kraće dane i izmijenjen životni ritam. Često izlazimo kasnije i brže se vraćamo doma zbog hladnoće i mraka. Psi tada doživljavaju promjene u svojoj rutini, iako mi to nismo namjerno planirali.

Kraće šetnje postaju češće zimi. Mokri i zaleđeni pločnici ograničavaju vrijeme provedeno vani, smanjujući prilike za njuškanje. Njuškanje je za psa važno, služi kao mentalni izazov i sredstvo za opuštanje.

Zimske aktivnosti su ograničene, kako vani tako i unutar doma. Nepovoljne vremenske prilike prisiljavaju nas da biramo sigurnije rute i završimo šetnju bez zadržavanja. Ponekad, loše vrijeme i prisutnost psa ne čine dobru kombinaciju za ugodne izlaske.

Provedba vremena unutar četvorih zidova mijenja kućnu atmosferu. Zima u stanu donosi više buke i susreta, ograničavajući prostor za izbacivanje viška energije. Psi tada mogu osjetiti veću napetost ili frustraciju.

• Manje dnevnog svjetla smanjuje želju za dugim šetnjama.
• Hladnoća i skliske površine utječu na tempo i trajanje vanjskih aktivnosti.
• Blagdani donose goste i buku, što može pojačati uzbuđenje kod pasa.

Zimu je korisno doživljavati kao priliku za novu organizaciju dana, a ne kao problem. Planiranjem kratkih aktivnosti i odmora možemo održati stabilan ritam. Time zimska rutina postaje bolje strukturirana i predvidljivija za sve ukućane, Uključujući i pse.

Najčešći razlozi zašto je pas hiperaktivan u kući tijekom zime

Zimi se često nalazimo u dilemi oko uzroka pasje hiperaktivnosti. Ponajviše zato što se, kad je vani hladno, manje odlučujemo na duge šetnje, pa energija ostaje “zarobljena” unutar četiri zida. U takvim trenucima, pas može djelovati kao da nekontrolirano skače svuda, iako je u pitanju zapravo neispunjenje njegovih osnovnih potreba.

Manjak šetnji tijekom zimskih mjeseci česti je okidač za takvo ponašanje. No šetnja za psa nije samo hodanje; to je i vrijeme za njuškanje, istraživanje, mijenjanje okoline. Ako izostanu ti elementi, pas svoj “ispust” energije traži u dnevnom boravku.

Pas može postati dosadno ako nema novih podražaja poput ruta, mirisa i izazova. Tada si sam stvara “zanimaciju” – može trčati po stanu, gurati igračke ispod namještaja ili lajati na uobičajene zvukove. Takvo ponašanje možemo krivo protumačiti kao neposluh, iako je u stvarnosti pokušaj psa da se nosi s viškom energije.

Visoka razina stresa također je česta po zimu. Uz prisutnost djece koja provode više vremena unutra, česte posjete ili promjene ukućana povezane s blagdanima, povećava se i količina buke. Pas u takvim situacijama teško pronalazi mir, a akumulirana uzbuđenost se odražava kroz stalnu potrebu za kretanjem.

• Kraće šetnje i manje istraživanja vani

• Manjak mentalne stimulacije: njuškanje, traganje, jednostavni zadaci

• Dosada kod psa koja vodi u “samozapošljavanje”

• Više podražaja u stanu i jači stres kod psa

• Premalo odmora, pa pas ne zna “ugasiti se”

Osjećaj tjelesne nelagode također može biti uzrok neumirujućeg ponašanja psa. Primjerice, suha koža, svrbež ili ispucale šape mogu neprimjetno uzrokovati njegovu nemirnost. Tu temu ćemo obraditi detaljnije kasnije, jer čak i minimalna nelagoda može drastično promijeniti psa dnevnu rutinu.

Kako prepoznati razliku između normalne razigranosti i pretjerane hiperaktivnosti

Normalna razigranost se pojavljuje nakon odmora ili šetnje. Tada se pas brzo umiri, “vraća na nulu”. Kad primijenimo poznati signal i upotrijebimo miran ton, pasova samokontrola se često obnovi u par minuta. On tada može odspavati, dajući nam do znanja da prati dobar dnevni ritam.

Situacija postaje drugačija kada je pas neprestano uzbuđen, a taj osjećaj ne jenjava. Pas onda neumorno traži podražaje, skače i bježi po stanu, pokazujući da ne može stati. Znakovi hiperaktivnosti uključuju i lošu koncentraciju: pozovete ga, a on reagira kao da nije svjestan vašeg poziva.

Za razlikovanje ova dva stanja koristimo jednostavne kriterije doma. Ne zanima nas pojedinačni incident, nego uzorak ponašanja: učestalost, trajanje i pokretači.

• Kratko vrijeme potrebno psu da se smiri nakon igre ili posjeta.

• Vrijeme koje mu treba da zaspi i kakvoća sna.

• Sposobnost psa da izvrši komande poput “sjedi” ili “čekaj” u uzbuđenju pokazuje njegovu samokontrolu.

Također, prepoznavanje stresa kod psa je ključno, jer se pretjerana aktivnost ponekad očituje kao sreća, a zapravo je znak napetosti. Očiti znakovi stresa uključuju neprekidno oblizivanje, ubrzano disanje bez fizičkog napora, široke oči, nemiran hod ili pretjerano “lijepljenje” uz vlasnika. Zapisivanjem ovih detalja tijekom nekoliko dana, jasnije razumijemo stvarne događaje.

pas zima kontrola pretjerane aktivnosti

Kad dani postanu kraći, pas zima kontrola pretjerane aktivnosti zahtijeva da budemo dosljedni. Umor nije samo posljedica trčanja unutar doma. Često nas mir pronađe kroz njuškanje i jednostavne zadatke, brže nego kroz dugotrajno trčanje.

Suočeni s hiperaktivnim psom zimi, oslonimo se na četiri stupa za njegovu kontrolu. Tako njegovo smirivanje postaje predvidljivo, umjesto konstantne borbe.

1. Strukturirano kretanje: prednost dajemo dvjema kraćim, fokusiranim šetnjama. Dodajemo mini-izlazak za toalet i njuškanje. Biramo sigurne podloge i izbjegavamo sklizak teren.

2. Mentalni rad: tijekom šetnje ubacujemo traženje poslastica. Također, kratka učenja kod kuće smanjuju njegovo skakanje i grickanje. Ovo smanjuje njegovu energiju na mirniji način.

3. Rutina i odmor: stvaramo mjesto za opuštanje. Uvodimo pauze kada je pas previše uzbuđen. Tako kontroliramo njegovu energiju bez prevelikog uzbuđenja.

4. Prehrana i njega: pazimo na prehranu koja ne uzrokuje prekomjernu energiju. Redovno provjeravamo stanje šapa i kože. Nelagoda može uzrokovati povećanu nervozu.

Za uspješan zimski aktivnosti plan pratimo pasove aktivnosti 7–14 dana. Bilježimo šetnje, igre, vrijeme provedeno u njuškanju i spavanju. To nam omogućava da uvidimo što mu odgovara.

Sigurnost je ključni element naše strategije, a ne samo dodatak. Kontroliramo aktivnosti kako bi izbjegli klizanja i prekomjerna uzbuđenja. Održavajući stabilan plan aktivnosti lakše kontroliramo pasovu energiju u zimskim mjesecima.

Utjecaj pasmine, dobi i temperamenta na zimsku hiperaktivnost

Zimi se očituje kako za svakog psa ne postoji univerzalno rješenje. Energične pasmine tijekom hladnijih mjeseci zahtijevaju više od običnih šetnji. One trebaju zadatke koji im pružaju mentalnu stimulaciju, pravila koja donose smiraj i smisleno zanimanje. U odsustvu toga, pretjerana energija može rezultirati trčanjem po kući i konstantnim traženjem pažnje.

Radni psi u zatvorenom prostoru predstavljaju poseban izazov. Oni su uzgojeni tako da slijede upute, pronalaze rješenja i obavljaju zadatke u nizu. Ne “trošimo” ih samo hodanjem, već kroz kraće zadatke, istraživanje mirisa i učenje. Ovim pristupom zimsku rutinu činimo rutiniranom, umjesto napetom.

Dob psa diktira dnevne potrebe, stoga je ključno prilagoditi naše planove konkretnom psu:

• Štenci su hiperaktivni s energijom koja dolazi u kratkim naletima. Potreban im je mnogo sna, a topao dom ih lako uzbudi.

• Mladi psi više istražuju, ispituju granice i brzo reagiraju. Bez mentalnog stimulansa teško se smiruju.

• Odrasli psi traže stabilnost no potrebna su im jasna pravila i red.

• Stariji psi manje se kreću ali ukočenost može prouzročiti nemir. Korisne su im nježne aktivnosti s pauzama.

Temperament psa snažno utječe na njegovo ponašanje zimi. Osjetljiviji i skloniji reakcijama psi mogu osjećati više stresa zbog ograničenog prostora i promjena u rutini. Tada je važno smanjiti vanjske podražaje, usporiti tempo i odabrati aktivnosti koje umiruju, a ne potiču uzbunu.

Stoga, planiramo obzirno prema individui koju imamo, a ne prema općenitom idealu. Razumevanjem pasmine, dobi i temperamenta našeg psa olakšavamo odabir prave kombinacije fizičkih i mentalnih aktivnosti. Tako izbjegavamo neprestano rješavanje problema unutar doma.

Koliko kretanja našem psu stvarno treba zimi

Često se pitamo koliko šetnje pasu treba zimi. To uglavnom ovisi o pasovoj energiji, dobi, kondiciji, veličini i zdravlju. Zimi, problem nije samo u trajanju šetnje već i u njenoj kvaliteti. Ako šetnja bude samo formalnost, pas se kući vraća nepromijenjen.

Psu nije potrebna samo jedna duga šetnja dnevno. Efikasnije su česte, kraće šetnje. One pasu daju priliku češćeg oslobađanja energije. To je posebno važno kada dani postanu kraći ili nam je raspored previše zauzet.

• 2–4 kraća izlaska tijekom dana su bolji od jednog dugog

• kratki “mikro-trening” od 2 minute u hodu može obuhvatiti komande poput sjedi, čekaj, gledaj

• neka pas u miru njuška nekoliko minuta, jer to djeluje smirujuće

Šetnje po hladnoći mogu biti kraće, no trebaju biti ispunjene. Omogućimo psu otkrivanje novih mirisa, promjenu tempa i prelazak po različitim terenima. Dodajmo zadatake koji zahtijevaju fokus, kako bi šetnja bila produktivna i kako bi pas lakše prihvatio miran kućni ambijent.

Da bismo provjerili jesmo li našli pravu mjeru kretanja, trebamo pratiti pasove reakcije. Nedostatak aktivnosti može dovesti do agitacije, hiperaktivnosti i destruktivnog ponašanja. Suprotno, previše aktivnosti može uzrokovati iscrpljenost i probleme u ponašanju.

• nedovoljno: beskrajno kruženje po domu, grizljenje predmeta, neprestano traženje pažnje

• previše: težina pri ustajanju, apatija, ukočenost ili iritabilnost

Raspored šetnji zimi lakše je održavati ako imamo plan postupnog povećanja aktivnosti. Počnimo blago i postepeno povećavajmo aktivnosti iz tjedna u tjedan. Time štitimo zglobove, poboljšavamo fizičku formu i osiguravamo stabilnost bez iznenadnih promjena.

Sigurne vanjske aktivnosti u hladnim danima (i kad je sklisko)

Da bismo zimi oslobodili višak energije, biramo kratke i sigurne izlaske. Važno je znati trajanje šetnje i podlogu po kojoj hodamo. Sigurnost pretvaramo u rutinu, izbjegavajući stres. Stabilnost i spor tempo su ključni, izbjegavamo naglo mijenjanje smjera.

Pojava leda zahtijeva promjenu plana, posebno ako je pas uključen. Izbjegavamo klizave površine poput zaleđenih pločnika. Preferiramo travnate podloge, zemljane staze ili čišćene parkove, radi boljeg prijanjanja šapa.

• Preferiramo brze “power” šetnje na ravnim dijelovima, s dužom uzicom. Izbjegavamo trčanje po skliskom tlu.

• Donosi uključuju suhu, ravnu površinu. Bacanja su kratka, s pauzama između.

• Njuškanje i traženje mirisa na snijegu su odlične aktivnosti. One umaraju psa mentalno, a štede zglobove.

• Kratki treninzi poslušnosti u kratkim serijama od 1–2 minute. Sem primjerice, “sjedi”, “čekaj”, ili “uz nogu”.

Posipna sol može biti problematična za šape, uzrokujući iritaciju i peckanje. Nakon šetnje, šape treba očistiti mlakom vodom. Zaštita poput čizmica ili balzama za šape može biti korisna.

U ekstremno lošim vremenskim uvjetima, minimiziramo vrijeme provedeno vani. Psi izlaze van samo za obavljanje nužde, dok kod kuće organiziramo mentalno stimulativne igre. Ovakav pristup omogućava održavanje aktivnosti bez rizika od skliska terena.

Kućne igre koje troše energiju bez uništavanja stana

Kad pas trči po stanu, obično ne želimo dodatno uzbuđenje. Treba nam struktura. Igre za pse u kućnom okruženju najučinkovitije su kad su kratke, jednostavne i kontrolirane. Ovo omogućava potrošnju energije bez nepotrebnog nereda, skakanja na kauč ili lomljenja namještaja.

Prvo organiziramo prostor: uklanjamo krhke objekte, čvrsto postavljamo ili uklanjamo klizave tepihe, i ograničavamo prostor igre koristeći vrata ili pregrade. To spriječava kaotično trčanje i situacije gdje je pas previše stimuliran otvorenim prostorom. Takvim pristupom, mirne igre puno su efektivnije.

• Skrivača s poslasticama: sakrivamo nekoliko poslastica po dvije sobe te omogućavamo kontrolirano potragu. Težinu prilagođavamo mi, dok pas koristi njuh, što je odličan način da se potroši energija bez divljanja.

• Povlačenje uz pravila: definiramo komande “kreni”, “stani” i obvezno “pusti”. Time igra ostaje kratka i jasna, ne prelazi u napetost, a mi kontrolišemo ritam.

• Donošenje u hodniku: bacamo mekanu igračku niz hodnik i ograničavamo broj ponavljanja, na primjer, 5–8 puta. Ovako se izbjegava beskonačno jurenje, i pas manje trči po stanu.

• “Na mjesto” igra: postavimo deku i nagrađujemo psa za mirno ležanje, u početku svake 2–3 sekunde, zatim sve rjeđe. Ova metoda je izuzetno efikasna u izgradnji samokontrole kod pasa.

Držimo se pravila: bolje je provesti 10 minuta u strukturiranoj igri nego sat vremena u haosu. Smišljajući igre ovako, lakše trošimo psihovu energiju. Osim toga, očuvamo mir u kući i dobrosusjedske odnose. Uvođenjem ritma i postavljanjem granica, trčanje psa po stanu postaje rijetkost, jer nađe bolji izlaz za svoju energiju.

Mentalna stimulacija: najbrži način da se pas “umori” u kući

Zimi, kad smo više unutra, naši psi postaju nemirni, skakuću i traže pažnju. U tim trenucima, mentalna stimulacija može brzo umiriti našeg psa, bez dodatnih igara lopticom. Pas dobiva zadatak, koncentrira se i osjeća zadovoljstvo zbog uspjeha. Tako se napetost smanjuje bez da se povećava adrenalinski nivo.

Za mentalno stimuliranje psa nije potrebno mnogo opreme ili prostora. Dajemo im svakodnevno male izazove koji uključuju njuškanje, upotrebu šapa ili glave. Ti zadaci su za pse prirodni i smisleni, dok nama omogućavaju mirniji suživot.

• njuškalice i igre njuškanja: sakrijemo par komadića hrane po stanu, u ručnik ili kartonsku kutiju
• puzzle za pse i interaktivne hranilice: pas pomiče dijelove, traži otvore i radi u ritmu koji mu odgovara
• trening trikova u kratkim blokovima: sjedi, čekaj, mjesto, dodir rukom, okret ili target na dlan
• kućne “life skills” vježbe: mirno čekanje na vrata i smireno stavljanje povodnika, bez guranja i cviljenja

Za održavanje motivacije bez preopterećenja, idealno je 2–4 kratke runde dnevno, po 5–10 minuta. Praktično, to znači jednu igru s mirisima ujutro, kratki trening trikova popodne i puzzle igre navečer.

Završetak je također važan. Nakon stimulacije, prebacimo psa na aktivnosti koje ga smiruju kao što su lizanje, žvakanje ili odmor. Tako psu omogućavamo pravo opuštanje i smanjenje uzbuđenja.

Rutina i granice: kako postižemo mir bez konflikta

Kada zahladi, rutina pasa zimi postaje ključna. Određujemo vrijeme za šetnje, hranjenje, igru, mentalni rad i odmor. Tako pas lakše “čita” dan i zna što slijedi.

Umjesto upotrebe riječi “ne”, uspostavljamo jasna pravila. Učimo psa ponašanju koje želimo. Na taj način, smirivanje psa prolazi bez vikanja i natezanja. Cilj nam je ponuditi psu prihvatljive alternative za neželjena ponašanja poput skakanja ili lajanja.

• Određujemo “mjesto” ili dekicu kao zonu mira. Tamo pas ima priliku za odmor.

• Nagrađujemo psa kad sam odabere mirno ponašanje, na primjer kada legne i uzdahne.

• Umanjujemo uzbuđenje prije nego što eskalira: dajemo pauzu, vodu, pa mirno vodimo psa na njegovo mjesto.

Trening samokontrole provodimo postepeno i jednostavno. Čekanje na hodniku ili mirno sjedenje prije igre često donose promjenu. To postaje navika koja doprinosi općem miru.

Dosljednost je ključ u odgoju psa. Potrebno je da svi članovi kućanstva slijede ista pravila. Ako smo nervozni, pas to može shvatiti kao poticaj i postati nemirniji. Ostanemo li mirni, postavljamo granice bez konflikta, čuvajući pozitivnu atmosferu doma.

Prehrana i energija: može li hrana pojačati hiperaktivnost zimi

Zimi više vremena provodimo unutra, pa se može učiniti da pas ima višak energije. Prehrana može utjecati na ponašanje psa. Veći unos kalorija, obroka ili masnoća može ubrzati aktivnost psa, posebno kada su u pitanju kraće šetnje. Zato je bitno promatrati kako se pas kreće i odmara, ne oslanjajući se samo na informacije s pakovanja hrane.

Bitno je razumjeti povezanost između hrane i energije. Prekomjerni unos hrane može prouzročiti nemir ili prekomjerno skakanje po kući. Pomoći može pažljivo mjerenje i prilagođavanje obroka stvarnoj aktivnosti psa, umjesto orijentaciji na vanjske uvjete.

Također, treba biti oprezan s poslasticama koje mogu povećati hiperaktivnost. Dodatne poslastice mogu neprimjetno povećati dnevni unos hrane. Kod obuke unutar kuće, preporuča se koristiti manje komadiće i dio dnevne hrane ostaviti za nagrađivanje.

• Rutina u hranjenju pomaže u održavanju stabilne razine energije.

• Brze promjene u prehrani treba izbjegavati; prelazak na novu hranu treba biti postupan.

• Pratimo težinu psa redovito: rebra bi trebala biti opipljiva, a struk vidljiv.

Nemir kod pasa nekad nije povezan s energijom, nego s nelagodom. Simptomi kao što su nadutost ili često rastezanje mogu upućivati na probleme sa želucem. Problemi s kožom, poput svrbeža, također mogu ometati odmor i miran san.

Sljedeći korak uključuje pregled praktičnih rješenja iz asortimana CricksyDog, s fokusom na hipoalergene proizvode i dodatke koji pomažu u stabilizaciji ritma tijekom zime.

CricksyDog kao podrška mirnijoj zimi: hrana, poslastice i dodaci

Kad težimo mirnijoj zimi, oslonac nam je stabilna rutina hranjenja. CricksyDog Hrvatska nudi hipoalergenu hranu s lako razumljivim sastojcima. Biramo hrane bez piletine i pšenice za pse s osjetljivim stomacima, čime izbjegavamo alergene.

Suha hrana CricksyDog prilagodljiva je dobi i veličini psa. Izbor hrane poput Chucky za štence omogućuje stalnu energiju. Za manje pse odaberemo Juliet, a za veće Ted, oba sadrže proteine koje psi dobro podnose.

• Okusi/proteini: janjetina, losos, kunić, protein insekata ili govedina.
• Zimi preferiramo hrane koje olakšavaju probavu i održavaju apetit stabilnim.

Ako pas zimi manje pije vodu ili je izbirljiv, mokra hrana može biti rješenje. Ely wet food nudi hipoalergene opcije, zadržavajući konzistentnost u prehrani. Tako održavamo redoviti ritam hranjenja, umanjujući stres.

Za treniranje psa koristimo mesne poslastice, koje su male i usklađene s pravilima. MeatLover je idealan jer se sastoji isključivo od mesa. Time je nagrada za psa jasna i efikasna. Nagrađujemo psa za mirno ponašanje i slušanje naredbi.

Uvodeći promjene u aktivnosti, često dodajemo vitamine za pse. Twinky vitamini su namjenjeni za zglobove ili opće zdravlje, ovisno o potrebama psa. To pomaže u usvajanju novih navika, bez stresa.

Ne zanemarujemo njegu, jer nelagoda može izazvati hiperaktivnost. Važno je brinuti o šapama tijekom zime. Upotrebljavamo Chloé šampon i balzam za njegu šapa. Time osiguravamo da pas ostane miran i kod kuće.

• Mr. Easy vegan dressing koristimo za lakše hranjenje pasa.
• Denty veganski dentalni štapići pružaju rutinu koja umiruje psa, a također pomažu u održavanju zdravlja zuba.

Njega šapa i kože zimi: kad nelagoda izgleda kao hiperaktivnost

Ponekad pas djeluje kao da je poludio unutar četiri zida. Međutim, problem često leži u nečemu što ga muči. Zanemarivanje njege šapa zimi može izazvati neugodu. Pas onda stalno liže i grize svoje jastučiće, a smiriti se ne može. Po stanu luta, vrti se ili se trlja o tepih.

Sol i ledeni uvjeti su česti uzročnici problema s šapama nakon šetnje. Sol i led oštećuju kožu, stvarajući pukotine i peckanje. Promatramo crvenilo između prstiju i pas pokušava riješiti stvar lizanjem.

Suha koža se često pojavljuje kod pasa tijekom zimskih mjeseci, posebno na trbuhu i bokovima. To dovodi do perutanja kože i neugodnog svrbeža. Ponekad ovo zamijenimo za višak energije, iako se zapravo radi o znakovima nemira.

• Nakon šetnje šape isperemo mlakom vodom i osušimo ručnikom.
• Pregledamo jastučiće na šapama tražeći bilo kakve nepravilnosti.
• Ako snijeg ili sol ostanu u dlaci, skratimo dlaku između prstiju.

Kako bismo ubrzali zacjeljivanje kože, korisno je dodati balzam za šape u rutinu. Ako su jastučići suhi ili osjetljivi, balzam može pomoći. Chloé šampon za osjetljive pse idealan je prilikom kupanja. Zaštita za hladnije dane uključuje i balzam za nos i šape, koristan i prije i nakon šetnje.

Ublažavanjem peckanja i napetosti kože, često se smiruje i pasje ponašanje. Smanjenje lizanja i češanja vodi do mirnijeg ponašanja. Tako možemo lakše razlikovati kada se pas igra od trenutaka kada osjeća nelagodu.

Kada potražiti pomoć stručnjaka

Kada primijetimo iznenadne promjene u ponašanju našeg ljubimca, ne smijemo čekati da problem nestane sam. Ako pas pokazuje pretjeranu hiperaktivnost koja ne prestaje ni nakon duge šetnje, potražite stručnjaka. Anksioznost se također može manifestirati kroz dahtanje, skrivanje ili drhtanje, što zahtijeva pažnju.

Brza reakcija je ključna ako sumnjamo na bol kod psa. Simptomi kao što su cviljenje, šepanje, izbjegavanje dodira ukazuju na mogući ozbiljni problem. Ponekad, pretjerana aktivnost može biti pokazatelj zdravstvenog problema, stoga je inicijalni veterinarski pregled neophodan.

• nagla promjena ponašanja ili rutine spavanja
• znakovi boli: cviljenje, šepanje, osjetljivost na dodir
• kompulzivno lizanje ili grickanje šapa i kože
• agresija, režanje ili iznenadni “okidači” u kući
• nemogućnost odmora kroz dulje razdoblje

Nakon što veterinar isključi medicinske uzroke, krećemo s izradom plana rada. Školovani trener ili biheviorist pomaže postavljanjem jasnih smjernica. Takve konzultacije često ubrzavaju postizanje željenih rezultata: stabilno ponašanje i umirenje kućne atmosfere.

Prije konzultacija, važno je pripremiti kratke bilješke o ponašanju psa. Zapišimo kada i kako se problemi javljaju, kao i bilo kakve promjene u prehrani ili dnevnoj rutini. Te informacije pomažu u brzom uočavanju obrascā i odabiru najučinkovitijih rješenja za našeg psa.

Zaključak

Kad pas postane hiperaktivan zimi, kazne nisu pravo rješenje. Problem često leži u kombinaciji smanjene aktivnosti, manjka mentalnih zadataka, i promijenjene dnevne rutine. Naš je zadatak osigurati psu stabilan raspored i korisne aktivnosti.

Uspjeh garantira jednostavan pristup: česte šetnje, kratke igre kod kuće koje ne uzrokuju nered, i prilagođeni dnevni trening. Dodajmo tomu i vrijeme za odmor, pratimo prehranu i provjeravamo znakove nelagode na šapama ili koži. To može smanjiti nemir i osigurati miran boravak psa u domu.

Kontrolu hiperaktivnosti tijekom zime postižemo kroz postavljanje granica, pružanje konkretnih zadataka i nagrađivanje mirnog ponašanja. To znači manje neorganiziranog igra, a više usmjereno na njuškanje, potragu za poslasticama i kratke jasne vježbe. Neophodan je jednostavan, ali dosljedan plan za zimsko razdoblje.

Započnimo odmah s malim promjenama: postavimo njuškalice po stanu, organizirajmo kratke treninge i uspostavimo jasnu rutinu spavanja. Zabilježimo aktivnosti i reakcije psa, da bismo usporedili rezultate nakon dvije sedmice. To će nam omogućiti da brzo identificiramo uspješne metode i učinimo zimu mirnijom za cijelu obitelj.