Kako na vrijeme prepoznati pothlađenost ili ozebline kod psa?

Koliko puta smo mislili da je drhtanje psa samo od hladnoće i da će proći kada uđemo unutra?

Zime u Hrvatskoj mogu biti izdajničke. Bura oštro reže, vlaga hladi duboko do kostiju. Čak i bez snijega, u unutrašnjosti temperature padaju ispod nule. U takvim uvjetima, čak i kratko vrijeme provedeno vani može biti rizično, stoga je briga o sigurnosti psa zimi pitanje brze reakcije.

Pothlađenost kod psa označava pad tjelesne temperature cijelog tijela, dok su ozebline lokalno oštećenje tkiva. Razlikovat ćemo prve znakove ozeblina i simptome hipotermije, kako bismo pravovremeno prepoznali problem i umanjili rizik od ozbiljnih posljedica.

Pratit ćemo jednostavan plan prepoznavanja ugroženih pasa. Navest ćemo rane signale, tipična mjesta za ozebline, te kratki pregled nakon šetnje. Potom ćemo raspraviti kako postupiti odmah kod kuće. Razmotrit ćemo kad su simptomi ozeblina razlog za hitan posjet veterinaru i kako pružiti pametnu zimsku zaštitu psu kroz opremu, zaštitu šapa i prehranu.

Naš stil je direktan: brzo procijeniti situaciju, reagirati staloženo i prepoznati trenutke kada odgoda nije opcija. Shvaćanjem razlike između ozeblina i pothlađenosti kod psa, lakše ćemo izabrati adekvatnu reakciju i osigurati zaštitu naših ljubimaca tijekom zime.

Ključne poruke

• U Hrvatskoj se hladnoća često javlja zajedno s vjetrom i vlagom, povećavajući rizik i bez prisustva snijega.

• U slučaju pothlađenosti, psa pogađa pad temperature cijelog tijela, dok ozebline uglavnom pogađaju šape, uši i rep.

• Prvi znakovi ozeblina na psu mogu biti suptilni, pa je važno nakon šetnje obaviti detaljan pregled.

• Simptome hipotermije pri psima potrebno je brzo procijeniti i započeti postupak zagrijavanja bez naglih promjena.

• Simptomi ozeblina na psu se ne svode samo na “crvenilo”; promjene boje i osjeta služe kao važno upozorenje.

• Zimska skrb za psa treba uključivati prilagodbu šetnji, zaštitu šapa i uspostavu dobre rutine njege.

Zašto su pothlađenost i ozebline opasne za pse zimi

Zimi se toplina brže gubi nego što se obično vjeruje. Vjetar lako prodire kroz dlaku, dok vlaga – od mokrog krzna do kiše i snijega – dodatno ubrzava hlađenje. Takva situacija čini pothlađenost opasnom za pse, a mnogi vlasnici to shvate tek kada vide psa kako se vidljivo trese od hladnoće i djeluje usporeno.

Kada tjelesna temperatura psa počne padati, dolazi do usporavanja metabolizma. To može dovesti do slabijeg rada srca i disanja, gubitka koordinacije te zbunjenosti kod psa. U praksi, komplikacije povezane s hipotermijom mogu nastupiti brzo, pogotovo tijekom dugih šetnji po vjetrovitim obalama ili otvorenim poljima.

Ozebline predstavljaju drugi problem, ali često su povezane s pothlađenjem. One nastaju kao lokalno smrzavanje tkiva, najčešće na ekstremitetima. Ozebline mogu izazvati intenzivnu bol, oštetiti živčani sustav, dovesti do odumiranja tkiva i naknadnih infekcija.

• uši i vrh repa, jer su izloženi i slabije “zaštićeni” dlakom
• prsti i jastučići, gdje se lako dogodi smrzavanje šape pas, osobito na ledu
• tanka koža na periferiji, koja slabije podnosi hladnoću i vlagu

Zimske šetnje po cestama i nogostupima nose poseban rizik. Sol i kemikalije mogu oštetiti kožu jastučića, dok led i snijeg mogu stvarati sitne pukotine. Takva oštećenja često dovode do ozljeda koje su tipične za zimsko razdoblje, povećavajući šanse za brže “hvatanje” hladnoće tkivom.

Važno je shvatiti da pothlađenost i ozebline zajedno povećavaju rizik. Pas može istovremeno patiti od pothlađenosti i razvijati ozebline na šapama ili ušima. Znakovi ovih stanja mogu biti pomiješani, stoga je nakon svake šetnje po hladnoći korisno provjeriti stanje psa, posebno područja poput šapa i ušiju, te procijeniti njegovo opće ponašanje.

Koji psi su najugroženiji tijekom hladnoće u Hrvatskoj

Neki psi teže podnose hladnoću i trebaju dodatnu pažnju kad padnu temperature. U Hrvatskoj je to posebno izraženo tijekom hladnih šetnji, kada se vrijeme brzo mjenja. Putem možemo naići na leden ili mokar teren.

Štenci su posebno ranjivi zimi jer imaju manje energije i lošiju termoregulaciju. Stariji psi također trpe zbog sporijeg prilagođavanja na hladnoću. U tom razdoblju, ukočenost je češća nego u toplijim mjesecima.

Male pasmine koje su fizički bliže tlu brže gube tjelesnu toplinu. Još jedan problem predstavlja pas s nedostatkom masnog tkiva. Takvima brzo nedostaje “izolacija” za održavanje topline.

Kratkodlaki psi, psi bez poddlake ili oni koji većinu vremena provode unutra su također osjetljiviji. Čak i ako su naviknuti na hladnoću, duge šetnje i jak vjetar povećavaju rizik.

Psi s kroničnim bolestima ili oni koji se oporavljaju od posebno su osjetljivi. Hladnoća može pogoršati simptome kao što su drhtanje i bol. Promjene u kretanju mogu se lako uočiti.

• Na obali bura pojačava osjećaj hladnoće, čak i kada je termometar umjeren.
• U kontinentalnim područjima, jutarnja magla i vlaga brzo hlade tijelo.
• U planinama, hladnoća traje dulje, što uz snijeg i led, povećava gubitak topline.

Tokom šetnji pazimo na ponašanje psa: brza ukočenost, podizanje šapa ili skraćivanje koraka znakovi su neugodne hladnoće. U takvim slučajevima skraćujemo šetnje i pametno ih planiramo.

pas zima prvi znakovi ozeblina

Kad zahladi, prvi znakovi ozeblina kod pasa često se primijete nakon kratke šetnje. Promjene u hodu i ponašanju na snijegu ili ledu najjasniji su indikatori.

• Naglo podizanje šape ili “preskakanje” koraka
• Šepanje i nevoljkost hodanja po hladnoj podlozi
• Stajanje na mjestu, okret prema domu ili želja za nošenjem
• Pretjerano lizanje šapa nakon povratka u toplinu

Koža psa pokazuje rane simptome ozeblina kao male promjene boje i temperature. Šape, jastučići ili prsti postaju hladni, blijedi ili sivkasti. Reakcija psa varira od nelagode do umanjenog osjećaja zbog utrnulosti tkiva.

Smrzavanje šapa može se zamijeniti s iritacijom od soli. Dok sol izaziva crvenilo i peckanje, ozebline se manifestiraju hladnoćom i bljedošću. Prilikom zagrijavanja, mogu se pojaviti crvenilo i osjećaj boli.

Na glavi i repu, znakovi ozeblina su subtilniji. Ozebline na ušima nastaju na vrhovima: postaju hladna, tvrda, ponekad natečena. Pas može tresti glavom ili izbjegavati dodir. Ozebline na repu obično zahvataju vrh, koji postaje ukočen i osjetljiv.

Važno je slijediti jednostavno pravilo. Ako se znakovi ne povuku nakon sušenja i utopljavanja šapa mlakom vodom, trebamo kontaktirati veterinara. Tako brzo reagiramo na rane promjene, omogućavajući lakše liječenje.

Kako prepoznati rane znakove pothlađenosti kod psa

Kada temperature padnu, brzo primijetimo promjene u ponašanju naših ljubimaca. Psi pokazuju znakove pothlađenosti tražeći zaklon, skupljajući se i drhteći. Posebno nakon boravka na hladnom ili mokrom terenu, simptomi postaju očitiji.

• traženje topline i izbjegavanje sjene, vjetra i hladne podloge
• zgrčeno držanje, spuštena glava i podvlačenje repa
• slabiji interes za igru i kraću šetnju, uz letargija pas zimi
• vidljiv usporen pas hladnoća, kao da “nema volje” držati tempo

U težim slučajevima hipotermije, znakovi postaju izraženiji. Vidimo slabost i teturanje, te sporost u odazivu. Često, uši i šape postaju hladne na dodir, a sluznice blijede.

Kada drhtanje prestane, to je znak alarma. U tom trenutku, psu postaje sve teže održavati tjelesnu toplinu. To dovodi do veće pospanosti i izražene letargije.

Kući pažljivo motrimo kako pas diše i reagira. Provjeravamo i temperature ekstremiteta, naročito ušiju i šapa. Ako možemo, provjerimo rektalnu temperaturu, no ključno je ne oklijevati s traženjem pomoći.

Rizik od pothlađivanja raste s mokrim krznom i izloženošću hladnoći. Umor i slab unos hrane ubrzavaju gubitak topline. Zato je vitalno brzo reagirati na prve znakove hipotermije.

Kako prepoznati ozebline na šapama, ušima i repu

Nakon šetnje, temeljito pregledavamo dijelove tijela najizloženije hladnoći. Tako uočavamo prve znakove ozeblina na šapama, ušima i repu našeg psa. Rano otkrivanje ključno je kako bismo spriječili daljnje komplikacije.

Pažljivim pregledom šapa, posebice jastučića i prostora između prstiju, tražimo promjene. Primijećene otečenosti i promjene boje, kao što su crvenilo ili bljedilo, nagovještavaju ozebline. Pas može reagirati šepanjem ili izbjegavanjem opterećenja na zahvaćenu šapu.

• crvenilo ili bljedilo na jastučićima
• otok, bolnost i toplina pri dodiru nakon ulaska u kuću
• pukotine, ranice ili mjehurići
• lizanje šape i nemir pri hodu

Pregled ušiju usmjeravamo na rubove, koji su izloženi i manje zaštićeni. U početnim stadijima, rubovi ušiju mogu postati tvrdi i blijedi. Naknadno mogu poprimiti crvenu nijansu, postati otekli i izuzetno osjetljivi na dodir.

Ozebline na repu primjećujemo promatrajući od vrha ka bazi. Vrh repa može postati hladan, ukočen i mijenjati svoju boju. Primjetit ćemo i kako pas izbjegava mašući repom ili kako reagira kada ga nenamjerno dotaknemo.

Važno je shvatiti proces: bljedilo i utrnulost su prvi simptomi, a zatim slijedi bol i crvenilo pri zagrijavanju. U težim slučajevima, moguće su promjene na koži, kao što su tamnjenje, kraste i obilježja nekroze tkiva. U tim trenucima, odmah tražimo veterinarsku pomoć.

Kad djelujemo, važno je ne pogoršavati situaciju. Izbjegavamo trljanje snijegom, agresivnu masažu i izlaganje zahvaćenog područja jakim izvorima topline. To može dovesti do dodatnih oštećenja kože, osobito ako je već prisutna oteklina.

Najčešća mjesta ozeblina i kako ih pregledati nakon šetnje

Zimski pregledi psa su ključni nakon šetnje u hladnim danima. Uzimamo si 2–3 minute za pregled od glave do repa. Počinjemo mirno, jer rane promjene često primijetimo prije ozbiljnijih simptoma.

1. Uši: Nežno pregledavamo rubove ušiju i njihovu unutrašnjost. Provjeravamo bilo kakve znakove bljedila, crvenila ili hladnoće.

2. Šape: Pazljivo pregledamo šape, razdvajamo prste. Provjeravamo jastučiće i prostor između njih za bilo kakve znakove smrzotine. Tražimo snježne kuglice, led, pukotine, ili bilo kakvu reakciju na dodir.

3. Rep: Vrh repa brzo postaje hladan i često je prekriven dlakom. Bitno je ne zanemariti taj dio tijekom pregleda.

4. Trbuh i prepone: Kod pasa nižeg rasta, ovi dijelovi su izloženi hladnoći. Snijeg i vlaga se ovdje nakupljaju, čineći kožu osjetljivom.

Ako smo prošetali područjem gdje se posipa sol, pseće šape mogu brzo reagirati. Zato šape isperemo mlakom vodom i pažljivo ih osušimo. Nakon toga, detektiramo crvenilo i oštećenja na suhim jastučićima.

Zapisivanje detalja šetnje može pomoći u njezi šapa zimi. Bilješke o ruti, vremenskom trajanju, vremenskim uvjetima i stanju psa poboljšavaju rutinu pregleda.

Razlika između pothlađenosti i ozeblina te kada posumnjati na oba problema

Pothlađenost zahvaća čitav organizam, dok ozebline utječu na određene dijelove tijela poput kože i tkiva. Ovo razlikovanje olakšava identifikaciju problema, omogućavajući nam da ne tražimo iste simptome na cijelom tijelu i specifičnim područjima kao što su šape ili uši. Možemo brže povezati simptome hladnoće kod pasa s onim što zaista vidimo.

Kada uspoređujemo hipotermiju i ozebline kod pasa, glavni znakovi pothlađenosti uključuju drhtanje, letargiju i hladnoću tijela na dodir. Pas može imati plitko disanje i delovati usporeno, kao da mu je potrebno više vremena da reagira. Kod ozeblina, primarni fokus je na području koje osjeća bol, peckanje ili utrnulost.

Znakovi ozeblina uključuju promjenu boje kože u blijedo, sivkasto ili čak tamnije, otok ili osjetljivost. Pas može izbjegavati korištenje šape, štediti nogu ili odbijati pregledavanje ušiju i repa. Ponekad, neprekidno lizanje određenog mjesta može biti ključan znak kod ozeblina.

Sumnjamo na kombinaciju pothlađenosti i ozeblina kada pas duže vrijeme bude izložen hladnoći, ima mokro krzno i izložen je vetru, uz lokalne simptome na ekstremitetima. U takvim slučajevima, pas može biti trom, ali uporno liže šape ili se trza pri dodiru uha. Važno je obratiti pažnju na cijelog psa, a ne samo na dio tijela koji izaziva najviše brige.

• Opći znakovi uključuju drhtanje, letargiju, usporen hod, hladan trbuh ili prsni koš.

• Lokalni znakovi obuhvaćaju otečenu šapu, promjenu boje, osjetljivost, kao i ukočen rep ili uho.

• Kombinacija problema obuhvaća tromog psa, mokro krzno te bol ili utrnulost šapa ili ušiju.

Pas se vani može činiti dobro zbog uzbuđenja i aktivnosti, ali problemi postaju vidljivi kad dođemo na toplo. Tada se bol može pojačati pri povratnom zagrijavanju, što može izazvati nemir ili povlačenje psa. Stoga je važno napraviti kratki pregled nakon šetnje, posebno kada se razmatraju hipotermija i ozebline.

Zabrinutost raste kada primijetimo promjene u svijesti ili koordinaciji psa, teško disanje ili izrazitu slabost. Isto tako, ako primijetimo mjehuriće ili tamnjenje kože, to može ukazivati na ozbiljnije ozebline. Ne treba čekati da se simptomi povuku sami, s obzirom na to da se pothlađenost i ozebline mogu pojaviti istovremeno.

Što odmah učiniti kod sumnje na pothlađenost

Ukoliko posumnjamo na pothlađenost, odmah prekidamo bilo kakvu aktivnost. Važno je psa odmah maknuti s hladnoće i mokrog tla te ga smjestiti u suho i toplo okruženje, čineći to smireno bez žurbe. Mokru odjeću skidamo i nježno ga brišemo ručnikom, izbjegavajući grubo trljanje.

Zagrijavanje treba biti postupno, koristeći deku i smještaj u miran prostor. Ukoliko je potrebno dodatno ga ugrijati, možemo koristiti termofor ili bocu s mlakom vodom, ali samo uz nužnu zaštitu ručnikom. Nikad ne postavljamo izvor topline direktno na psa niti ga zagrijavamo preblizu radijatoru.

Kad pas pokazuje znakove smirenosti, ponudimo mu mlaku vodu, ali u malim količinama. Oprezno postupamo s hranom ako primijetimo da je pas mučan ili drhti, tada je prioritet zagrijavanje i nadzor njegovog stanja. U slučaju da se zapitamo kako pomoći mokrom psu zimi, procedure su iste: prvo sušenje i toplina.

• Provjeravamo svijest i reakciju na glas i dodir.
• Pratimo disanje: je li sporo, plitko ili nepravilno.
• Gledamo boju sluznica: desni trebaju biti ružičaste, ne blijede ili plavičaste.
• Procjenjujemo može li stajati i hodati bez posrtanja.

Ako se situacija ne poboljšava ili se čak pogoršava, važno je odmah kontaktirati veterinara. Za transport psa, koristimo suhu deku i osiguravamo toplinu u automobilu. Takvim postupkom osiguravamo sigurnost psa i imamo kontrolu nad simptomima do veterinarnog pregleda.

Prva pomoć kod ozeblina i kada hitno veterinaru

Ako sumnjate na ozebline, pristupite situaciji smireno. Postupno zagrijavajte zahvaćeno područje koristeći mlaku vodu ili obloge. Naš je cilj obnoviti cirkulaciju bez oštećenja kože.

Tretman ozeblina na šapama uključuje pažljivo pranje i suho tapkanje. Izogibamo se trljanju, masiranju i direktnoj visokoj toplini. Ako pas teško hoda, ograničimo mu kretanje te održavamo šapu čistom i suhom.

• Mlaku vodu ili obloge koristimo 10–15 minuta i po potrebi ponavljamo.
• Sušenje vršimo nježno, bez trljanja, a po potrebi stavljamo zaštitnu čarapu.
• Priječimo lizanje povrede pomoću ovratnika ako pas ne može odoljeti nagonu.

Kada se pojave mjehuri na šapama, nemojte ih probijati. To je kožina prirodna obrana. Izogibajmo se i agresivnim kremama ili kućnim lijekovima bez veterinarevog savjeta.

Ako uočite intezivnu bol, oticanje, tamnjenje kože, krvarenje ili loš miris, reagirajte hitno. Isto tako, obratite pažnju na povišenu temperaturu, drhtavicu, letargiju i duboke povrede. U takvim situacijama hitno potražite veterinara.

U slučaju infekcije, vrijeme je bitno. Veterinar može propisati bolovec, čistiti ranu i dati terapiju za infekciju. Doma, nastavite s pažljivom njegom i pratite stanje svakodnevno.

Prevencija: kako prilagoditi šetnje, opremu i rutinu zimi

Kada se temperatura smanji, šetnje psa zimi zahtijevaju više pripreme. Preferiramo kraće šetnje, posebno kada se led formira na putevima. Dugo stajanje izbjegavamo jer to može dovesti do brzog gubitka tjelesne topline.

Kada duva bura, šetnja postaje izazov i za manje i za veće pse. Stoga mijenjamo rutu, izbjegavamo izložena mjesta i tražimo zaklon. Odabiramo suhe površine radi smanjenja rizika od smrzavanja i kožnih iritacija.

Zimi, odgovarajuća oprema može znatno poboljšati doživljaj šetnje za psa. Kaputić se pokazao efikasnim za pse s kratkom dlakom, posebno u vjetrovitim uvjetima. Uvijek dodajemo i reflektirajuće elemente za veću sigurnost tijekom večernjih šetnji.

Da bismo zaštitili šape tijekom zime, pripazimo na sol, ledene površine i oštre predmete. Upotrebljavamo čizme ili zaštitni balzam, ovisno o potrebi. Cilj je održavanje šapa suhima bez promjene u hodu psa.

• planiramo rutu bez dugih stajanja i bez izloženih dijelova na vjetru
• provjerimo je li kaputić za psa suh i dobro prianja, bez stezanja
• odaberemo čizme za psa samo ako ih pas mirno tolerira

Po povratku kući, temeljito operemo ili isperemo šape, osobito nakon hodanja po posoljenim putevima. Dobro ih osušimo ručnikom i pregledamo za oštećenja, crvenilo ili pukotine. Ova rutina pomaže brzom uočavanju potencijalnih problema.

Unutar kuće zadržavamo jednostavnu rutinu. Osiguravamo toplo mjesto bez propuha, suhu posteljinu i izbjegavamo ležanje na hladnim površinama. Tijekom zime, pažljivo promatramo ponašanje psa tijekom šetnje. Signali poput drhtanja i podizanja šapa upućuju na potrebu za kraćom šetnjom. U takvim situacijama prilagodimo tempo i pravilno pripremimo opremu za sljedeći izlazak.

Uloga prehrane i njege u otpornosti na hladnoću

Kada se temperature spuste, lako zaboravimo na važnost unutarnjeg grijanja psa. Adekvatan unos energije i hranjivih tvari ključni su za očuvanje stabilnog stanja i mišićne mase, koje pomažu u regulaciji tjelesne temperature. Suprotno, pothranjenost ili nagli gubitak težine mogu povećati rizik od pothlađivanja. Stoga, zimska prehrana psa zahtijeva više od povećanja obroka — težimo ka uravnoteženom unosu energije i kvalitetnih nutrijenata.

Koža i krzno predstavljaju prvu obranu od hladnoće, vjetra i vlage, stoga zimska njega krzna igra bitnu ulogu. Redovitim četkanjem smanjujemo čvorove u dlaci, što poboljšava njenu izolacijsku funkciju. Ipak, treba izbjegavati prečesto kupanje i upotrebu agresivnih šampona koji mogu isušiti kožu, odabirući blaže proizvode i kupamo psa samo po potrebi.

Šape su posebno osjetljive na zimsku hladnoću i sol. Brinemo o njima tako što nakon svake šetnje pregledamo jastučiće, odstranimo nagomilani snijeg i provjerimo postojanje pukotina. Ako se primijeti da se snijeg zadržava među prstima, na preporuku groomera ili veterinara, provodimo skraćivanje dlake.

• Šape mažemo zaštitnim balzamom prije izlaska i brišemo ih nakon povratka.
• Pazimo na znakove iritacije jastučića kao što su crvenilo ili ranice.
• Održavamo nokte kratkima za bolje prianjanje na skliskim površinama.

Zimi ne zaboravljamo ni na hidrataciju, pogotovo jer grijani prostori suše zrak. Osiguravamo da psu uvijek bude dostupna svježa voda a nakon šetnji nudimo mu manje količine vode. Za pse koji inače rijetko piju, korisno može biti dodavanje mlake vode u njihovu hranu.

Ne smijemo zanemariti ni važnost kvalitetne prehrane za zdravlje kože psa. Odabiremo namirnice bogate proteinima i masnoćama, uključujući omega masne kiseline koje mogu poboljšati elastičnost kože i smanjiti perutanje. Međutim, svaki dodatak prehrani uvodimo postepeno i uz savjetovanje sa stručnjakom, posebice ako je pas sklon probavnim smetnjama. Ako pravilno uskladimo sve aspekte zimske skrbi — prehranu, njegu dlake, šapa i hidrataciju — naši psi će lakše prebroditi hladne dane i brže se oporaviti od izlaganja niskim temperaturama.

CricksyDog preporuke za zimsku brigu i osjetljive pse

Zimi, cilj nam je jasan: održati probavu stabilnom, krzno sjajnim i kožu mirnom, uz dovoljno energije za aktivnosti. Odabiremo CricksyDog hranu za pse jer želimo siguran i blag obrok. Za osjetljive pse bitna je hipoalergena hrana bez piletine. Također, tražimo hranu bez pšenice kako bismo umanjili rizik od alergijskih reakcija.

• Za štence je Chucky hrana idealan izbor, s postupnim prelaskom na novu formulu kroz tjedan do dva.

• Za manje pasmine preporučujemo Juliet suhu hranu, koja je zimi hranjiva, a lako se probavlja.

• Za srednje i velike pse, Ted suha hrana je praktična za održavanje rutine tijekom hladnijih dana.

Kada biramo proteine, vodimo se tolerancijom i preferencijama naših pasa, što nam olakšava ostanak na istoj prehrani i promjeni aktivnosti. Ako naš četveronožni prijatelj pije manje vode zimi ili postane izbirljiviji, uvodimo Ely mokru hranu za pojačani unos tekućine i apetit. Mr. Easy preljevom poboljšavamo privlačnost suhe hrane, osobito nakon dugih šetnji kada želimo da pas pojede cijelu svoju porciju.

Tijekom hladnih dana, sa sobom nosimo MeatLover poslastice jer su praktične i ne sadrže nepotrebne dodatke. Uz to, ne zaboravljamo na svakodnevnu podršku: Twinky vitamini su naš izbor za održavanje zdravlja zglobova i općeg stanja, što je posebno bitno kada su zglobovi podložniji utjecaju hladnoće. Za njegu šapa nakon kontakta s solju i snijegom koristimo Chloé šampon, a za dentalnu rutinu biramo Denty veganske štapiće, što je važno jer se uvjeti brige o zubima mogu promijeniti zimi.

Zaključak

Zimi cilj nam je jasan: brzo identificirati problem i zaustaviti ga prije nego postane veći. Kod pothlađenosti, drhtanje, letargija i loša koordinacija su rani signali. Suočeni s prvim znacima ozeblina, poput podizanja šapa, utrnulosti, promjene boje kože ili otoka, potrebno je odmah djelovati.

Redoviti kratki pregledi nakon šetnji su ključ za sigurnost psa zimi. Promatramo šape, uši, rep, operemo sol i temeljito osušimo, pogotovo između prstiju. Tako se najlakše sprečavaju ozebline.

Pojave li se simptomi poput mjehura, tamnjenja kože ili jake boli, reakcija mora biti brza. Odmah zagrijemo psa, pružimo suho i toplo sklonište i pozovemo veterinara. Kod sumnje na pothlađenost, izbjegavamo dodatno izlaganje hladnoći.

Prevencija i pametno planiranje šetnji ostaju ključni. Važna je i odgovarajuća oprema te redovita njega šapa. Kvalitetna prehrana, koja uključuje i hipoalergene opcije za osjetljive pse, pomaže u očuvanju mirnoće tijekom zime. Takav pristup održava zdravlje psa i čini svaki izlazak vani ugodnijim.