Šetnja sa psom po cvjetnim livadama – opasnosti i užitak

Je li šetnja sa psom po cvjetnoj livadi zaista bezbrižna? Ili je to mjesto gdje malene stvari mogu iznenada postati golemi problemi?

Proljeće donosi miris slobode na livadama uz polja, nasipe, i šumske rubove u Hrvatskoj. Za nas, proljetna šetnja s psom predstavlja jedan od najdivnijih rituala. Pas istražuje mirise, mi usporavamo korak, a misli nam postaju jasnije. No, upravo u tim trenucima, lako je zanemariti male detalje koji mogu napraviti veliku razliku.

Proljeće je za pse vrijeme punih doživljaja, ali priroda skriva i svoje opasnosti. Tu su prisutni paraziti, pelud, biljke koji iritiraju, nepredvidive životinje, i iznenadni naleti topline. Zbog toga, briga o sigurnosti psa na livadi ne bi trebala biti predmet panike, već stvar usvajanja korisnih navika.

Razmotrit ćemo potencijalne opasnosti za pse na livadi i načine kako ih pravovremeno prepoznati. Naučit ćemo se pripremiti prije izlaska, kako pravilno reagirati dok smo vani, i koje korake poduzeti po povratku, od pregleda šapa do brige o dlaci.

Nosimo jednostavan cilj u mislima: više uživanja, manje brige. Dopustimo našem psu da istražuje, ali unutar sigurnosnih ograničenja, uz pravilnu opremu, vodu i unaprijed dogovorene signale. Ovako, šetnja ostaje ugodna, a livada zaista postaje oaza odmora.

Ključne poruke

• šetnja sa psom cvjetna livada je prekrasna, ali traži kratku provjeru rizika prije polaska.
• Proljetna šetnja s psom znači više mirisa i više potencijalnih okidača poput peludi i parazita.
• Sigurnost psa na livadi gradimo rutinom: oprema, voda, nadzor i jasne granice.
• Pas u prirodi proljeće voli njuškati, ali mi biramo tempo i mjesta za istraživanje.
• Opasnosti na livadi za pse najčešće su sitne i tihe, pa ih je najbolje spriječiti, a ne gasiti.
• Nakon šetnje kratki pregled tijela i šapa često spriječi veće komplikacije.

Zašto su cvjetne livade savršena kulisa za proljetnu šetnju s psom

U proljeće, zahvaljujući više dnevnog svjetla i ugodnijim temperaturama, van izlazimo lakše nego ljeti. Odabir cvjetnih livada za šetnju čini trenutke s psom mirnijima, bez potrebe za žurbom ili strahom od pregrijavanja. Svjež zrak i mekši teren pod nogama posebno pogoduju psima.

Na livadi se psu otvara cijeli novi mirisni svijet, početak intenzivne prirodne stimulacije. U sporijem hodu, psu damo prostor za istraživanje, a sebi šetnju s manje vuče povodnika. Proljetne aktivnosti s psom izvan asfaltiranih površina često su najugodnije.

Njuškanje predstavlja više od navike; to je mentalna vježba koja zdravo umara psa. Dok im dopuštamo zaustavljanje za mirisanje okoline, postaju mirniji i bolje su poslušni. To nam donosi manje “vuci–ne vuci” konflikata i više skladnog zajedničkog ritma.

Hrvatska je bogata raznolikim staništima koja se u proljeće dramatično mijenjaju: od rubova polja do livada uz šumu i potoke. Svako od tih mjesta nudi nove mirise, zvukove i tragove psu, stimulirajući ga gotovo automatski. U isto vrijeme, postoji nekoliko malih rizika, pa je važno mudro birati gdje šetamo.

• Planiramo rutu s jasnim stazama i mjestima za okret.
• Biramo vrijeme dana s manje gužve i blažim suncem, za ugodne aktivnosti s psom.
• Kada se krećemo kroz visoku travu ili pored vode, psa držimo pod kontrolom, izbjegavajući kontakt s nepoznatim biljkama.
• U šetnji dozvoljavamo njuškanje kao mentalnu aktivnost, ali pri tome pazimo na okolinu.

Spojivši uživanje i sigurnost, šetnje cvjetnim livadama s našim psom postaju opuštajuća rutina kojoj se radujemo. Mi postavljamo tempo i granice, dok psi dobivaju šansu za potrebno istraživanje. Na taj način, šetnja ostaje bogata stimulacijom za psa, a mi zadržavamo kontrolu.

pas proljeće šetnja

U proljeće, šetnje s psom nisu kao zimi. Dani postaju dulji, topliji je zrak, a mirisi livada postaju intenzivniji. Ali to također znači više peludi u zraku, više parazita i višu prisutnost divljih životinja.

Bitno je pratiti kako se pas ponaša tijekom šetnje. Gledamo da li teško diše, koliko brzo postaje umoran, i što pokupi s tla. Dolaskom proljeća viđamo više svrbeža, kihanja, i valjanja u travi kod pasa. Stoga, dobra priprema prije šetnje postaje ključna za nas.

Prije nego što izađemo, provjeravamo nekoliko stvari. Ova kratka provjera traje samo minutu, ali može spriječiti probleme.

• Zaštita od nametnika i brzi pregled dlake u ključnim područjima
• Voda i presavijiva posuda za dalje šetnje
• Povodnik ili oprsnica koji su udobni za psa
• Kit za prvu pomoć uključujući maramice i pincetu
• Nagrade za poslušnost i smirenje u uzbudljivim trenucima

Brinemo o tempu naše šetnje tijekom proljeća. Na početku sezona, šetamo kraće rute s više pauza u hladu. Na taj način, i mi i naš pas postupno se vraćamo u kondiciju.

Kako se sezone mijenja, naše šetnje postaju redovitije. Rute postaju malo duže, definirane su granice, i uvijek imamo pripremljen „stop“ signal. Naš je cilj kontrolirano istraživanje okoline, tako da izbjegavamo nepoželjne iznenadne događaje i vratimo se kući mirni.

Najčešće opasnosti na livadi: što trebamo znati prije nego pustimo psa da njuška

Livada se može činiti bezopasnom, no mnoge opasnosti za pse leže u visokoj travi. Kad se pripremamo za šetnju, želimo da naš pas istražuje bez ikakvog straha. Ne trebamo se bojati proljeća i njegovih izazova. Samo treba biti oprezan pri odabiru staze.

Gusti pojas visoke trave sklon je nakupljanju krpelja, buha i komaraca. Psi mogu reagirati oteklinama oko njuške ili šapa, posebno ako dođe do uboda insekata. Pelud i kontaktni dermatitis dodatno mogu pogoršati stanje, uzrokujući crvenilo kože i suzne oči.

Mehaničke nezgode također predstavljaju problem. Trave s oštrim sjemenkama mogu se zabiti u uši ili između prstiju. Njuškanje po rubovima može dovesti do kihanja ili trljanja očiju. U istim područjima može biti i zmija, pa je važno držati distancu i ostati smiren.

Bitno je biti oprezan s nepoznatim biljkama i ostatcima hrane, jer psi brzo pokuplju otrove. Stajaće vode i blato sadrže bakterije i moguće oštre predmete. Zato je ključno gledati ispred sebe, ne samo u cvijeće.

• Biramo šire staze umjesto hodanja kroz visoko raslinje, pogotovo kad je rosa ili nakon kiše.
• Držimo ujednačen tempo i ne potičemo jurnjavu kroz gustu travu.
• Vježbamo kratke, jasne naredbe “dođi” i “pusti”, jer tako proljetni rizici za pse ostaju pod našom kontrolom.

Dozvoljavamo psu da istražuje mirise, ali postavljamo granice radi njegove sigurnosti. Upoznavanjem s opasnostima na livadi, odabiremo sigurnije puteve. Tako otrovi u prirodi rjeđe predstavljaju prijetnju. A šetnja za psa ostaje opuštajuća i ugodna aktivnost.

Krpelji, buhe i komarci: proljetna realnost na cvjetnim poljima

Na livadi nam je najljepše, ali s dolaskom toploga vremena pažnja raste. Krpelji nas tijekom proljetnih šetnji gotovo uvijek dočekuju. Posebno su česti na rubovima šuma, u visokoj travi. Ujedno ih nalazimo i uz uske staze, gdje naši ljubimci vole istraživati.

Posebno oprezni bismo trebali biti blizu potočića i vlažnih područja. U takvim mjestima paraziti često vrebaju.

Prije nego što krenemo van, pripremimo se. Ovisno o preporuci veterinara i težini prijatelja na četiri noge, biramo zaštitu. Također, provjeravamo ogrlice ili ampule, znajući da se vremenske prilike mijenjaju brzo. Time umanjimo stres i više uživamo u sigurnim igrama.

Čim se vratimo, pregledamo dlaku ljubimca. Tijekom šetnji kroz gušće područje, buhe mogu “zasjesti” na njega. Pažljivo gledamo kožu u područjima kao što su vrat, iza ušiju, pazusi. Ne zanemarujemo ni prostor između prstiju, idealan za skrivanje parazita.

Ako primijetimo uobičajene simptome poput pojačanog češanja ili crvenila, djelujemo odmah. Ekstrakcija krpelja vrši se mirnom rukom, koristeći ispravnu tehniku. Tako izbjegavamo rizik od upala i drugih komplikacija.

• Nakon što uklonimo parazita, temeljito peremo ruke i čistimo mjesto uboda.
• U sljedećim danima, pomno pratimo kožu psa i njegovo opće stanje.
• Na bilo kakve znakove poput letargije ili povišene temperature, bez oklijevanja kontaktiramo veterinara.

Kad toplo vrijeme dođe, razmišljamo o prevenciji protiv komaraca. To je posebno važno navečer i blizu vodenih površina. Za šetnje biramo mjesta s više suhog tla, izbjegavajući dugi boravak u vlažnoj travi. Tako ostanemo opušteni, svjesni da sami smanjujemo rizike.

Pelud, alergije i osjetljiva koža: kako prepoznamo da našem psu smeta proljeće

Proljeće miriše divno, no neki psi zbog njega trpe. Primijetimo li kod psa alergijske reakcije na pelud, simptomi se mogu očitovati kao suzne oči, kihanje, ili lagano šmrcanje. Ako se to događa nakon šetnje po livadi, važno je obratiti pozornost na te znakove.

Pasovo stanje kože brzo otkriva problem. Početak može biti tiho češanje, koje postupno preraste u grickanje šapa i lizanje prostora između prstiju. Crvenilo na trbuhu, u pazusima ili prisustvo sitnih osipa nakon kontakta s travom česti su simptomi.

Razlikovanje izvora alergije je ključno. Pelud obično utječe na oči i nos, dok trava iritira kožu, šape, i trbuh. Pretjerano češkanje može dovesti do pucanja kože i dermatitisa, karakteriziranog toplim mjestima, krasticama i neugodnim mirisom.

• Inhalacijska reakcija uključuje kihanje, suzne oči i trljanje njuške.

• Kod kontaktnih reakcija javljaju se crvenilo trbuha i osipi.

• Sekundarna upala obuhvaća pojačano češanje, zadebljanu kožu i ranice.

Za pse osjetljive kože slijedimo jednostavan protokol. Skraćujemo vrijeme provedeno u visokoj travi. Biramo šetnje tamo gdje je manje peludi, u trenutke kada je zrak mirniji. Nakon šetnji šape i trbuh prebrišemo vlažnom krpom. Pravilna njega za osjetljivu kožu počinje baš takvim redovnim koracima.

Ako simptomi ne prestaju ili se pogoršavaju, potražimo veterinara. To je bitno za pse s poviješću alergija. Pronaći ćemo jasan plan kako spriječiti neugodnosti.

Otrovne i iritantne biljke na livadama: sigurnije njuškanje bez panike

Na livadi izgleda nježno, no neka stabljika skriva opasnost. Izdvajamo dva tipa neugoda: dodir koji iritira kožu i gutanje koje remeti želudac. Znati koji su otrovi i iritanti važno je za sigurnost naših pasa u prirodi.

Opasnost dolazi kada psi jedu travu zbog nepoznatih biljaka ili kemikalija. Najviše brine rub livade gdje se može primjenjivati kemija. U slučaju sumnje na herbicide, bolje je promijeniti put.

Da bi se rizik smanjio, korisne su dobre navike i jasna pravila za šetnju. Težimo kontroli, ne pretrazi svake biljke. Posebno je važno kada su iritantne biljke prisutne.

• Učimo psa naredbu “pusti” i nagrađujemo ga čim se odvrati od biljke.

• Onemogućavamo žvakanje nepoznatog bilja, pogotovo blizu kanala i šumaraka.

• Preferiramo jasne puteve i držimo psa uz sebe u zaraštenom području.

• Izbjegavamo mjesta s kemijskim mirisom ili tragovima spreja.

Ako dođe do gutanja ili kontakta, promatramo psa, ne samo biljku. Simptomi trovanja mogu se brzo pojaviti, ali i kasniti. Bitno je ostati smiren i zabilježiti što je dirnuto ili pojedeno.

• pojačano slinjenje, povraćanje ili proljev

• otežano disanje ili promuklo dahtanje

• naglo oticanje njuške, usana ili kapaka

• letargija, slabost, nesiguran hod

Uočimo li te simptome, odmah zovemo veterinara. Ne izazivamo povraćanje niti dajemo lijekove bez savjeta. Tako smo spremniji suočiti se s otrovima, znajući da su prisutni u raznim dijelovima Hrvatske.

Zmije, ježevi i ostale životinje: kako mirno reagiramo u susretu

Najčešći susreti s divljim životinjama događaju se na mjestima poput ruba šume, visoke trave i kamenjara. Tu se često nalaze hrpe granja ili suhozid. Poznavanjem ovih područja možemo zadržati sigurnost našeg psa tijekom šetnji prirodom.

Susret psa s zmijom zahtijeva smirenost i odsutnost naglih pokreta. Preporučljivo je povodnik skratiti, zauzeti stabilan položaj te se polako povući na sigurnu udaljenost. Osnovno pravilo je spriječiti psa da njuška zmiju, jer to može imati ozbiljne posljedice.

1. Ostanemo mirni i zadržimo psa blizu.
2. Skraćujemo povodnik i polako se povlačimo.
3. Primjenjujemo naredbu za povratak koju je pas naučio.
4. Udaljivši se, provjeravamo ima li pas ozljeda.

Zmijin ugriz smatramo hitnim stanjem i odmah postupamo. Podvez ili rezanje rane, i pokušaj isisavanja otrova, nisu preporučljivi. Umjesto toga, potrebno je smiriti psa i odmah potražiti veterinarsku pomoć.

Ježevi se često susreću u tišim dijelovima livada, posebno blizu grmlja. Unatoč naizgled bezopasnom izgledu, mogu ozlijediti psa svojim bodljama. Osim fizičke ozljede, takvi susreti mogu dovesti do stresa, ugriza, upale pa čak i parazita.

Uz zmije i ježeve, na livadama možemo naići i na zečeve, fazane. Također, susresti glodavce i ptice koje nekada iznenada izlete. Zbog toga favoriziramo otvorene staze posebno za vrijeme toplog dijela dana. Održavajući psa pod kontrolom, smanjujemo rizik od nepredviđenih situacija.

Oprema za livadu: povodnik, oprsnica i sitnice koje čine veliku razliku

Na livadi je ključno omogućiti psu sigurno istraživanje okoline. Stoga, odabiremo oprsnice koje se čvrsto prilagođavaju tijelu psa, ali ne uzrokuju nelagodu na prsnom košu ili pod pazuhima. Oprsnice su učinkovitije od ogrlica jer omogućavaju bolju kontrolu, osobito kada pas neočekivano krene za zanimljivim mirisom.

Uz oprsnicu, važan je i kvalitetan povodnik za prirodu. Takav povodnik je robustan, izdržava vuču, a i udoban je za držanje tijekom dugih šetnji. Kad poželimo dati psu više slobode, koristimo dugi povodnik. To nam omogućava da psu dopustimo istraživanje, dok mi zadržavamo kontrolu nad smjerom kretanja. Ova oprema pomaže održati mirnoću čak i na livadi prepunoj podražaja.

• vrećice za izmet, da iza nas ostane čisto

• voda i sklopiva posudica, jer vjetar i sunce brzo isuše njušku

• mala prva pomoć: dezinfekcija, gaza i pinceta ili alat za krpelje

• ručnik ili maramice za šape, za blato, pelud i travu između prstiju

Za šetnje u sumrak ili visokoj travi, korisni su reflektirajući detalji i identifikacijska pločica. Brnjicu koristimo po zakonskoj obavezi ili u situacijama s mnoštvom nepoznatih pasa. S pravilno odabranom opremom, šetnja ostaje bezbrižna i sigurna, bez ograničavanja slobode psa.

Hidratacija i toplina: kako spriječimo pregrijavanje čak i u proljeće

Proljeće na livadi može zavarati svojim mirisom cvijeća, no brzo nas iznenadi sunce. Bez hlada i vjetra, rizik od pregrijavanja pasa je visok. To se može dogoditi iako nam se ne čini previše toplo.

Naša je praksa jednostavna: vodu za psa uvijek nosimo sa sobom. Nudimo mu je često u malim količinama, ne čekajući da postane izrazito žedan. Ovakvo pristupanje pomaže u održavanju opuštene i sigurne atmosfere tijekom šetnji.

• Biramо rane jutarnje ili kasnije popodnevne termine kad je zrak svježiji.
• Radimo kratke pauze u travi i tražimo rubove livade gdje ima sjene.
• Šetnja psa po suncu neka bude kraća, s više stajanja i njuškanja.
• Izbjegavamo dugo trčanje i nagle igre kad sunce “prži” otvoreni prostor.

Simptome pregrijavanja primijetimo brzo. To uključuje teško disanje, usporavanje i potragu za hladom. Ako pas počne sliniti ili mu hod postane nesiguran, odmah prekidamo aktivnost. Premještamo ga u hlad i pružamo vodu, postupno ga hladimo kako bismo izbjegli šok.

Osobitu pozornost posvećujemo psima koji su više izloženi riziku. To su brahicefalične pasmine, stariji psi i psi s prekomjernom težinom. Trebamo biti oprezni i s vrlo aktivnim psima koji se teško zaustavljaju u uzbudljivim situacijama. Kod njih prevencija toplinskog udara počinje s našom sposobnošću procjene, ne njihovim uzbuđenjem.

Trening na livadi: kako uskladimo užitak i poslušnost

Livada, s raznolikošću mirisa i sitnih životinja, predstavlja izazov. Mirisi koji se mijenjaju i vjetar koji donosi nove tragove mogu biti distrakcije za pse. U takvom okruženju, trening na otvorenom otkriva ponašanje koje možda ne vidimo kod kuće.

Pred psima koji livadu vide kao priliku za lov ili igru, postavimo jasna pravila. Cilj nam nije perfekcija, već stvaranje stabilne kontrole u prirodi. Takva poslušnost postaje oslonac, a ne ograničenje za psa.

Kratki treninzi sa pauzama za istraživanje čine osnovu. Njuškanje služi kao nagrada.

1. Prakticiramo kratke komande s pauzama za njuškanje između njih.
2. Koristimo komandu “čekaj” na važnim točkama poput prijelaza ceste.
3. Učimo psa da ostavlja stvari mirisom, koristeći komandu “pusti”.
4. Pratimo hod uz nogu na kratkim dionicama, nakon čega psu dopustimo slobodu.
5. Upotrebljavamo dugu uzicu kako bi pas mogao istraživati, a da mi zadržimo kontrolu.

Za uspješan poziv, nagradimo psa visokovrijednim poslasticama i pohvalama. Igračke poput loptica koristimo kao dodatnu motivaciju, nakon što pas dobro odreagira na naš poziv.

• Nagrade dajemo odmah, čim pas dođe.
• Ako psa trebamo ponovno pozvati, prilazimo bliže umjesto da zapovijed ponavljamo.
• Prepoznajemo situacije koje mogu odvući pažnju psa, kao visoka trava.

Pravilnim pristupom u šetnji smanjujemo mogućnost neželjenih ponašanja. Pas nastavlja uživati, a mi zadržavamo mir. Poslušnost se tako prirodno integrira u šetnje, čineći ih ugodnijima bez potrebe za strogim kontrolama.

Pauze, igre i mentalne aktivnosti među cvijećem: kako šetnju učinimo bogatijom

Često usporavamo na cvjetnoj livadi i promatramo psa. Usporen ritam pogoduje mentalnoj stimulaciji psa, čineći ga smirenijim i osjetljivijim na mirise. To se prakticira kroz “sniffarije”: šetamo polako, dopuštamo nosu psa da nas vodi. Ne žurimo s određivanjem rute.

Za obogaćivanje šetnje, uvodimo kratke pauze na hladnijem mjestu ili na nižoj travi. One omogućuju psu da lakše regulira svoju temperaturu i disanje. Također, provjeravamo treba li psu vode te pregledavamo šape i uklanjamo sjemenke iz dlake.

Za jednostavne igre njuškanja, odaberemo mjesto s dobrom preglednošću i skrivamo poslastice u travu. Pas ih traži sporo, mi ga usmjeravamo glasom bez potrebe za trčanjem. Takve igre umanjuju energetski nivo psa tišim putem, često mirujući ostatak dana.

• Biramo igre na livadi pas koje ne traže opremu: traženje mirisa, kratko donošenje na niskoj travi, “stani–čekaj–traži”.
• Ne bacamo štap u visoku travu i ne šaljemo psa u grmlje gdje ne vidimo teren.
• Izbjegavamo nagle okrete na neravnom tlu; radije radimo kratke, ravne dionice.
• Pratimo umor i žeđ: usporavanje, teško disanje i gubitak fokusa su znak da stanemo.

Ponavljanjem ovih aktivnosti, obogaćivanje šetnje postaje dijelom rutine. Mentalna aktivacija psa za vrijeme šetnje često rezultira manje skakanjem, lajanjem i napetošću kod kuće. To nam omogućava više vremena za uživanje u proljetnim mirisima i miru livade.

Prehrana i njega nakon šetnje: oporavak, dlaka i šape

Kada se vratimo s livade, njega počinje odmah. Prvo smirimo psa, damo mu vodu i malo vremena za oporavak. Tako se oporavka obavlja polako i bez stresa.

Zatim provjerimo dlaku i kožu rukom. Prolazimo kroz krzno tražeći sjemenke, travke i parazite. Posebno pazimo na područja kao što su uši i vrat, gdje se mogu sakriti neželjeni gosti.

• Češljem ili prstima prelazimo uz kožu, obratimo pažnju na područje oko ovratnika i repa.

• Provjeravamo uši i čistimo ih od prašine ili peludi.

• Oko očiju i kapaka provodimo pregled, izbjegavajući grubo trljanje.

Sljedeći korak je pregled šapa. Pažljivo pregledamo između prstiju kako bismo otkrili trnje ili parazite. Ako su šape prljave, isperemo ih i dobro osušimo, posebno među prstima.

1. Na jastučićima tražimo ogrebotine ili znakove upale.

2. Uklanjamo sve što može smetati psu pri hodanju.

3. Nakon pranja, temeljito osušimo šape ručnikom, posebno prostor između prstiju.

Nakon velike aktivnosti, biramo umjeren obrok. Ako je pas jako trčao, sačekamo s hranjenjem dok se ne smiri. Pravilna njega, uključujući čišćenje dlake i pregled šapa, sprječava iritacije koje se mogu pojaviti kasnije.

CricksyDog proizvodi za proljetne šetnje: što mi biramo za energiju, osjetljivost i nagrađivanje

U proljeće, kad pelud i visoka trava prevladavaju, volimo jednostavne rutine. CricksyDog hrana za pse postaje naš izbor zbog stabilnosti i probavljivosti nakon šetnje. To je posebno važno kad primjetimo da se pas više češe ili ima crvenilo. U tim trenucima, važnost lakoprobavljivog obroka ne možemo zanemariti.

Prednost dajemo formulama bez uobičajenih alergena, pa nam hipoalergena hrana bez piletine dolazi kao idealan izbor. Praktično izbjegavamo i hranu sa pšenicom, tako se lakše pridržavamo provjerenih opcija tijekom cijelog proljeća.

• Za štence biramo Chucky, zbog potrebe za stabilnom energijom nakon igranja na livadi.
• Ovisno o veličini i aktivnosti psa, za male pse izbor je Juliet, a za veće Ted.
• Rotiramo hipoalergene varijante ovisno o toleranciji psa: janjetina, losos, zec, insekt protein ili govedina.

Kada su dani topliji ili pas biraškiji, mokra hrana Ely je praktična za okus i hidrataciju. Janjetina, govedina i zec, koje dolaze kao hipoalergene opcije, su odlični odabiri pogotovo nakon dužeg hoda ili ako pas preskače obrok.

Tijekom treninga na livadi, tražimo brz i efektan način nagrađivanja. Meso za pse u obliku poslastica, poput MeatLover, pokazuje se kao izvanredan izbor. Držimo ih pri ruci jer su 100% mesne i dostupne u više varijacija.

Kada su šetnje intenzivnije, važno nam je osigurati potporu za zglobove. Zato razmatramo dodatke poput Twinky za zglobove i multivitamine za opće stanje, naročito kod starijih pasa.

Nakon izloženosti travi i peludi, važno je brzo oprati dlaku i šape. Koristimo šampon Chloé za osjetljive pse, a za dodatnu njegu nosa i šapa koristimo balzam kod suhoće ili ogrebotina.

Ako pas jede slabije nakon napornog dana, obrok činimo lakšim s Mr. Easy vegan dressing. Za umirivanje nakon šetnje, dodajemo Denty veganske dentalne štapiće. Time se briga o zubima odvija bez press.

Zaključak

Cvjetne livade su proljetni bijeg iz grada koji najviše volimo kad imamo plan. Ovaj vodič za proljetnu šetnju s psom podsjeća na to. Mirisi i sloboda u prirodi mogu ići ruku pod ruku s oprezom. Spajajući igru i odmore s kratkim treninzima, uživamo bez stresa.

Sigurnost psa na livadi ovisi o sitnicama koje radimo. Prevencija parazita, kontroliranje istraživanja i pravilna oprema štite psa. Voda za hidrataciju i umjeren tempo šetnje pomažu izbjeći pregrijavanje psa.

Poštujmo tri važne navike. Prvo, uvijek pregledajmo psa nakon šetnje. Zatim, pametno birajmo rutu i vrijeme za izlazak. Naposljetku, vježbajmo pouzdan poziv psa i naredbu “pusti”. Ovo su savjeti za šetnju s psom koji pomažu čak i kad je livada prepuna cvijeća i kukaca.

Kada pristupimo livadi s odgovornošću, ona nam vraća energiju. Tako kući nosimo samo pozitivne osjećaje, čistu glavu i lijepe uspomene. Uz malo discipline, sigurnost i uživanje u prirodi postaju naša omiljena proljetna navika.