Njuh ispod snijega – zašto je to tako uzbudljivo za psa?

Jeste li se ikad zapitali zašto vaš pas u hladnim danima odjednom zaboravi sve? Zašto krene “čitati” snijeg kao da se radi o najnovijim vijestima?

To nam se može činiti kao obično njuškanje. No, za psa, to je svijet pun signala i informacija koje mi ne vidimo.

Razmatramo kako zima utječe na pseći njuh. Govorimo o zadržavanju mirisa ispod snijega i kako te informacije pas koristi.

Bit će riječi o specifičnosti hrvatskih zimskih uvjeta. Naglasak je na sigurnosti i korisnosti šetnje, a ne samo na obavljanju rutine.

Istražujemo kako hladnoća i vlaga mijenjaju tragove. Snijeg može “sakriti” mirise, što psa može privući na određena mjesta.

Govorit ćemo o razlikama među pasminama, sigurnosti, i važnosti igara njuha. Također, o važnosti prehrane i oporavka, koji utječu na energiju, šape i imunitet psa.

Ključne poruke

• Njuh tijekom šetnje nije samo detalj, on je ključan za psa da doživi zimu.

• Osjet njuha ispod snijega pasu otkriva više informacija nego što mi možemo zamisliti.

• Zimi pseći njuh reagira na promjene u hladnoći, vlazi i vjetru, mijenjajući tragove.

• Mirisi pod snijegom mogu stvoriti slojeve, što izaziva veći interes kod psa.

• Pasovo ponašanje, kao zadržavanje na jednom mjestu, normalno je zimi. Ipak, ponekad zahtijeva našu pažnju.

• Zimska šetnja može biti iznimno stimulativna za psa uz pravilno razumijevanje i dobre navike.

Zašto je njuškanje pod snijegom toliko zanimljivo našim psima

Ponekad mislimo da psi samo ‘kopaju nosom’, ali zapravo, to je za njih kao čitanje novina. Maštamo li zašto se naši psi tako zanimaju za snijeg, odgovor se krije u informacijama. Te informacije govore o drugim životinjama: tko je tu bio, kada, prema kojem smjeru hoda i kako se osjećao.

Snijeg preobrazi krajolik preko noći. Starim tragovima dodaje novi sloj, zadržavajući, pa čak i pojačavajući mirise ispod. To čini zimske tragove jasnijima nego ikad.

Zato je zimsko vrijeme kad se pseća znatiželja pojačava. Pronalazak mirisa psi doživljavaju kao nagradu, jer instinktivno traže smisao i cilj.

Zime donesu mirnje šetnje, manje gužve i ometanja. U tišini pas može intenzivnije njuškati, dok mi pratimo bez brzine i stresa.

Njuškanje, dakle, nije samo gubljenje vremena. To je obogaćivanje pasjeg svijeta. Pružajući psu slobodu istraživanja, mentalno ga stimuliramo a fizički ne iscrpljujemo.

• Dozvoljavamo mu da istraži na svoj način, daleko od opasnih cesta.

• Preferiramo tiša područja gdje su zimi mirisi konstantniji, bez prekida.

• Pratimo kako raste pasja znatiželja i koristimo to kao motivaciju za šetnje.

Kako pseći njuh funkcionira zimi

Zimi se naši psi često “zalepe” za sneg. To je zato što pseći njuh radi na poseban način. U nosu se nalazi osjetljivo tkivo za hvatanje čestica iz vazduha i sa tla. Olfaktorni sistem psa kontinuirano upoređuje nove mirise sa onima koje je već upamtio.

Dok mi pratimo njihovo njuškanje, možemo čuti kako kratko i brzo udišu. Takav način njuškanja omogućava zraku da dopre do senzitivnih receptora. Zbog toga čak i mali trag može otkriti cijelu priču.

Zimi hladan vazduh utiče na to kako se mirisi šire. Na nižim temperaturama, mirisi putuju sporije i zadržavaju se bliže tlu. Dok mi vidimo samo belu površinu, psi otkrivaju “mapu” mirisa koja se menja na svakom koraku.

Vlaga takođe značajno utiče na mirise u snegu. Kada je sneg vlažan ili se topi, mirisi su jači i lakše dostupni. Ako je sneg suv i praškast, miris se može lako raspršiti.

U zimskim uslovima, mirisne molekule mogu biti zarobljene u slojevima snega i leda. Oko tla se stvara mikroklima sa toplijim i hladnijim zonama. To stvara džepove u kojima mirisi ostaju kao u skrovištu. Često prolazimo pored tih skrivenih džepova, dok naši psi ne pronađu pravi trag.

• Tragovi su precizniji uz rubove staza kada je pravi mraz.

• Dok se sneg topi, mirisi jačaju jer se oslobađaju iz zemlje.

• Na vetrometini, psi trag prate u manjim krugovima tražeći izvor.

pas zima osjet njuha ispod snijega

Promatranje psa kako zimi koristi svoj njuh ispod snijega poput “radara” otkriva nam da nije riječ o pukoj slučajnosti. U tim trenucima, naše šetnje poprimaju novi ritam dok pas, vođen mirisima ispod snijega, kroči prema nevidljivim tragovima.

Scena se često ponavlja. Prvo pažljivo njuška površinu snijega. Zatim spusti glavu niže, udahne duboko, a nos zarije dublje u snijeg. Ponekad čak i šapom otklanja sloj snijega, tražeći jače koncentracije mirisa. Ovo ponašanje otkriva tipično zimsko njuškanje usmjereno ka izvorima mirisa skrivenima pod snijegom ili zemljom.

• tragove drugih pasa, uključujući urin i oznake teritorija
• ostatke hrane i organske mrvice koje je snijeg prekrio
• mirise divljih životinja ili ptica koje su prošle ranije
• “stare” mirise koji su se sačuvali ispod novog snijega

Kad pas istražuje mirise ispod snijega, intenzitet njegova zanimanja često sugerira da je miris od društvenog značaja ili svjež. Ponekad je dovoljno prepoznati poznatu poruku od drugog psa, što ga navodi da se na tom mjestu zadrži duže. Tada trag u snijegu što ga ostavlja postaje poput mape: korak, okret, i povratak na istu točku.

Ovo nam ponašanje omogućuje da procijenimo fleksibilnost i pažnju psa. Ako psa možemo pozvati i ako ostaje opušten, obično se radi o zdravoj znatiželji. No, ako je pas prekomjerno zaokupljen i teško prekida svoju aktivnost, mijenjamo smjer, udaljimo se i usmjerimo na mirniji dio šetnje. Time izbjegavamo žurbu i napetost.

Snijeg kao “poklopac” mirisa: što se krije ispod površine

Snijeg često djeluje kao izolator. Preko noći prekriva zemlju, dajući dojam nevinog bijelog pokrivača. Ali zapravo, zadržava mirise ispod sebe. Ove arome ostaju zaštićene od vjetra i sunčevih zraka, očuvane mnogo dulje nego na otvorenom tlu.

Pod svježe napadanim snijegom, mirisi s površine postaju prigušeni. Psi tada znaju zaroniti njuškama dublje. Oni “buše” skroz do starih slojeva, otkrivajući kako snijeg zapravo premješta, a ne uklanja mirise.

Kada snijeg postane mokar, priča se mijenja. Vlažnost u dodiru sa zemljom olakšava širenje mirisnih čestica. Psi u takvim uvjetima često brže pronalaze tragove. Otapanje snijega čak može izvući mirise na površinu, osobito oko lokvica ili na utabanom putu.

Ako se formira sloj leda, mirisi ostaju kao zatvoreni u zamci. Psi tada pronalaze mjesta gdje je led puknut ili gdje se lomi pod težinom koraka. To pokazuje kako različiti slojevi snijega mijenjaju dinamiku mirisa. Svaki sloj donosi novu razinu izazova i prilike za detektiranje.

• Posebno obratite pažnju na rubove staza i blizinu grmlja ili zidova. Oni često skrivaju tragove mirisa koji se puštaju van.

• Mjesta gdje je snijeg tanak ili se topi obično imaju više mirisnih tragova. Takva područja su jednostavnija za istraživanje.

• Kada psi ‘kopaju’ nosom po snijegu, u potrazi su za točnim slojem. Upravo tu je trag najjasniji i najdostupniji za detekciju.

Tragovi divljih životinja i gradski mirisi: što naši psi najčešće prate

Kad hodamo prekrivenim stazama, naš pogled doseže samo do bijelog pokrivača. Za razliku od nas, psi otkrivaju tragove skrivene pod snijegom. U divljini, na rubovima šuma i po livadama, tragovi stvaraju mrežu mirisa. Upravo tu, naš četveronožni prijatelj brzo skenira koji su sve stanovnici prošli tim putem.

Mirisne staze mogu pripadati divljacima poput srna, zečeva, ali i lisica te kuna. Zanimljivo je kako snijeg može čuvati te podatke mnogo dulje nego što bismo pretpostavili. Dašak vjetra ne briše te informacije lako, stoga nas ne treba čuditi kad pas uporno slijedi dugu nevidljivu nit.

Gradski kontekst nosi drugačije izazove za njuh naših pasa. U mješavini zimskih mirisa, sol i motori predstavljaju dio olfaktorne slagalice. Šetnje gradom transformiraju se u detektivsko putovanje, gdje svaki korak donosi nove tragove.

Miran stožer za pse čine tragovi ostavljeni od drugih pasa. To su posebno zanimljive postaje gdje psi komuniciraju bez riječi. Ovo često izgleda kao beskrajno zadržavanje na jednoj točki, ali zapravo, psi tada razmjenuju bogate informacije.

U urbanoj džungli, privlačnost hrane postavlja još jedan sloj zagonetki. Naši psi ponekad pronađu pravo blago među otpatcima. Mrlju koju mi vidimo, oni čitaju kao fascinantnu priču.

• Uz rubove parkova češće nailazimo na tragove životinja u snijegu, pa držimo tempo sporijim i povodnik kraćim.
• U gradskoj gužvi pazimo na mirisi hrane u gradu i ono što je završilo uz koš, jer to lako završi u ustima.
• Oko zgrada i grmlja očekujemo urin i označavanje, pa učimo psa da se vrati na poziv bez natezanja.
• Na mjestima gdje su gradski mirisi zimi najjači, biramo jasna pravila: smije njuškati, ali ne i pokupiti.

Zimi se javljaju opasnosti poput zamki s hranom koje mogu sadržavati kosti, otrov za glodavce ili čak kemikalije za odmrzavanje. Važno je znati trenutak kad pas samo njuška iz znatiželje od situacije kad je pronašao potencijalnu opasnost. Tada ga smireno preusmjeravamo, nudimo mu nešto aktraktivno i nastavljamo sa šetnjom.

Zašto se naši psi ponekad “zalijepe” za jednu točku u snijegu

Dok šećemo zimi, često primjećujemo kako se psi fokusiraju na određenu točku. Oni zapravo naiđu na “zgusnut” trag koji im je posebno zanimljiv. S obzirom da se mirisi u hladnijim uvjetima teže šire, ta točka može nositi bogatu priču.

Uglavnom je riječ o mjestima obilježenim urinom, raskrižjima staza ili ostatcima hrane. Katkad je to i mjesto gdje se snijeg topi, oslobađajući intenzivne mirise. U takvim trenucima, pasova njuška radi na maksimumu, zbog čega se njihovo ponašanje tijekom šetnje intenzivira.

• koncentrirani trag na maloj površini
• čvorište više tragova (psi, mačke, divlje životinje)
• mrvice hrane, odbačena kost ili ambalaža s mirisom
• mjesto otapanja snijega koje “pusti” mirise van

Bitno je prepoznati kada pas normalno njuška i kad je riječ o opsesivnom ponašanju. Nije zabrinjavajuće ako se pas brzo vrati i odazove. Preocupira nas ako je pas prekomjerno fiksiran, teško prekida njuškanje, ili pokazuje znakove agitacije.

Dok promatramo, fokusiramo se na rep, uši i njihovu opuštenost. Također pratimo njihov vizualni kontakt i reakciju na naš poziv. To nam pomaže razumjeti što pas želi i kakve su mu granice.

1. damo mu još 10 sekundi da završi njuškanje
2. zatim krenemo u laganu kružnu putanju, bez naglog povlačenja
3. promijenimo stranu hodanja ili ubacimo jednostavnu naredbu pa pohvalimo

Zimi, psi više označavaju svoj teritorij zbog manje tragova, koji postaju “vrijedniji”. Psi se možda vraćaju na iste točke, željni saznati tko je bio tamo. Kad smo mirni i dosljedni, lakše upravljamo ponašanjem šetnje, a psu osiguravamo stres-free istraživanje.

Razlike među pasminama i pojedincima: tko najviše uživa u njuškanju zimi

Čim se snijeg posloži po tlu, opazimo kako psi različito reagiraju na njuškanje. To je posljedica genetike i selekcije; pasmine poznate po izvrsnom njuhu detaljno istražuju teren. Dok neki pasi prolaze dalje, drugi se konstantno vraćaju na isti trag, upijajući svaki detalj.

Goniči i druge pasmine uzgajane stoljećima uglavnom za rad sa njuhom. Ovi psi sporije hodaju, glavu drže nisko, tragajući za mirisima ustrašeno. Radni psi razvili su metodu sustavnog pretraživanja rubova, grmlja i mjesta gdje mirisi ostaju zadržani.

Međutim, pasmina nije jedini faktor. Psi mogu imati izvrstan nos, ali ih tog dana može više zanimati igra ili društvo. Temperament psa se zimi mijenja zbog hladnoće i buke; neki psi će njuškati kraće ili opreznije.

• Dob i iskustvo: naučeni mirisi i “omiljeni tragovi” dolaze s vremenom.
• Motivacija hranom: neki rade nosom više kad znaju da slijedi nagrada.
• Stres i socijalizacija: napet pas skenira okolinu, a manje se posveti tlu.
• Zdravlje: začepljen nos, alergije ili suhi zrak smanjuju interes za mirise.

Štenci su izuzetno zainteresirani za sve novo, stoga njuškaju u kratkim naletima. Snijeg im je posebno interesantan, no brzo osjete umor. Zbog toga je bolje organizirati više kraćih pauza, nego jednu dugu aktivnost.

Odrasli psi su razvili svoje rutine i preferencije. Neki preferiraju tragove blizu pločnika, dok drugi tragaju za mjestima gdje su bili ostali životinje. Ove razlike najbolje ilustriraju individualnost psa, gdje svaki razvija jedinstveni pristup njuškanju.

Stariji psi također uživaju u njuškanju, iako kraće vrijeme i sa više pauza. Zimi treba paziti na njihove zglobove i šape, birajući manje hladne podloge. Umjesto uspoređivanja s drugima, fokusiramo se na njihove potrebe i signalize zadovoljstva. Najbolje upute dolaze od samog psa.

Sigurnost tijekom zimskog njuškanja: na što moramo paziti

Kad pas istražuje ispod snijega, naše misli su usmjerene na njegovu sigurnost. Snježni pokrivač može skrivati opasnosti poput rupa, stakla i ostataka hrane. Stoga, odabiremo provjerene puteve i pazimo na psa dok istražuje.

Česti problemi su sol i led koji oštećuju šape. Sol i kemikalije za topljenje leda iritiraju jastučiće, dok led može uzrokovati ozljede. Zimi, snijeg se lako nakuplja između prstiju, što može dovesti do šepanja ili konstantnog podizanja šape.

Hladno vrijeme i vlažna dlaka povećavaju rizik od hipotermije, naročito kod manjih i kratkodlakih pasa. Zato skraćujemo šetnje i češće stajemo. Ako pas pokazuje znakove promrzlosti ili usporava, odmah se vraćamo kući.

Gradski uslovi nose dodatne opasnosti poput antifriza, koji je privlačan psima zbog svog slatkastog mirisa. Zimi, otrovi za glodavce i odbačena hrana su česti. Držanje psa na povodcu nam omogućava bolju kontrolu i sprječava njegovo nepoželjno ponašanje.

• Za sigurnost na šetnji po snijegu koristimo reflektirajući prsluk ili traku i biramo osvijetljene rute dalje od prometa.
• Po povratku radimo kratki pregled: provjerimo jastučiće, uklonimo grudice snijega i isperemo tragove soli.
• Dobro osušimo šape i donji dio tijela, pa pogledamo ima li crvenila na koži ili pukotina na jastučićima.

Kako usmjeriti uzbuđenje: igre njuha u snijegu koje možemo raditi zajedno

Kad pas pod snijegom “uhvati” miris, lako se izgubi u uzbuđenju. Mi to možemo pretvoriti u suradnju kroz igre njuha u snijegu. Cilj je jasan, a nagrada brza. Tako njuškanje postaje miran zadatak, umjesto povlačenja i skakanja.

Za početak biramo čist snijeg, daleko od ceste, soli, i otpada. Prilikom traženja poslastica, pravilo je jednostavno. Skrivamo samo male, mirisne komadiće i uvijek znamo gdje su. Ako teren nije siguran, bolje je preskočiti igru.

Samokontrolu gradimo kratko i jasno. Tražimo “čekaj” 2–3 sekunde, pa tek onda dopuštamo traženje. Ova metoda nosework-a zimi radi najbolje kada izmjenjujemo periode fokusa i kretanja, bez požurivanja.

1. “Pronađi” u plitkom snijegu – na početku poslasticu stavimo na vidljivo mjesto, a zatim je sve više skrivamo. Ovo je odličan način za upoznavanje psa s mentalnim izazovima, koji brzo jača njegovu samopouzdanost.

2. Kratki trag – stvaramo stazu od 5–10 metara s nagradom na njenom kraju. Kasnije, trag možemo voditi pored grma ili uz stazu, gdje se miris zadržava.

3. “Odaberi ruku” s rukavicama – nakon što pas nekoliko puta njuška, ponudimo obje šake i nagradimo ga za točan izbor. Ova igra je mirna i idealna za obogaćivanje šetnje bez trčanja.

Težinu igara prilagođavamo prema iskustvu našeg psa. Početnicima olakšavamo pristup, dok iskusnijima damo više vremena za izazove. Ovo osigurava da igra ostane poštena i da pas nauči vrijednost truda.

Hrana je odlična motivacija, ali s njom ne treba pretjerivati. Odabiremo male, ali mirisne zalogaje, koji neće preopteretiti želudac psa. Nakon uspješno završene zadaće, zajedno završavamo igru—veselo, kratko, i s osjećajem zajedništva.

Zimska šetnja kao mentalna stimulacija: koliko je njuškanja dovoljno

Zimi se trudimo naći načine da pas ostane sretan a da pri tome ostanemo topli. Mentalna stimulacija kroz njuškanje postaje naš fokus. Mirisi ispod snijega zahtijevaju koncentraciju, pa čak i kratke šetnje čine da pas postane umoran.

Često se pitamo koliko njuškanja je zapravo potrebno. U praksi, 10–15 minuta fokusiranog istraživanja može zamijeniti duže, brze šetnje. Ovo je efikasan način da se umori pas bez potrebe za trčanjem, pogotovo kad su uvjeti za šetnju nepovoljni ili vremena malo.

Za veću korist, uvedemo rutinu zimskih šetnji s planiranim pauzama za njuškanje. Ne žurimo, već biramo mjesta gdje naš ljubimac može detaljno istraživati. Ovakav pristup daje ritam šetnji, omogućavajući nam da bolje pratimo pasje stanje i raspoloženje.

• Šetnju započnemo s 2–3 minute slobodnog njuškanja prije nego što počnemo brže hodati.

• Na sredini napravimo dužu pauzu na sigurnom mjestu, daleko od opasnosti.

• Završimo usporenim tempom i kraćim njuškanjem prije povratka.

Za aktivne pse kombiniramo njuškanje i fizičku aktivnost. Napetim ili osjetljivim psima bolje odgovara spora šetnja i predvidljiv ritam. Pritom promatramo znakove opuštenosti: labav rep, mekan korak i manje reakcije na zvukove.

Ipak, pazimo da mentalno zadovoljstvo ne dovodi do predugog izlaganja hladnoći. Ako pas predugo stoji na mokrom snijegu, skraćujemo pauze i nastavljamo hodati. U slučaju da primijetimo znakove hladnoće poput drhtanja, vrijeme je za povratak.

Prehrana i energija zimi: kako podržati našeg psa kad je više aktivan na hladnoći

Tijekom hladnih dana, naše šetnje s psom često postaju intenzivnije. Snijeg zahtijeva više od mišića psa i povećava potrošnju topline. Stoga zimi možemo primijetiti promjene u prehrani naših pasa.

Hladnoća može brzo iscrpiti energiju psa tijekom kretanja i drhtanja. U tom periodu, neki psi mogu zahtijevati malo veću količinu hrane ili dodatni obrok. Da bismo to točno odredili, pratimo tjelesnu kondiciju našeg psa i njegovu spremnost na igru.

Zimi je bitno pratiti i koliko naš pas pije vode. Zbog suhog zraka u prostorijama i intenzivnijeg njuškanja, sluznica psa se može brže sušiti. Postavljanje zdjele s vodom na dostupno mjesto, često mijenjanje vode osigurava dobru hidraciju.

U hladnim mjesecima, potreba za kalorijama može rasti, ali samo ako pas više troši energiju. Aktivni psi koji se igraju u snijegu ili provode više vremena vani mogu trebati više hrane. Za pse koji ostaju umireni i u toplini doma, dovoljan je uobičajen raspored hranjenja.

• Držimo se redovitih obroka i mjerimo porcije, umjesto “od oka”.

• Pratimo stolicu i apetit, jer probava zimi zna biti osjetljivija.

• Biramo hranu koja našem psu odgovara, posebno ako je sklon alergijama ili proljevu.

Poslije šetnje po mokrom, pazimo na miran oporavak psa. Osušimo šape i trbuh te pružimo toplo mjesto za odmor prije obroka. To omogućava psu brži povratak u ravnotežu bez opterećenja želuca.

Zdrava prehrana tijekom zime pomaže psima ostati aktivnima i fokusiranima. Pas u kondiciji lakše podnosi hladnoću i ima više strpljenja za tragove. To znači da hladnoća neće narušiti našu ugodu tijekom šetnje.

CricksyDog kao pametan izbor zimi: kako povezujemo kvalitetnu prehranu i zdravu znatiželju u šetnji

Zima donosi izazove za naše pse, jer oni koriste više energije istražujući snijeg. Da bi šetnje bile ugodne, potrebna nam je dobra rutina i hrana koja je laka za probavu. CricksyDog Hrvatska je praktičan izbor za podršku psima, kako u tjelesnom tako i u mentalnom smislu.

Tijekom hladnih mjeseci, posebnu pozornost posvećujemo odabiru hipoalergene hrane. CricksyDog formulacije, koje ne sadrže piletinu ni pšenicu, pomažu izbjeći alergene. Takva hrana olakšava probavu, čineći šetnje mirnijima i zdravijima.

Suha hrana postaje važan izbor zimi, jer osigurava dosljedan izvor energije. Izborom odgovarajuće linije hrane za našeg psa osiguravamo mu adekvatan obrok.

• Chucky za štence, kad rast i igra traže više podrške.
• Juliet za male pse, s naglaskom na praktične porcije.
• Ted za srednje i velike pse, za stabilan apetit i kondiciju.

Pri odabiru proteina važno je imati više opcija, jer pasmine različito reagiraju na hladnoću. Suha hrana s različitim izvorima proteina pomaže odabrati najbolje za našeg psa. Time hipoalergena hrana ostaje stalni izbor, a ne povod za neprestane promjene.

Nakon intenzivnih šetnji, mokra hrana može biti bolji izbor, posebice zimi. Ely wet food pruža sočne obroke u hipoalergenim varijantama. Pravila o izbjegavanju piletine i pšenice ostaju na snazi.

Stabilna prehrana olakšava šetnje, čini ih mirnijima i fokusiranijima na istraživanje. Vanjski svijet postaje mjesto uživanja zahvaljujući CricksyDog hrani. Naš blagdanski ambijent postaje poticajan za pasje istraživanje, bez nepotrebne uznemirenosti.

Poslastice, vitamini i njega zimi: podrška rutini nakon šetnje po snijegu

Povratak iz šetnje po snijegu znači i vrijeme za rutinu. Tako se pas oporavi brže, omogućavajući nam spokojno istraživanje sutra. Nagrada, malo tople vode i nekoliko minuta pažnje mogu učiniti veliku razliku.

Za zabavu traženja u snijegu, udahnemo život igri s male, jako mirisne poslastice. CricksyDog MeatLover treats su idealne, jer su čiste mesne, jednostavno se doziraju i ne prljaju ruke.

• Izbor obuhvaća janjetinu, lososa, kunića, divljač i govedinu.

• Koristimo ih u malim količinama kao nagradu, nakon svake uspješno pronađene točke mirisa.

Zimi često dodajemo i vitamine, osobito kada ima više skakanja i leda. Twinky joint support koristimo za bolje zglobove, dok multivitamine Twinky zadržavamo za sveukupno zadravlje tokom cijele zime.

Nakon kontakta s hladnim snijegom i solju, njega šapa postaje neophodna. Prvo isperemo šape mlakom vodom, dobro ih osušimo. Potom primjenjujemo balzam za šape, obratimo pažnju i na prostor između prstiju gdje sol može ostati.

Za pse s osjetljivom kožom odabiremo posebnu kozmetiku. Korištenje Chloé šampona je ključno kada se dlaka zaledi, a balm za nos i šape nanosimo pri suhoći ili pukotinama.

Ako se pas poslije hladnoće počne prebirati s hranom, ne mijenjamo odmah jelovnik. Mr. Easy vegan dressing pomaže nam da suha hrana ponovno postane privlačna i apetit se obnavlja lako.

Zadržavamo i brigu o zubima bez obzira na hladnoću. Denty vegan dental sticks nude se nakon šetnje; smiruju psa, dok žvakanje drži zube čistima. Uz pravilnu upotrebu poslastica, vitamina i pametne rutine njege, pas je spreman za sutrašnju avanturu u snijegu.

Kada njuškanje pod snijegom postaje problem: znakovi stresa i što možemo učiniti

Njuškanje je zdrava aktivnost tijekom šetnje. No, ponekad se psi ponašaju pod stresom. To umanjuje užitak šetnje za oba, vlasnika i psa.

Znakovi pretjeranog njuškanja su česti i lako ih je uočiti. Psi ostaju fiksirani na jednom mjestu, ne reagiraju na pozive, a tijelo im je napeto. Mogu pokazivati znakove poput cviljenja, prekomjernog lizanja ili paničnog pretraživanja snijega.

• Pas ignorira pozive i nagrade, kao zarobljen mirisom.

• Povodnik postaje napet, a pas frustriran kad ga pokušamo odvesti dalje.

• Režanje ili čuvanje mjesta događa se pri našem približavanju ili prilasku drugih pasa.

• Zimi se povećava reaktivnost: psi se trzaju, laju ili okreću na podražaje na koje su inače tolerantni.

Uzroci ovakvog ponašanja variraju i ne treba brzati s zaključcima. Može biti riječ o anksioznosti ili previsokoj pobuđenosti. U nekim slučajevima, problem je u povodniku ili hormonalnim promjenama.

Ne smijemo zanemariti i fizičke uzroke. Bol u vratu ili leđima, iritacija dišnih puteva ili neugoda u nosu mogu uzrokovati neobično ponašanje. Pas zapravo pokušava ublažiti osjećaj nelagode.

Kako odmah pomoći? Izaberemo mirniju rutu i smanjimo podražaje. Nudimo kratke i jasne zadatke njuhanja, uz pauze za mirno hodanje, vodu i disanje.

1. Pohvalimo psa kad prestane njuškati, a ne samo za uspijeh u traženju.

2. Radimo kratke krugove i mijenjamo podlogu, prekidajući fokus na jednoj točki.

3. Povodnik držimo opušten, a tempo šetnje spor kako bismo smanjili napetost.

Ako se problemi nastave ili se pojavi agresija, potražimo stručnu pomoć.

Uz kašalj, iscjedak iz nosa, letargiju ili šepanje obratite se veterinaru.

Nakon isključenja zdravstvenih problema, stručnjak može pomoći. Plan koji izrađujemo smanjuje stres i vraća sigurnost psu. Uživanje u mirisima je prirodno, ali stres zbog njuškanja zahtijeva promišljenu reakciju.

Zaključak

Na kraju, shvatimo da psima njuškanje ispod snijega nije tek čudan hir. To je instinktivan način interakcije sa svijetom. Snježni pokrivač mijenja način na koji mirisi putuju, omogućavajući psima da detektiraju ono što mi lako previdimo. Shvaćanjem ovog, postajemo strpljiviji i dozvoljavamo psima da istražuju, “čitajući” okolinu na svoj način.

Prilagodba na zimske uvjete započinje sa sigurnosnim mjerama. Važno je zaštititi psa od soli, kemikalija, leda i nevidljivih opasnosti. Učimo ga da može prestati s istraživanjem na naš znak, čime izbjegavamo stresne situacije.

Stvaranje rutine prije i poslije šetnje ključno je za dobrobit psa. Organiziramo šetnje tako da uključuju igre koje potiču njuh. To psima pruža mentalnu stimulaciju. Također, nakon povratka kući trebamo pregledati i očistiti njihove šape.

Optimalna prehrana i njega osiguravaju da zimska istraživanja ostanu zabavna. Korištenje hipoalergene hrane poput CricksyDog, uz dodatke za prehranu i zaštitu šapa, podržava njihovu vitalnost. Na taj način, zimsko njuškanje postaje bezbrižna avantura za psa i vlasnika.