Tvoj pas doživljava svijet kroz tebe – kakav mu svijet stvaraš?

Ponekad jedan pogled otkrije sve. Naš pas nas promatra kad dolazimo s posla, kad žurimo, kad uzdahnemo. U tih nekoliko trenutaka, vidljiv je naš odnos s njim i kako mu služimo kao putokaz.

Stvar je jednostavna: pas svijet vidi očima svog vlasnika. To čini kroz ton našeg glasa, dnevne ritmove i sitne izbore. Kada usporimo, pas osjeća smirenost. Kada stalno mijenjamo pravila, on se osjeća nesigurno.

Principi poput mira, dosljednosti, poštovanja, strpljenja i brige postaju praktični u našem odnosu s psom. Nije potrebno biti bezgrešan kako bismo poboljšali život naših pasa. Bitno je da smo svjesni svojih postupaka i da djelujemo promišljeno.

Analiziramo svakodnevi život s psom, uključujući našu energiju, komunikaciju, kućna pravila, šetnje i prehranu. Razgovarat ćemo o situacijama kad psi preuzmu i naš stres. Važno je reagirati bez krivnje, s konkretnim promjenama koje pomažu.

Ključne poruke

• Naš pas čita naš glas, tijelo i rutinu prije nego riječi.
• Pas doživljava svijet kroz vlasnika, pa naša stabilnost postaje njegova sigurnost.
• Vrijednosti povezane s psima najviše se vide u malim, ponovljenim navikama.
• Odnos čovjek–pas jača kad smo dosljedni, a ne strogi.
• Emocionalna povezanost sa psom može biti oslonac, ali i kanal za naš stres.
• Dobrobit psa gradimo kroz jednostavne promjene u svakodnevica sa psom.

Zašto naš pas doživljava svijet kroz nas

Naš pas stalno traži naše vodstvo kako bi razumio svijet oko sebe. Promatra naše držanje tijela, sluša ton našeg glasa. Prati našu brzinu kretanja. Ove informacije mu pomažu odlučiti je li situacija sigurna ili potencijalno opasna.

Pas osjeća naše emocije čak i prije nego što ih sami svjesno prepoznamo. Ubrzan dah ili stezanje povodnika djeluju na njega poput alarma. Suprotno, lagani pokreti i jasne smjernice pružaju mu osjećaj sigurnosti.

Kad se susrećemo s drugim psima na ulici ili kada naše okruženje postane bučno, mi pružamo kontekst. Pas uči iz naših reakcija, učeći što u našem svijetu obično znači “u redu je”.

Poznavanje razlike između vodstva i kontrole je ključno. Ne radi se o strogoći, već o predvidljivosti i smirenosti. Ovaj pristup omogućava psu da se osjeća sigurno jer zna što očekivati od nas.

• Naše navike postaju njegove navike: kad usporimo, češće će birati mirniji tempo.
• Naš ritam postaje njegov ritam: kad imamo jasne rutine, lakše se prilagođava promjenama.
• Naše reakcije postaju njegova “pravila”: kad mi ostanemo stabilni, raste privrženost psa.

Kako se naš dan odvija, postajemo referentna točka za našeg psa u raznim situacijama. Bilo da smo u parku ili pred našim domom, svaka naša smirena odluka ima veliko značenje za njega.

Kako naša energija oblikuje pseće ponašanje i stres

Naši psi nas neprestano promatraju i iz našeg ponašanja stvaraju percepciju svijeta. Kada se osjećamo užurbano ili frustrirano, mogućnost za povećanje stresa kod pasa je visoka. To često dovodi do problema kao što su lajanje, povlačenje na povodcu ili nemir kod kuće.

Psi su iznimno osjetljivi i primjećuju čak i one sitnice koje nam se čine nebitnima. Ton našeg glasa, način na koji držimo povodac, pa čak i nagli pokreti mogu u njima izazvati osjećaj uzbune. U trenucima kada tražimo mir, njihova reakcija može biti suprotna našim željama.

• Govor tijela vlasnika: ukočena ramena, brzo hodanje i neprestano traženje problema okom
• Zadržavanje daha zajedno s kratkim, oštrim naredbama
• Promjene u rutini i izbjegavanje određenih mjesta

Da bismo smirili našeg psa, nije potrebno pretvarati se da smo potpuno mirni. Bitno je samo smanjiti intenzitet naših reakcija kada osjetimo unutarnje nemir. Time što se sami smirimo, olakšavamo i našem psu da se stabilizira, jer mu pomažemo u regulaciji emocija.

1. Usporavanjem pokreta i hodanja, šetnja postaje miran ritam koji psu omogućava da se smiri.
2. Čim je to moguće, popuštamo povodac i omogućavamo kratke pauze za istraživanje okoline.
3. Primenjujemo jasne, konkretne komande i nagrađujemo psa za mirno ponašanje prije nego što postane uzbuđen.

Primijeniti male promjene u svakodnevici može bitno pomoći. Ponekad je dostatno usporiti, duboko udahnuti i opustiti tijelo. Takvim pristupom minimiziramo napetost koja može povećati stres kod pasa te komplicirati njihovo smirivanje. Rezultat je ugodna i predvidljiva šetnja za oba.

Vrijednosti povezane s psima u našem domu i svakodnevnim rutinama

Vrijednosti povezane s psima odražavaju se kroz male odluke koje donosimo svakodnevno. Način komunikacije s njima, kretanja po domu i uvažavanja njihovog ritma ključni su. Biranjem mirnog pristupa jačamo povjerenje i umanjujemo napetosti između nas i naših ljubimaca.

Rutine su kod pasa vidljive u svakodnevnim aktivnostima poput hranjenja i šetnji. Predvidljivost pomaže njihovoj dobrobiti, smanjuje našu žurbu i povećava njihovu sigurnost.

Poštujemo njihove potrebe ne vikanjem, već razumijevanjem. Ako pas zahtijeva pažnju skakanjem, učimo ga strpljenju i nagrađujemo smirenost. Dosljednost u njihovom odgoju postaje naš zajednički jezik.

• Držimo iste signale i pravila, bez obzira tko je kod kuće, kako bi suživot sa psom bio stabilan.
• U raspored ubacujemo kratku igru i mentalne zadatke, jer dobrobit psa nije samo fizička aktivnost.
• Kod higijene i njege idemo korak po korak, uz pauze, da rutine za pse ostanu ugodne.
• Granice postavljamo mirno, jer odgovorno vlasništvo uključuje i naš ton, ne samo “pravila”.

Kad se domaćinstvo uskladi s očekivanjima, vrijednosti povezane s psima postaju jasne. Dosljednost u odgoju primjetna je u svakom detalju našeg suživota. Na ovaj način, stvaramo lakši suživot za sebe i pružamo jasne granice našim psima.

Sigurnost i predvidljivost: svijet koji psu daje mir

Često zaboravimo koliko su red i predvidljivost važni našem psu. Predvidljiva rutina omogućuje psu da opusti tijelo i smiri disanje. U takvom okruženju, psa obavija osjećaj sigurnosti jer poznaje slijed događaja: vrijeme za odmor, šetnje, obroke i tišinu.

Stabilna, ali ne pretjerano striktna kućna rutina smanjuje pasovu anksioznost. Ona mu omogućava da ne mora neprestano nagađati naše sljedeće korake.

Prostor također igra ključnu ulogu kao i rutina. Jasno definirano mjesto za psa osigurava mu sigurno utočište. Tamo ga ostavljamo na miru, bez nepotrebnog uznemiravanja. Bilo da je to omiljeni kutak, boks ili tih dio hodnika, važno je da je mjesto uvijek isto.

• Prije izlaska potrebno je smiriti atmosferu: tiši glas i sporiji pokreti, zatim povodnik.
• Završetak igre signaliziramo poznatim znakom, kako bi pas znao da se smiruje.
• Pozivamo ga uvijek na isti način i nagrađujemo dolazak, izbjegavajući ljutitu repetitivnost.

Ne gradimo sigurnost psa popuštanjem na svakom koraku. Radije, zadržavamo jasna pravila i predvidljive reakcije. Kada pas poznaje svoje granice i ima svoje mjesto, osjeća se sigurnije pa bolje podnosi kratke periode samotnosti.

1. Odlazak pretvaramo u ritual: kratko pozdravljamo, nudimo smirenu aktivnost i odlazimo bez stresa.
2. Pri dolasku, prvo osiguravamo smirenje, a nakon toga slijedi maženje i pažnja.
3. Na samoću psa privikavamo postepeno, koristeći isti postupak svaki puta.

Kada pas razumije smisao kućne rutine i kada je rutina konstantna, temelj za smanjenje anksioznosti je čvrst. Ovako ne samo “popravljamo” ponašanje psa, već mu pružamo okruženje u kojem može opušteno disati, odmoriti i obnoviti povjerenje.

Socijalizacija bez pritiska: upoznavanje svijeta našim tempom

Socijalizacija psa se ne mjeri brojem susreta, nego kvalitetom iskustava. Biranjem umjerenog tempa, razvijamo povjerenje i umanjujemo strahove kod naših ljubimaca. Cilj je ostaviti pozitivan dojam u njihovim mislima kroz kratka, jasna i ugodna iskustva, umjesto prisiljavanja na suvišnu gužvu.

U procesu socijalizacije štenaca slijedimo osnovno pravilo: približavanje je moguće, ali treba imati i mogućnost povlačenja. Udaljenost, trajanje i sposobnost povlačenja predstavljaju naše alate. Već samo mirno promatranje nagrađujemo, ne insistiramo na prinudnom pozdravljanju.

Desenzitizacija nam omogućava kontrolirano predstavljanje podražaja, slično kapima koje polako teku. Time se štene ili odrasli pas postepeno uči da tramvaji, promet ili bučni kafići nisu prijetnje. Pozitivno socijalizacijsko iskustvo sastoji se od serije malih koraka, a ne skoka u nepoznato.

• Približavamo se izazovima (npr. gužvi, romobilima) s veće udaljenosti, pomičući se samo kad je pas opušten.
• Organiziramo kratke šetnje trajanja 2-5 minuta, nakon čega se vraćamo u tišinu ulice ili parka.
• Pas ima mogućnost birati: može stati, njuškati, okrenuti se ili otići.
• Organiziramo pažljivo odabrane susrete s uravnoteženim psima, izbjegavajući prekomjerno uzbuđenje i napetost na povodcu.

Ako primijetimo znake poput ukočenosti, okretanja glave, lizanja njuške, sakrivanja ili pretjeranog lajanja, to je signal da je pas preopterećen. U tom slučaju mijenjamo plan umjesto da prisiljavamo na daljnje izlaganje. Često, najbolji odgovor na strahove pasa je naš vlastiti mir. Tada je povlačenje za korak unazad pravi izbor.

U Hrvatskoj postoje brojne prilike za inteligentnu socijalizaciju pasa. Na primjer, šetnje po kvartu kada je manje prometa, posjeta kafićima s terasama na mirnim lokacijama, kratki odmori uz prometne ceste, zatim stanke u parku. Postepeno uvodimo tramvaje ili autobuse: prvo posjet stanici, nakon toga kratki ulazak, pa tek onda kraće vožnje. Početak izloženosti moru i plaži sastoji se od promatranja s udaljenosti, šljunka pod šapama, i slušanja zvukova valova, bez prisile na ulazak u vodu.

Veterinar također može postati dio uobičajene rutine bez stresa: posjeta za vaganje, nekoliko poslastica i brzi izlazak. Kada se osjećamo kao “sigurno utočište” za naše ljubimce, proces socijalizacije štenaca i kasnije desenzitizacije postaje lakši. Time što se pozitivan odnos prema svijetu pretvori u naviku, pozitivna socijalizacija zadobiva pravi smisao u svakodnevnom životu.

Komunikacija: kako nas pas čita i što mu mi govorimo

Komunikacija sa psom se ne oslanja na riječi, već na naše akcije dok šutimo. Psi razumiju kontekst: gdje stojimo, kuda gledamo, i koliko smo opušteni. Razumijevanjem toga, smanjujemo nepotrebno pričanje i postajemo jasniji.

Govor tijela psa očituje se u detaljima: položaju ušiju, visini repa, zategnutom vratu, izbjegavajućem pogledu, brzini pokreta. To su indicije njegova trenutnog stanja. Pravovremenom reakcijom možemo spriječiti ozbiljniji stres.

Problem je u slanju kontradiktornih signala. Govorimo “stani”, dok je povodnik napet i mi se brzo krećemo. Naš ton sugerira jedno, a tijelo suprotno. Pas tada pridaje veću važnost našim gestikulacijama.

Korist je u korištenju kratkih riječi i postojanih gesta. Umjesto ponavljanja zapovijedi, demonstriramo željeno ponašanje i povratno ga nagrađujemo. Pozitivna potvrda ovdje služi kao jasna poruka psu da je na ispravnom putu.

• Prepoznajemo signale smirivanja: okretanje glave, oblizivanje usana, zijevanje, njuškanje po tlu.
• Zahtijevamo poslušnost usporavanjem i opuštanjem ruke što drži povodnik.
• Nagrađujemo spontane izbore mira: kad pas sjedi, ima blagi pogled, opušten je rep.

I mi komuniciramo bez upotrebe riječi, svakodnevno. Kada zanemarimo uporno trljanje njuškom ili skakanje za pažnju, psu prenosimo što je prihvatljivo. Smirenim postupcima pri dolasku ili odlasku, te kroz male rituale prije šetnje, psu šaljemo signal da je sve u redu.

Trening bez kazne temelji se na razumijevanju psa prije nego zatražimo promjenu. Kad uskladimo svoje pokrete, brzinu i ton glasa, komunikacija postaje lakša. Tako svaki dan odnos postaje harmoničniji, a govor tijela razgovjetniji.

Šetnje kao zajedničko istraživanje: mirisi, izbori i mentalna stimulacija

Šetnja s psom prelazi obično “odraditi krug”. To je način da pas komunicira s okolinom, smanji stres i nađe unutarnji mir. Kada shvatimo koliko ga mirisi zanimaju, često je bolje stati i dozvoliti mu da istražuje.

Sporije šetnje omogućavaju psu da donosi odluke. Pružamo mu opcije kao što su stajanje, okretanje ili istraživanje trave. Taj osjećaj kontrole može umanjiti njegov stres i smanjiti reaktivnost.

Mentalno stimuliranje je jednostavno; male novosti mogu unijeti mir. Ako je dan zauzet, uključimo kratak predah ili zadatak da šetnja ostane zanimljiva bez žurbe.

• Skrijemo nekoliko poslastica u travi za istraživanje njuhom.
• Promijenimo put ili izaberemo tiši prolaz za bolji fokus.
• Ubacimo kratke vježbe pažnje i pauzu za opuštanje.
• Završimo s obogaćivanjem okoline poput njuškanja oko grmlja.

Za kvalitetnu šetnju, nije bitna dužina. Važno je da se pas vraća kući opušten i zadovoljan. Mirisi i male mentalne vježbe često su važniji od pređenih kilometara.

Naše navike i granice: od skakanja do lajanja

Navike se ne razvijaju preko noći. Nagrađeni oblici ponašanja tendiraju postati dio naše rutine. Zato se lako dogodi da se neželjeno ponašanje ukorijeni u našu svakodnevicu.

Dosljedno postupanje je ključno. Ako dopuštamo nešto danas, a sutra ne, pas će nastaviti pokušavati jer povremeno uspije. Držanje istog pristupa ubrzava proces učenja kod psa.

U suprotstavljanju skakanju psa ne borimo se protiv pasa. Cilj je naučiti ih alternativnom ponašanju kojeg možemo nagraditi. Tako mijenjamo neželjeno ponašanje bez nepotrebnog stresa.

• Učimo psa alternativi: “sjedi” ili “na mjesto” prije pozdrava.
• Nagradimo mirno ponašanje: dajemo pohvale i poslastice kada su šape na zemlji.
• Kontrola situacije: koristimo povodnik, ogradicu ili kratke pauze pre ulaska gostiju.

Lajanje može imati različite uzroke. Prvo utvrđujemo što izaziva lajanje: strah, frustraciju, dosadu ili teritorijalnost. Shvaćanje uzroka olakšava smanjenje lajanja. Usmjeravamo se na izgradnju novih navika koje psu pružaju osjećaj sigurnosti.

1. Zabilježimo kada i zašto laje.
2. Smanjujemo izazivače lajanja: prilagodimo šetnje, zatvaramo rolete ili povećavamo mentalnu aktivnost.
3. Naučimo psa naredbi “tiho” nagrađivanjem za trenutke tišine i uvodimo smirujuće rutine.

Postavljanje granica nije kazna već jasna informacija. Promjenom našeg ponašanja i svakodnevnog ritma, pas brzo primjećuje promjenu. Tako neželjeno ponašanje gubi svrhu, a željeno postaje put do cilja.

Kućna pravila koja nisu stroga, nego jasna

Kućna pravila za psa ne znače strogoću. Radi se o jasnoći koja olakšava svakodnevicu. Postavljanjem nekoliko jednostavnih pravila, pas se osjeća sigurnije. Također, manje istražuje granice, što doprinosi mirnijem suživotu.

Bitno je da se dosljedno držimo dogovorenih pravila, bez iznimki. Dosljednost u odgoju ne podrazumijeva grubost. Ona znači stabilnost koja reducira male sukobe oko pažnje, hrane i prostora, čineći odgoj pravednim i predvidljivim.

• Gdje se odmara: ležaj kao sigurna zona u koju ga ne zovemo da “odradi” poslušnost.
• Gdje se jede: ista lokacija i kratak mir prije zdjelice, bez naguravanja.
• Kako traži pažnju: nagrađujemo mirno sjedenje, a ne guranje njuškom ili skakanje.
• Što je s kaučem i krevetom: ili je dopušteno uz naš poziv, ili nije dopušteno nikad.

Rutina u domu služi kao tiha podrška. Uključuje ustaljeni ritam jutra i odmor nakon šetnje. Poštivanjem poznatih signala pred spavanje, olakšavamo pregovaranje i pomažemo psu. Tako se stvara samokontrola bez stresa, čak i kod malih navika poput čekanja kod vrata.

Postavljanjem granica, važno je uz “ne”, ponuditi alternativu. Zamjensko ponašanje smanjuje frustraciju. Na primjer, umjesto grickanja ruku, nudimo igračku za žvakanje. Tako, umjesto skakanja, učimo psa da pozdravlja s četiri šape na zemlji. Tim pristupom, mir postaje temeljn dio naše svakodnevice.

Emocionalna otpornost: kako našem psu pomažemo da se lakše nosi s promjenama

Emocionalna otpornost psa omogućuje mu povratak u ravnotežu nakon stresnih događaja. To mogu biti gosti, putovanja, selidba ili vatrometi. Takve promjene u rutini često su nam zanemarive, ali za psa predstavljaju veliku promjenu. Stoga je važno da najprije zadržimo mir, koji će našem psu poslužiti kao vodič.

Kad uvodimo psa u nove situacije, važno je to činiti postepeno. Ovo ne znači prisiljavanje psa na prilagodbu, već nudimo izbor i vreme za prilagođavanje. Pas tako uči da promjena nije opasnost, već samo novi dan.

Separacijska anksioznost često pokazuje da problem nije samo u samoći. Problem je i u našem načinu odlaska i povratka. Napuštamo dom bez drama i dugih oproštaja. Odlazak postaje rutina, poput obuvanja tenisica.

• Prije izlaska uvodimo predvidljive rituale: šetnju, vode, a zatim odmor.

• Osiguravamo bezbjedno mjesto: dekica, boks ili kutak zaštićen od ometanja.

• Zabavljamo psa obogaćivanjem okoline: igračke za njuškanje, punjene igračke, tragovi mirisa.

U novim situacijama pomaže kratka sesija treninga. Ne radi se o slijepom poslušnosti, već o stvaranju osjećaja sigurnosti. Vježbamo osnove koje pas već zna: kontakt očima, naredbu “sjedi”, traženje poslastica. Mozak se tako lakše opušta kada je tijelo zaposleno.

Psi trebaju san i odmor, posebno nakon dana punog uzbuđenja. Planiramo dane oporavka s više mirisa, manje susreta i tišine. Tako se jača emocionalna otpornost psa. Promjene postaju lakše, s manje stresa za sve.

Igranje i učenje: izgradnja povjerenja kroz zajedničke uspjehe

Kad igra sa psom postane mirna i jasna, pas prepoznaje da smo mu siguran oslonac. Pravila, nagrada, i osjećaj kontrole međusobno se povezuju. Treninzi postaju sastavni dio dnevnog ritma, ne samo zadaci za brzu realizaciju.

Učenje putem igre najefikasnije je kada je kratko i završava pozitivnim ishodom. Ograničavamo se na 1 do 5 minuta i prekidamo prije nego postane previše. Tijekom pozitivnog treninga, težimo da pas surađuje iz želje, a ne obaveze.

• “Dođi” uz nekoliko koraka unatrag i nagradu čim nas pogleda.
• “Sjedi” i “čekaj” kao vježbe samokontrole prije zdjelice ili izlaska.
• Target dlanom ili štapićem, pa kratka pauza za smirenje.
• “Na mjesto” kao siguran kutak koji se uvijek isplati.

Manje ponavljanja, više uspjeha. To je pravilo za održavanje motivacije. Ako pas gubi fokus ili postaje nestrpljiv, prekidamo dok je pak oduševljen. Tako mentalni trening ostaje zabavan i pas uči da se napor uvijek nagrađuje.

Da igra ostane produktivna, ubacujemo male pauze i mijenjamo igračke. Završavamo s jasnim signalom, vraćamo igračke i nagrađujemo smirenje. Ovaj proces jača vezu sa psom, učeći ga kako balansirati uzbuđenje i smirenost.

Prehrana kao dio svijeta koji stvaramo: mir u trbuhu, mir u glavi

Kad je pasova prehrana stabilna, to često stabilizira i psa. Manje nelagode donosi više fokusa, bolji san, i manji stres. Hranu smatramo dijelom rutine koja psu pruža sigurnost, poput šetnji ili odmora.

Osjetljiv želudac kod psa nije nužno znak izbirljivosti. Problem može biti intolerancija ili teškoće psa sa čestim promjenama prehrane. Simptomi mogu uključivati mekšu stolicu, nadutost, ili nelagodu nakon hranjenja, a ponekad i kožne probleme.

U nekih pasa, alergije se prvo primijete kroz svrbež, crvenilo, ili upalu uha. Tada postaje bitnija kvaliteta hrane, umjesto čestih promjena. Fokusiramo se na manje eksperimentiranja, više na konzistentnost.

Praktično, držimo se jednostavnih pravila svakodnevno:

• Postepeno prelazimo na novu hranu tijekom 7–10 dana, izbjegavajući nagle promjene.
• Praćenje promjena u stolici, koži i energiji psa nakon obroka, što može rano upozoriti na probleme.
• Postavljanje rutine hranjenja u isto vrijeme svakog dana i osiguranje stalne dostupnosti vode.
• Davanje nagrada koje ne narušavaju probavu, u malim količinama i bez miješanja različitih okusa.

U slučaju sumnje na probleme s hranom, hipoalergena hrana često pomaže pojednostaviti prehranu. To nam pomaže shvatiti što odgovara našem psu, a što mu škodi. Time olakšavamo sebi, izbjegavajući svakodnevno rješavanje problema.

Nutritivna briga je dio vrijednosti koje dijelimo s našim psom. Odabiremo hranu koja ne samo što puni zdjelicu, već podupire kvalitetu života psa. Kada je pas dobro nahranjen i prehrana dosljedna, naš dom postaje mirniji, a pas opušteniji.

CricksyDog kao pametan izbor za osjetljive pse i mirnu svakodnevicu

Krećemo od tanjura za mirniju rutinu s CricksyDog hranom. Fokus je na sastojcima koji ne opterećuju ni probavu ni kožu. Ovako gradimo stabilan dan i sigurnost kod kuće.

Hipoalergena hrana bez piletine i pšenice ključna je za mnoge pse. Smanjivanjem okidača, smanjuje se i pasja nervoza te neželjeni postobrčki efekti. To znači mirnije šetnje i fokusiranije učenje za našeg psa.

• Chucky je idealan za štence, s formulu prilagođenu rastu i osjetljivom želucu.

• Malim pasminama odgovara Juliet, s laganijim granulama.

• Velike i srednje pse hranimo Ted obrocima, zbog postojanosti bez potrebe za promjenama.

Odabir proteina u suhim formulama baziramo na preferencijama našeg ljubimca, bilo to janjetina, losos, kunić, proteinski insekti ili govedina. Za više sočnosti ili kod pasa koji malo piju, prelazimo na Ely mokru hranu s hipoalergenim opcijama.

Poslastice od mesa koristimo za treninge i šetnje zbog jednostavnosti nagradjivanja. MeatLover nudi 100% mesne varijante bez nepotrebnih dodataka. Mr. Easy veganski preljev koristan je za obogaćivanje obroka bez promjene hrane.

Za mirnu svakodnevicu važna je i unutarnja podrška te vanjska njega. Twinky vitamini služe kao podrška zglobovima ili kao multivitamin, ovisno o pasjim potrebama. Za osjetljivu kožu koristimo Chloé šampon i balzam za nos i šape.

Ne zaboravljamo ni na zube koji utječu na raspoloženje. Denty veganski dentalni štapići postaju dio tjedne rutine, idealni nakon igre ili šetnje. Konzistentnost u ovim navikama olakšava predvidljivost i pomaže psu da se opusti.

Kako prepoznajemo da pas “nosi naš teret” i što tada mijenjamo

Pas može prepoznati naš stres prije nas samih. To se očituje kroz sitne signale: tjeskobne poglede i nemirno tijelo. Prepoznavši to, ne treba kriviti sebe ili psa. Umjesto toga, potražimo načine da smirimo situaciju već danas.

Stres kod pasa često izgleda kao neposluh, no to je zapravo znak prevelike napetosti. Uzroci su obično nakupljeni stres u domu ili neočekivana promjena rutine.

• nemir i stalno ustajanje pa ponovno lijeganje
• pretjerano praćenje nas po stanu
• pojačano lajanje i reaktivnost na zvukove
• destruktivnost, grebanje, žvakanje predmeta
• lizanje šapa ili češanje bez jasnog razloga
• promjene apetita i probave
• problemi sa snom i noćno lutanje

Da odgovorimo na anksioznost psa, mijenjamo što možemo. Uvedimo red u svakodnevnicu, smanjimo podražaje i osigurajmo više odmora. Šetnje učinimo opuštenijima, s više vremena za njuškanje, a treninge kratkima i ugodnima.

1. tri do pet dana predvidljive rutine u isto vrijeme
2. manje socijalnih izazova i više mirnih ruta
3. mirne igre, žvakalice i zadaci za nos
4. nagrađivanje opuštenosti kad se pas sam smiri

Smiriti psa pomaže i naše usporenje: govorimo tiše, smanjimo žurbu, i manje „provjeravamo“ psa. Ako simptomi traju ili su intenzivni, potraga za stručnom pomoći je vitalna. Tada kontaktirajmo veterinara ili stručnjaka za pse. To će pomoći u identifikaciji i rješavanju uzroka problema i osmišljavanju plana za vraćanje sigurnosti psu.

Zaključak

Naši psi svijet vide kroz nas. Oslanjaju se na ton našeg glasa, ritam dana i postavljene granice. Ako uspostavimo mir i komuniciramo jasno, pas će biti smireniji. Tako i odnos s njim postaje stabilniji. Tijekom šetnje, mi određujemo tempo. Dajemo psu vremena za istraživanje mirisa i učimo ga vrijednosti pauze za razgledavanje.

Vrijednosti u odnosu s psom očituju se u malim izborima koje svakodnevno činimo. Preferiramo komunikaciju koja je jasna, ali ne i gruba. Također, važna je sigurnost bez osjećaja pritiska i zadovoljenje osnovnih potreba psa u domu. Takvim pristupom ne ostavljamo psa da nagađa naše želje. On osjeća našu dosljednost u svemu.

Rutina i ispravna prehrana temelj su stabilnosti našeg psa. Redoviti obroci i pažljiv izbor hrane smanjuju stres. Ako je pas osjetljiv, dobro je izabrati hipoalergene opcije hrane. Linije poput CricksyDog su idealne. Miran želudac jednako znači i miran um.

Ovaj tjedan, fokusiramo se na jednu promjenu i činimo ju što jednostavnijom. Može to biti urednija šetnja, jasnije kućno pravilo ili redovitiji obroci. Promatrajmo kako se pas opušta kada je naš svijet mirniji. Na taj način, odnos s našim psom postaje dublji. A kvalitetan život našeg psa postaje dio naše svakodnevice, jednostavno i bez nepotrebne drame.