Ponekad nas psi gledaju svojim dubokim očima. Osjećamo da nam šalju poruke koje ne možemo čuti. Naša avantura počinje kad učimo razumjeti te signale bez nagađanja.
Psi komuniciraju tijelom, mirisima i zvukovima. Njihov govor tijela objašnjava svaki lavež i kretnju repa. Bez šire slike, lako pogriješimo u tumačenju.
Razlikovanje smirujućih signala od znakova stresa je važno. Također, trebamo prepoznati pozive na igru i znakove zadovoljstva. To smanjuje sukobe i rizik od ugriza.
Želimo dovoljno razumjeti pse. Da im jasno vraćamo poruke. Tako stvaramo mir i bliskost svaki dan, bilo kod kuće ili u parku.
Ključne točke
- Psi primarno komuniciraju govorom tijela, mirisima i vokalizacijama.
- Razumjeti psa znači promatrati cijeli kontekst, ne samo jedan signal.
- Boljim čitanjem signala smanjujemo stres, sukobe i rizik od ugriza.
- Edukacija vlasnika jača odnos čovjek pas i olakšava obuku.
- Prehrana i dobrobit utječu na smirenost i kvalitetu komunikacije.
- Ovaj vodič nudi praktične korake za šetnju, igru i trening.
Uvod u pseću komunikaciju i zašto je važna za nas i naše ljubimce
Definiramo pseću komunikaciju kao skup različitih signala. Psi koriste vizualne, auditivne i olfaktorne signale. Ti signali su ključni za društvene interakcije među njima.
Te poruke nisu samo o dominaciji. One su fleksibilne i služe izbjegavanju sukoba. Razumijevanje te komunikacije pomaže nam i našim psima osjećati se bolje i sigurnije.
Nekada male stvari puno govore. Na primjer, treptanje, okretanje glave, i zijevanje mogu značiti da je pas pod stresom.
Pokreti mogu značiti različite stvari. Spori pokreti mogu biti znak za smirivanje. A mahanje repom može imati više značenja. Zato uvijek moramo gledati cijelu sliku.
Kada pravilno komuniciramo, oboma je lakše. Psi dožive manje stresa, a naše šetnje postaju opuštenije. Ovo također smanjuje šanse za nesporazume i ugrize.
Naš pristup treba biti: promatraj, interpretiraj, reagiraj. Prvo promatramo jezik tijela.
Zatim procjenjujemo situaciju. I na kraju, postupamo na najbolji način da smirimo napetost. Tako čuvamo odnos sa našim psom svaki dan.
- Promatramo cijelo tijelo, ne samo rep.
- Uvažavamo kontekst kako bismo ispravno čitali emocionalni signal psi.
- Biramo reakcije koje podupiru dobrobit psa i prevenciju ugriza.
- Gradimo rutinu koja donosi mir i sigurnost u šetnji.
Osnovni oblici pseće komunikacije: govor tijela, vokalizacije i mirisi
Psi komuniciraju na tri glavna načina: kroz govor tijela, zvukove i mirise. Kad znate čitati te signale, možete razumjeti što vam pas pokušava reći. Važno je usporiti i obratiti pažnju na detalje.
Govor tijela otkriva puno o psu. Gledamo kako stoji, kako se mišići napinju, kuda se kreće rep. Ukočenost, visoko dignut rep i oštar pogled obično znače napetost. Ako je pas opušten, slobodno maše repom, ima opuštene uši i blagi pogled, vjerojatno je prijateljski nastrojen.
Mimika lica psa također daje važne nagovještaje. Ako pas diže usne, liže njušku ili zijeva, šalje suptilne signale. Ako pas polako liže ili usporava, možda treba malo prostora prije jasnijih upozorenja.
Zvuci koje pas proizvodi dopunjavaju njegovu komunikaciju. Lajanje može imati različita značenja, od alarma do poziva na igru. Zavijanje znači želju za kontaktom, režanje je upozorenje, a cviljenje pokazuje potrebu ili stres.
Miris je za pse izuzetno bitan način komunikacije. Putem njušenja, psi otkrivaju informacije o drugim psima i njihovom okruženju. Feromoni koje psi ispuštaju obavještavaju o različitim stanjima, poput stresa ili raspoloženja.
Označavanje teritorija urinom dijeli informacije s drugim psima. Njušenje je važno pri susretu pasa, jer može smanjiti napetost. Primjećujući to, možemo psu dati više vremena i prostora.
U stvarnoj situaciji, svi kanali komunikacije se povezuju. Opušteni hod, nježno mahanje repom i mirno njušenje znače siguran susret. S druge strane, tvrdoglav hod i izbjegavanje pogleda signaliziraju želju za distancom.
Za bolji doživljaj koristimo kratku kontrolnu listu:
- Gledajmo držanje, rep, uši i oči istovremeno.
- Slušajmo ton i ritam zvukova koje pas proizvodi.
- Dajmo psu vremena da njuška. Mirisi su ključni za razmjenu informacija.
- Uočimo suptilne signale: kratko lizanje, okretanje glave, usporavanje.
Fokusirajući se na sve signale, donosimo bolje odluke u šetnji ili na plaži. Tako osiguravamo sigurnost, izgrađujemo povjerenje i olakšavamo mirne susrete pasa.
Govor tijela: rep, uši, oči i položaj tijela
Promatramo li rep, odmah vidimo njegov značaj. Ako je visoko i kruto, pas je na oprezu ili napet. Rep spušten dolje ili skriven pokazuje strah. Lijepo mahanje repom s opuštenim tijelom znači prijateljstvo, a kruto mahanje s ukočenim tijelom upozorava.
Kada gledamo uši, puno toga saznamo. Upravne uši znače da je pas fokusiran. Ako su uši povučene nazad, pas možda nije siguran. Uši čvrsto priljubljene uz glavu obično pokazuju strah.
Pogled psa puno nam govori. Mekane trepće i opušten pogled znače da je sve u redu. Ako pas tvrdo gleda, to je znak upozorenja. Proširene zjenice su signal uzbuđenja ili stresa.
Po tijelu tražimo signale. „Play bow” je kad su prednje noge spuštene, a to poziva na igru. Ako je tijelo ukočeno i dlaka podignuta, pas je napet. Kada se signali brzo mijenjaju, pazimo i dajemo prostora.
Signali njuške i usta su fini. Zijevanje ili lizanje nosa znači da pas želi smiriti situaciju. Ako pas podigne usne i pokaže zube, to je ozbiljno upozorenje.
Naslov je razumjeti kako rep, položaj ušiju i pogled tvore jednu sliku. Signali smirivanja i napetosti zajedno obično ukazuju na stres. Gledamo koliko signal traje i kako se mijenja, da pomognemo psu.
Komunikacija tijekom igre: kada je igra zdrava, a kada prelazi granicu
U srcu svake zabavne pseće igre leži meta-komunikacija. Signali kao što su play bow pokazuju da je riječ o igri. Igrači se mijenjaju tko juri, a tko bježi, s mekanim pogledima.
Zdrava igra uključuje blagi kontakt i ritam igre koji se pojačava pa prekida. Gledanjem psa kako diše i kreće, učimo o njegovoj samokontroli. To gradi povjerenje između igrača.
Bitno je prepoznati kad je psu previše. Ako pas uvijek bježi, ili postaje ukočen, treba prekinuti igru. To isto vrijedi i pri napetosti oko igračaka.
Pravilo od tri sekunde može pomoći. Odvojimo pse, brojimo do tri, pa vidimo žele li nastaviti. Ako oba psa žele igru nastaviti, igra može ići dalje. Ako ne, dajemo im pauzu.
Za sigurniju igru koristimo jasne metode i naredbe kao “pusti” i “dođi”. Ove metode pomažu psima da ostanu mirni. Također omogućuju laku prekidu igre kad uzbuđenje poraste.
Uz mlađe pse i osjetljivije pse igramo se u kratkim rundama. Tijekom pauza, potičemo ih da njuše travu. To ih smiruje i sprečava preopterećenje.
- Kratke pauze i česte izmjene uloga održavaju pseća igra sigurnom.
- Meta-komunikacija i mekani pogled potvrđuju dobru namjeru.
- Prekid igre uvodimo čim se pojave napetost ili tvrd pokret.
- Treninzi “pusti” i “dođi” potiču samokontrola psa i brzu suradnju.
- Pratimo rane znakovi preopterećenja i nudimo njušenje kao reset.
komunikacijske vještine psa u obuci: kako jasnije učimo i učvršćujemo povezanost
Za lagan trening biramo jedan verbalni signal. Koristimo marker trening, kao što je kratko „da” ili klik. Dodajemo „gotovo” da pas zna kada je gotov.
Karen Pryor i Ian Dunbar pokazuju važnost pozitivnog potkrepljenja. Kliker pomaže u hvatanju trenutka za nagradu. Pas lakše razumije i fokusira se.
Ako pas pokazuje umor, primjerice okretom glave, radimo pauzu. Tada damo vodu i kratke vježbe.
Nagrade određuju tempo. Za novo koristimo bolju hranu. Za poznato, prelazimo na običnu. Učimo psa da radi bez stalnih nagrada.
Razbijamo ciljeve na male korake. Uspeh dolazi ako pas uspije 4 od 5 puta. Držimo sesije kratke, s pauzama.
U mjestu učenja, mir je važan. Koristimo prostirku za fokus. Povezujemo trening s lijepim ponašanjem.
- Jedan cue, jasan marker i konzistentan signal završetka.
- Pozitivno potkrepljenje i kliker za precizan timing.
- Shaping uz male korake i kratke, česte treninge.
- Stationing i kontrola distrakcija za stabilan fokus.
Kako napredujemo, smanjujemo pomoć. Održavamo ritam nagrada. Pas postaje spremniji i sigurniji.
Strah, stres i signalizacija nelagode
Prvo, uočavamo rane znakove stresa kod psa. Također, procjenjujemo razinu stresa prije nego izmakne kontroli. Uočavamo lizanje njuške, zijevanje i druge znakove.
Često se primjećuje spuštanje tijela i drhtanje. Tu je i podvijanje repa te šaputanje. Još se može vidjeti pojačano njušenje bez cilja i odbijanje hrane.
Prepoznavanjem smirujućih signala težimo ka deeskalaciji. Pružamo psu prostor, usporavamo i uklanjamo okidače. Shvaćamo da je režanje način komunikacije.
Time izbjegavamo kažnjavanje. Jer, kažnjavanje može dovesti do veće opasnosti od ugriza kasnije.
Lanac eskalacije obično slijedi ovaj red:
- Nelagoda
- Uklanjanje ili izbjegavanje
- Smirujući signali
- Režanje
- Pokazivanje zubi
- Škljocanje
- Ugriz
Za sigurnu deeskalaciju koristimo LAT (Look At That) tehniku i pridruženi uvjetovanje. Pas pogleda okidač, a mi ga nagrađujemo za mir. Tako mijenjamo njegove emocije postepeno.
Radimo s povodnikom ili ogrlicom koja ne steže. Također, izbjegavamo gužve i uske prolaze.
Bol može povećati stres i reaktivnost. Problemi sa zglobovima, zubima ili kožom mogu biti uzrok. Zato surađujemo sa veterinarom. Cilj nam je smanjiti rizik od ugriza i vratiti psu osjećaj sigurnosti.
Međupasja komunikacija: susreti na povodcu i bez njega
Povodac može promijeniti kako psi komuniciraju. Ograničava prostor i povećava napetost. Zbog toga može otežati susret, jer psi prirodno vole izbjegavati direktan prilaz.
Kad pse puštamo da se pozdrave, biramo da to bude sa strane. Također, pazimo da je susret kratak. Ako primijetimo bilo kakvu napetost ili agresivno ponašanje, odmah mijenjamo smjer šetnje.
“Odmotavanje” povodca može pomoći. Duži povodac dozvoljava psima da se kreću opuštenije. I olakšava im čitanje međusobnih signala.
Za susrete bez povodca, izaberemo siguran prostor. Važno je kontrolirati igračke i hranu. Tako izbjegavamo moguće sukobe.
Naš cilj je smirenost i fleksibilnost u kretanju. Vodimo računa o prostoru i tempu šetnje. Ponašanje pasa treba promicati mirnoću i spremnost na suradnju.
U praksi, kratki odmori mogu učiniti čuda. Zaustavimo se, udahnemo i nastavimo sa šetnjom opuštenije. Tako se susreti mogu odvijati bez stresa.
Komunikacija sa štencima: kritična razdoblja socijalizacije
Od 3. do 14./16. tjedna života, štenci prolaze kritično razdoblje socijalizacije. Susreti s ljudima i psima različitih veličina su ključni. Pritom im omogućavamo da se povuku ako im postane previše.
Tako im pomažemo da se osjećaju sigurno. Smanjujemo šanse da razviju strah.
Rana izloženost podražajima obuhvaća upoznavanje sa zvukovima i različitim površinama. Postepeno ih izlažemo stresu i pohvaljujemo mirno ponašanje. Ako štene zastane ili zijeva, pravimo pauzu.
Štenci se igrajući brzo umore. Kratke igre spriječavaju preveliko uzbuđenje. Učimo ih učenju samoregulacije. Ako su zubi prejaki, radimo pauzu.
Nudimo zamjenu za igračke i nastavljamo s igrom mirnije.
Poučavamo ih da reagiraju na ime i dolaze kad ih zovemo. Koristimo jasne naredbe i meki ton. Tako gradimo povjerenje.
Predvidljive rutine pomažu štencima da se ne prenaglase. Također pomažu da ostanu fokusirani na nas.
- Kratke šetnje pomažu štencima da uče kako se ponašati u društvu.
- Nježno diranje šapa, ušiju i njuške uči ih da toleriraju dodir.
- U igri ih učimo ‘mekom ugrizu’. To radimo s pauzama i zamjenama.
- Pratimo što štene dobro podnosi, a na čemu još trebamo raditi.
Naš cilj je dobro socijalizirati štence u ovom kritično razdoblje. Pazimo na ranu izloženost podražajima i učimo ih učenju samoregulacije. Stvaramo sigurno okruženje za njih.
Rasa, individualne razlike i kontekst
Ne čitamo sve pse isto zbog razlika među pasminama. Pasminama poput mopsa i francuskog buldoga anatomija otežava izražavanje. Imaju kratku njušku i slabiju mimiku. Također, teže dišu kad su pod opterećenjem.
Pasmine s puno krzna ili s kupiranim repom djeluju tiše. To je zato što rep ne možemo vidjeti. Tada tražimo tragove u načinu kako se drže ili se kreću.
Radne pasmine također utječu na ponašanje. Border collie i ovčari su skloni fiksiranom pogledu i kontroli. Hrtovi poput greyhounda više su suptilni i izbjegavaju sukob. Zato prilagođavamo naš pristup pasmini i vlasniku.
Genetika, iskustvo i zdravlje stvaraju individualne razlike. Pubertet čini pse reaktivnijima. Učimo ih u mirnijim mjestima i za kraće vrijeme. Neki psi trebaju više prostora, dok drugi bolje uče kroz igru.
Psi se različito ponašaju ovisno o mjestu. Kod kuće su opušteni, u parku uzbuđeni, a kod veterinara napeti. Prilagođavamo metode treniranja situaciji,učeći ih novim vještinama u mirnijim okruženjima.
- Za brahicefali nudimo kraće šetnje, više pauza i vizualne znakove.
- Kod pasmina s dlakom preko lica oslanjamo se na cijelo tijelo, ne samo na oči.
- Ako je rep usidren ili kupiran, čitamo ramena, leđa i brzinu kretanja.
- Kroz krojenje komunikacije spajamo motivaciju, udaljenost i nagradu na mjeru.
- Uvijek polazimo od onoga što pokazuje temperament psa, ne od stereotipa.
Najčešće zablude o psećim signalima
Razbijmo mitove o psima koji zbunjuju ljude. Govor tijela trebamo čitati kao cjelinu, a ne fokusirati se samo na jedan signal. Tako možemo pravilno shvatiti režanje i pogrešno interpretirane poglede.
-
Mahanje repom ne znači uvijek da je pas sretan. Potrebno je obratiti pažnju na brzinu, visinu repa i opuštenost tijela. Ako pas maše repom kruto i visoko, s fiksnim pogledom, to može ukazivati na napetost.
-
Ako pas izgleda “krivo”, to ne znači da se osjeća krivim. To su njegovi pokušaji da smiri situaciju, odgovor je na naš ton ili držanje. Pas samo želi umanjiti napetost, a ne priznaje krivnju.
-
Režanje nije znak neposlušnosti. To je pasji način upozoravanja i ključno za sigurnost. Pogrešno shvaćanje režanja i kažnjavanje mogu ukloniti važnu ranu upozoravajuću signalizaciju, povećavajući time rizik od ugriza.
-
Ideja da “pas zna da je nešto skrivio jer je napravio nered” nije točna. Psi reagiraju na naš ton glasa i izraze lica. Ne povezuju uzrok i posljedicu na način na koji to ljudi rade. Ključno je biti dosljedan u rutini.
-
Mit o dominaciji proizlazi iz zastarjelih shvaćanja. Današnja etologija i prakse, koje podržavaju Royal Canin i Karen Pryor, usmjerene su prema suradnji i nagrađivanju, a ne kažnjavanju.
-
Veličina pasa ne određuje njihovu agresivnost. Ponašanje pasa oblikuju socijalizacija, genetika, bol i situacije u kojima se nađu. Svakog psa treba gledati kao pojedinca.
-
Bitno je obratiti pažnju na oči, uši, tijelo i kontekst situacije.
-
Povjerenje se gradi igrom, uspostavljenom rutinom i jasnim signalima.
-
Nagradno učenje je bolji izbor; kazne uzrokuju strah i ometaju komunikaciju.
Razumijevanjem cjelokupne slike, mitovi o psima slabe. Značenje mahanja repom postaje jasno. Mit o dominaciji iščezava u svjetlu dokaza i iskustva.
Kako mi komuniciramo bolje: ton glasa, govor tijela i rutina
Za dobru komunikaciju s psima važna je jasnoća. Govorimo kratko i koristimo uvijek iste riječi. Također, pazimo na smiren ton glasa. Ako se naredba ponavlja bez smisla, psu postaje nejasna. Bolje je kratko zastati, preformulirati što želimo i jasno istaknuti.
Naše tijelo šalje jasne poruke. Kada se okrenemo bočno ili kleknemo, to psa smiruje. Ako se nadvijamo ili napeto stojimo, to može stvoriti stres. Bitno je biti dosljedan u signalima. Za svaku željenu akciju treba postojati jasna gesta.
Dnevna rutina igra veliku ulogu. Ako je raspored predvidljiv, pas se osjeća sigurnije i suradnja je lakša. Uvedemo li male rituale, lakše povezujemo trenutke u danu sa našim namjerama.
- Pozdravimo se i napravimo kratki kontakt očima prije svake aktivnosti.
- Čekamo s izlaskom dok pas ne sjedne mirno.
- Hranimo u isto vrijeme, smireno i uz dozvolu.
- Šetnje obogatimo pauzama za istraživanje okoline.
- Odmor nakon igre ili treninga bez ometanja.
Učimo psa „capturing“ tehnikom za mirno sjedenje ili kontakt očima i odmah nagrađujemo. Time psu pokazujemo što želimo bez zbunjenosti. Dodajemo i znak za kraj zadatka, kao „slobodno“, da zna kada je gotov.
Za manje frustracije i neželjene ponašanja, važno je obogatiti okolinu. Dajemo psu vrijeme za njuškanje vani, a kod kuće koristimo mentalne igre. Tada stabilna dnevna rutina i jasni signali grade povjerenje.
Kada osjetimo umor, vraćamo se na osnove. Usporimo, koristimo smiren ton i pozivamo psa na suradnju prijateljski. Tako naša komunikacija postaje tečna i ugodna za oba.
Prehrana i dobrobit kao temelj temelj smirene komunikacije
Način na koji pas jede i osjeća se odražava se u svakoj interakciji. Pravilna prehrana i ponašanje pasa su povezani. Ako pas ima bolove u trbuhu, svrbež kože ili ne podnosi neku hranu, može biti više reaktivan.
Kada pas jede hranu koja je kompletna i lako se probavlja, njegova komunikacija postaje bolja. Odgovori na okolinu su mirniji.
Da bi pas bio fokusiran, važno je održavati stabilnu razinu šećera u krvi. Trebamo birati proteine i masti koje neće opterećivati njegov organizam. Hrana koja ne izaziva alergije pomaže u smanjenju probavnih i kožnih problema. Za osjetljive pse bolje je izbjegavati piletinu i pšenicu. Bolji izbor su losos ili janjetina s rižom ili krumpirom.
Zdravlje crijeva psa utječe na njegovo raspoloženje i spremnost za suradnju. Zdrava crijevna flora pomaže u borbi protiv stresa. Zato su kvalitetni proteini, omega-3 masne kiseline i vlakna vrlo važni. Redovito hranjenje i dovoljno sna čine psa sigurnijim.
Ako primijetimo proljev, gasove, svrbež ili česte upale uha kod našeg psa, možda ima intoleranciju na hranu. U tom slučaju, pomoći može eliminacijska dijeta. Polako prelazimo na hranu koja ne izaziva alergije.
- Utvrdimo redovito vrijeme za obroke i osiguramo mirno mjesto za jelo.
- Izaberimo jednostavne recepte s jasnim izvorm proteina.
- Obogatimo prehranu psa omega-3 masnim kiselinama iz lososa i vlaknima za zdravlje crijeva.
- Vodimo dnevnik o obrocima, stolici, energiji i komunikacijskim signalima.
Takav pristup smanjuje napetost prilikom susreta, olakšava učenje komunikacijskih signala i donosi više strpljenja u interakcijama. Tiša probava znači tiši i jasniji “razgovor” tijelom, što je sigurnije za sve.
Preporuke: CricksyDog izbor za zdravlje, fokus i mirniju komunikaciju
CricksyDog je naš izbor za osjetljive pse. Nudi hrane bez piletine i pšenice. Te varijante smanjuju svrbež i napetost.
Chucky suhe granule su savršene za štence. Sadrže janjetinu, losos, kunića i druge sastojke. Oni pomažu u stabilnoj probavi i fokusu.
Za male pse predlažemo Juliet, a za veće Ted. Obe opcije su hipoalergene. Time lakše pratimo kako hrana utječe na psa.
Kao mokru hranu biramo Ely. Dostupan je s janjetinom, govedinom i kunićem. Odličan je kao nagrada i za treniranje fokusa.
MeatLover poslastice su praktične i ukusne. Savršene su za potkrepljenje dobrog ponašanja. Male nagrade smanjuju frustraciju.
Za zdravlje pas je bitan i Twinky vitamin. Postoje formule za zglobove i multivitamin. Tako pas manje stresa ima i jasnije signale šalje.
Za zdravu kožu i šape koristimo Chloé šampon te balzam. Umirena koža znači i mirniji pas.
Mr. Easy je veganski preliv za izbirljive pse. Poboljšava ukus hrane bez mijenjanja dijete.
Denty dentalni štapići drže zubima u zdravlju. Dobar zdravlje zuba znači manje boli i bolji fokus.
Naša praksa je pažljivo birati hranu i brinuti o zdravlju pasa. Koristimo MeatLover poslastice za trening. CricksyDog pomaže u lakšem treningu i sretnijem suživotu.
Zaključak
Priča o komunikaciji s psima uči nas da obratimo pažnju na sve. Trebamo gledati kako mašu repom, kako drže uši, kuda gledaju očima i kako drže tijelo. Učimo razlikovati igru od stresa. A režanje shvaćamo kao važan signal.
Kako bi veza sa psom bila bolja, budimo jasni. To znači da koristimo iste znakove, govorimo mirnim tonom i držimo se rutine. Tijekom obuke biramo pozitivan pristup, kratke treninge i odmor kada je pas umoran. Ovo su savjeti koji mogu pomoći u lakšoj komunikaciji.
Za dobrostanje psa važni su zdrava hrana, dovoljno odmora i redoviti pregledi kod veterinara. Izborom pravih proizvoda, kao što su hipoalergeni obroci, zdravi dodaci i adekvatna njega, gradimo povjerenje. Time pas postaje sigurniji i spremniji za suradnju.
Jednostavan korak možemo napraviti već na sljedećoj šetnji. Idemo sporije, promatramo psa i nagrađujemo ga kad je miran. Dopustimo mu i da istražuje okolinu njuškanjem. Ovaj običaj pomaže nam primijeniti naučeno o komunikaciji. Tako jačamo odnos sa psom i gradimo trajnu harmoniju.
FAQ
Kako psi komuniciraju i zašto je kontekst toliko važan?
Psi govore tijelom, zvukovima i mirisima. Značenje signala se mijenja s kontekstom. Mahanje repom može pokazivati uzbuđenje, ali i napetost ili nesigurnost. Trebamo gledati cijelo tijelo, okruženje i što se događa u tom trenutku.
Koji su smirujeći signali koje trebamo prepoznati u šetnji?
Tijekom šetnje smirujeće signale su zijevanje, lizanje nosa, treptanje, okretanje glave, usporavanje i njušenje poda. Kad ih vidimo, trebali bismo napraviti prostor, usporiti i ponuditi psu pauzu ili poslasticu.
Znači li mahanje repom uvijek veselje?
Ne nužno. Široko mahanje s opuštenim tijelom je obično znak prijateljstva. No, kruto mahanje s fiksnim pogledom može biti upozorenje. Treba obratiti pažnju i na uši, oči i položaj tijela.
Kada je igra zdrava, a kada trebamo prekinuti?
U zdravoj igri pasi prave pauze, mijenjaju uloge i kontakt je lagan. Ako primijetimo ukočenost, podizanje dlake, da jedan pas stalno bježi ili glasno laje, trebamo prekinuti. Koristimo pravilo od 3 sekunde za provjere.
Smijemo li kažnjavati režanje?
Ne smijemo. Režanje je način komunikacije i važno je upozorenje. Kažnjavanjem uklanjamo upozorenje, što može povećati šansu za ugriz. Treba umjesto toga smanjiti prisutne okidače i primijeniti metode poput kontra-uvjetovanja.
Kako nam „promatraj – interpretiraj – reagiraj” pomaže u svakodnevici?
Prvo promatramo psa i njegovu okolinu. Zatim tumačimo njegove signale unutar tog konteksta. Naposljetku, reagiramo tako da umirimo situaciju: stvaramo prostor, radimo pauze, mijenjamo smjer ili nudimo mirno njušenje.
Koje su ključne razlike u govoru tijela: rep, uši, oči i položaj?
Visoko i ukočeno držanje repa s fiksnim pogledom pokazuje na napetost. Nizak rep i priljubljene uši znak su straha. Mekano treptanje i opušteno tijelo znače mir. Poziv na igru, poput „play bow”, je dobar znak za meta-komunikaciju.
Kako trenirati jasnije i smanjiti frustraciju psa?
Treba koristiti jasne cue-ove, marker, kao „da” ili klik, i krajnji signal. Kratke sesije i pozitivno potkrepljenje brzo uče psa. Zijevanje ili okretanje glave znak su za pauzu.
Što je LAT („Look At That”) i kada ga primjenjujemo?
LAT je tehnika gdje pas mirno gleda na okidač, a zatim na nas za nagradu. Omogućava nam da smanjimo reaktivnost psa na sigurnoj udaljenosti. To kombiniramo s kontra-uvjetovanjem i postepenim smanjivanjem distance.
Zašto povodac mijenja komunikaciju među psima?
Povodac smanjuje slobodu pokreta i mogućnost izbjegavanja. Zato je bolji pristup bočno s mogućnošću njušenja poda. Duži povodac daje psu više slobode i održava prirodne signale.
Kako podržati štence tijekom kritičnog razdoblja socijalizacije?
Postupno ih upoznajemo s različitim ljudima, psima, zvukovima i podlogama do 14./16. tjedna. Treniramo kratko i često. Učimo osnove kao „dođi” i kontrolu ugriza. Psu uvijek dajemo mogućnost povlačenja.
Koliko rasa i anatomija utječu na čitljivost signala?
Koje su najčešće zablude o psećim signalima?
Često mislimo kako mahanje repom znači sreću, škok pogled krivnju. No, taj pogled obično pokazuje potrebu za smirenjem. Osim toga, krivo je i opasno kažnjavati režanje. I, veličina psa ne određuje njegovu agresivnost.
Kako naš ton glasa i držanje tijela utječu na psa?
Kratki, prijateljski ton i jasne riječi pomažu psu da nas razumije. Bočni pristup, izbjegavanje izravnog pogleda i mekani pogledi smiruju. Suprotno, nadvijanje i ponavljanje zbunjuju psa i mogu ga učiniti napetim.
Kako prehrana i mikrobiota utječu na ponašanje?
Stabilan šećer u krvi i lako probavljiva hrana pomažu psu da se smiri i bolje fokusira. Hipoalergene formule, kvalitetni proteini i omega-3 masne kiseline podržavaju zdravlje crijeva i pomažu regulaciji stresa. Također, važan je i dovoljan san.
Koje CricksyDog proizvode biramo za osjetljive pse?
Koje poslastice i dodatke koristimo u treningu i za zdravlje?
MeatLover su 100% mesne poslastice, idealne za trening. Twinky vitamini jačaju zdravlje i zglobove. Denty veganski dentalni štapići pomažu u održavanju oralne higijene, što smanjuje stres povezan s bolovima.
Kako njega kože i šapa utječe na komunikaciju?
Koje rane znakove stresa ne smijemo propustiti?
Trebamo paziti na lizanje njuške, zijevanje, treptanje, podvijen rep i „zamrzavanje”. To signalizira stres. Ako to primijetimo, trebamo smanjiti pritisak, udaljiti se i ponuditi smirene aktivnosti, kao što je mirno njušenje.
Kako postaviti rutinu koja smiruje i jača povjerenje?
Važni su predvidljivi rituali izlaska, hranjenja, šetnji i odmora. Nagrađujemo mirno ponašanje i uvodimo signal za kraj zadatka. Mentalne igre i njušenje čine dio naše svakodnevice.
