Proljev nakon jedenja snijega – što učiniti s psom?

Bijelim jutrom, naši psi hvataju snijeg baš kao djeca. No, nakon nekoliko sati, doživimo neočekivani preokret: trbuhovi naših ljubimaca se bune. Ovdje počinjemo zabrinuto razmišljati – što poduzeti kada pas konzumira snijeg pa nastupi proljev zimi?

Zime donose probavne tegobe psima, često zbog naglih promjena temparature unutar želudca. Snijeg može skrivati štetne tvari kao što su cestovna sol, antifriz, teški metali i bakterije. Jednostavno rečeno, konzumacija snijega može brzo voditi do proljeva, osobito kod štenaca i malih pasmina.

U ovom priručniku, pružamo miran i jasan pristup – razjašnjavamo uzroke i simptome koje ne smijemo zanemariti. Objasnit ćemo kako pomoći psu kod kuće i kada potražiti veterinara. Ističemo važnost hipoalergene prehrane i sigurnih poslastica tijekom zima. Proljev nakon jedenja snijega možemo kontrolirati kvalitetnom prehranom i pažnjom.

Tražimo brz i siguran oporavak naših ljubimaca, bez bespotrebne panike. Ovdje su koraci utemeljeni na stvarnim iskustvima, za smirenje želuca i izbjegavanje budućih problema.

Ključne napomene

• Snijeg hladi želudac i razrjeđuje kiselinu, što potiče zimske probavne smetnje kod pasa.
• Sol s cesta, antifriz i bakterije u snijegu mogu izazvati proljev psa nakon jedenja snijega zimi.
• Brza pomoć psu s proljevom uključuje pauzu s hranom, vodu i blage, lako probavljive obroke.
• Pratimo učestalost stolice, energiju i znakove dehidracije, posebno kod štenadi.
• Znamo što učiniti kad pas jede snijeg: spriječiti lizanje snijega i birati čiste površine.
• Hipoalergena prehrana i kontrolirane poslastice smanjuju rizik ponovnog proljeva.
• Odmah veterinar ako vidimo krv, letargiju, povraćanje ili trajanje duže od 24–48 sati.

Što uzrokuje proljev kod pasa nakon jedenja snijega

Glavni razlog je kombinacija hladnoće snijega i prisutnost zagađivača. Kad pas konzumira vrlo hladan snijeg, želucu se dogodi hladni stres. To dovodi do pada učinkovitosti enzima i razrjeđivanja želučane kiseline, čime se omogućuje lakši prolaz bakterijama koje nadražuju crijeva.

Zimi, kontaminacija je česta prijetnja. Na javnim površinama se često koriste soli za odleđivanje i antifriz, koji zajedno s uljima i teškim metalima zagađuju snijeg. Uz te štetne tvari, u snijegu se nalaze i mehanički iritanti poput pijeska i kamenčića, koji dodatno iritiraju crijeva psa.

Pored toga, problem stvaraju i patogeni. U vodi od otopljenog snijega mogu se naći E. coli, Campylobacter te virusi i protozoe poput Giardie. Ovakvi uzročnici proljeva su češći u gradskim područjima, s intenzivnim prometom i mjestima gdje se nakuplja prljavština.

Nagle promjene u prehrani tijekom zime također pogađaju pse. Manje aktivnosti znači kraće šetnje i promjenu u rasporedu obroka, uz mogući manji unos vode. Ova osjetljivost probave čini pse sklonijima akutnom proljevu nakon konzumacije kontaminiranog snijega, posebno ako su u pitanju štenci, stariji psi ili oni s delikatnim želucem.

Također, snijeg može sadržavati alergene i ostatke hrane, uključujući i izmet drugih životinja. Ovi elementi mogu izazvati upalu sluznice i produljiti trajanje tegoba, čak i nakon što inicijalni hladni šok prođe.

Sažimajući čimbenike, izdvajamo:

• Termalni šok sluznice i pad djelovanja probavnih enzima.
• Sol za odleđivanje i antifriz te drugi prometni zagađivači.
• Bakterije u snijegu, virusi i protozoe u lokvama.
• Pijesak i kamenčići kao mehanički iritansi.
• Nagle promjene prehrane psa zimi i niža hidratacija.

Najčešći simptomi koje trebamo pratiti

Pojačana učestalost pražnjenja i mekša, vodenasta stolica su prvi znakovi koje zapažamo. U tim slučajevima, pas može imati simptome kao što su grgljanje u trbuhu, vjetrovi i neprobavljene ostatke hrane.

Prisustvo sluzi u stolici pokazuje iritaciju crijevne sluznice. Također, moguće je opaziti napinjanje prilikom defekacije i povremeno odbijanje hrane. U tih se situacija mogu pojaviti i blaga temperatura te osjetljiv trbuh.

Pojava krvi u stolici, bilo svježe ili tamne boje, predstavlja alarmantni znak. Crna, katranasta stolica upućuje na moguće krvarenje u gornjem probavnom sustavu, što zahtijeva hitnu pažnju.

Bitno je obratiti pozornost na simptome kao što su učestalo povraćanje i nemogućnost zadržavanja vode. To može brzo dovesti do dehidracije, posebno kod štenadi i malih pasmina. Dehidracija kod tih pasa može biti brza, unutar samo 12 do 24 sata.

Zimi se letargija psa može pojačati uslijed hladnoće i smanjenog unosa tekućine. Posmatramo i desni te oči: suhe ili blijede desni te udubljene oči govore nam o dehidraciji i mogućem šoku.

Neurološki simptomi poput dezorijentacije ili nestabilnog hoda ne treba ignorirati. Mogu upućivati na intoksikaciju, na primjer antifrizom. U takvim situacijama hitno treba reagirati.

Za detaljnu sliku, zabilježimo boju i konzistenciju stolice te moguće okidače. To uključuje mjesto šetnje, posipane površine i vrijeme kada su simptomi počeli. Vođenje dnevnika pomaže u ocjenjivanju situacije.

• Povećana učestalost defekacije i vodenasta ili kašasta stolica
• Sluz u stolici psa i neprobavljeni ostaci
• Vjetrovi, grgljanje u trbuhu, napinjanje
• Povraćanje, odbijanje hrane, blaga temperatura, bolnost trbuha
• Krv u stolici psa ili crna, katranasta stolica
• Letargija psa zimi i znakovi dehidracije psa

proljev psa nakon jedenja snijega zimi

Zimi je za pse zabavno jesti snijeg jer je hladan. No, to može dovesti do probavnih problema. Hladnoća usporava crijeva, a manjak kretanja otežava probavu. Stoga, jedenje snijega zimi može izazvati proljev, posebice ako je snijeg kontaminiran.

U urbanim područjima često se posipa sol koju psi mogu lako pojesti sa snijegom. Pri igri mogu doći u kontakt i s kemikalijama za odleđivanje, kao i s tragovima goriva i antifriza. Snijeg može dugo zadržavati te zagađivače. Čak i male količine mogu izazvati iritaciju želuca i crijeva.

U prirodnim okolinama opasnost predstavlja giardija u snijegu, naročito oko zamrznutih lokvi. Ciste giardije mogu preživjeti u niskim temperaturama. Gutajući takav snijeg, psi se izlažu riziku od zimskih bolesti. Simptomi se kreću od mekanih stolica do teškog proljeva i nadutosti.

Zbog smanjenog unosa vode tijekom zime, psi često traže snijeg za piće. Prije šetnje trebamo im dati svježe vode i ponijeti bočicu za put. Držanje psa na povodcu pomaže izbjegavanju prljavog snijega. Također, u zonama gdje se posipa sol, lakše izbjegavamo opasnosti.

Blagi slučajevi proljeva obično prođu za 24–72 sata s mirovanjem i nadzorom. Ali, ako uočimo slabost, povraćanje ili krv u stolici, potrebno je brzo djelovati. Ovdje je važno brzo prepoznati razliku između prolaznih tegoba i težih stanja. Bitno je znati kada su potrebna hitna veterinarska intervencija.

Praćenjem pravila tijekom šetnje i sprječavanjem psa da pokupi hranu s tla, možemo osigurati sigurnost. U gradovima trebamo birati čiste rute. U prirodi izbjegavamo mjesta gdje je prisutna giardija. Dosljednost i pristup svježoj vodi ključni su za očuvanje zdrave probave.

• Ponudimo vodu prije i tijekom šetnje.
• Držimo psa na povodniku uz ceste i posipanje solju i psi neka ne ližu tlo.
• Zaigrajmo s igračkom da snijeg ne bude “meta”.
• Izbjegnimo lokve i zaleđene jarke gdje je moguća giardija u snijegu.

Prva pomoć kod kuće nakon što je pas jeo snijeg

Odmah zaustavljamo pristup psa snijegu te mu nudimo mlaku vodu. Voda se daje u malim, ali čestim gutljajima. Ovo je ključni korak u prvoj pomoći za pse kada su napolju zimi. Hladno vrijeme može negativno utjecati na želudac psa.

Odraslim psima dajemo hranu nakon pauze od 6-8 sati. Za štence i male pasmine ne činimo to bez savjeta veterinara. Nakon pauze, preporučuje se lako probavljiva dijeta.

U dijetu uključujemo male porcije kuhane bijele ribe ili puretine s bijelim rižotom. Možemo odabrati i specijalne veterinarske dijete od poznatih brendova. Među njima su Royal Canin, Hill’s i Purina Pro Plan.

Probioticima i prebioticima poboljšavamo psa probavu. Koristimo proizvode poput Enterococcus faecium prema preporukama. Ako je potrebno, dajemo psu oralne elektrolite za nadoknadu tekućine.

Aktivni ugljen dajemo psu samo ako to naredi veterinar. Posebno kad postoji sumnja na blago zagađenje od snijega. Kod sumnje na etilen-glikol ili bez stručnog nadzora ne koristimo ga.

Masna i začinjena hrana, mlijeko i nove poslastice nisu preporučljivi. Ljudski lijekovi za proljev se ne daju bez veterinara suglasnosti. Redovito pratimo psa vitalne znakove, izgled stolice i koliko tekućine pije.

Brzi plan

• Uklonimo snijeg i omogućimo miran prostor.
• Voda često, u malim količinama.
• Kratka pauza s hranom (odrasli), potom dijeta kod proljeva psa u malim obrocima.
• Uvesti probiotici za pse i elektrolite po uputi.
• Aktivni ugljen pas samo uz veterinarske smjernice.

Kada odmah posjetiti veterinara

Problemima na snijegu brzo raste ozbiljnost. Ako uočimo tragove krvi u stolici ili crnu, katranastu stolicu kod našeg psa, hitno tražimo veterinara. Slično se postupa kod učestalog povraćanja. Jasni su signali za brigu također jaka bol u trbuhu, drhtavica, apatija, ili temperatura viša od 39.5°C, odnosno manja od 37.5°C.

Brza reakcija je ključna i pri sumnji na trovanje antifrizom ili kad pas pojede velike količine soli s ceste. Štenci, stariji psi ili oni s kroničnim bolestima hitno trebaju stručan pregled, čak i pri slabijim simptomima. Ne odgađamo posjet ako proljev traje više od jednog dana bez poboljšanja.

U veterinarskoj klinici izvode se razne dijagnostičke procedure. Pocinje se kliničkim pregledom, procjenom hidratacije i brzim testovima na parazite. Naravno, po potrebi provode se dodatni testovi kao što su koprološka analiza, biokemija, hematologija i moguće snimanje ultrazvukom ili RTG-om.

Primjena terapije ovisi o dobivenim rezultatima. Uključuje rehidrataciju za nadoknadu elektrolita, antiemetike, gastroprotektive. Antibiotici se prepisuju samo kad su nužni. U slučaju trovanja antifrizom, koristi se specifičan antidot (fomepizol ili etanol) pod strogim nadzorom.

Tretman dehidracije ne smije čekati. Suhe desni, upale oči, smanjena elastičnost kože i letargija su alarmantni znaci. Rana intervencija ključna je za prevenciju teških posljedica na bubrege i crijeva, otvarajući put ka oporavku.

Potencijalne komplikacije koje ne smijemo zanemariti

Proljev nakon snijega može brzo iscrpiti vašeg psa, uzrokujući gubitak tekućine i iona. To dovodi do elektrolitskog disbalansa, slabosti i ubrzanog pulsa. U slučaju povraćanja, rizik od aspiracije se povećava. Dehidracija može eskalirati u hipovolemijski šok.

Izloženost soli s kolnika i rastopljenom ledu nosi svoje rizike. Hipernatremija može nastati uslijed unosa soli, dok česte stolice mogu prouzročiti hipokalemiju i metaboličku acidozu. Kod osjetljivih ljubimaca, ovo može pogoršati bubrežne bolesti i alergijski kolitis.

Zimski masni zalogaji i upala crijeva mogu izazvati pankreatitis. Ovo stanje se manifestira snažnim bolovima u trbuhu, letargijom i povraćanjem. Oštećena crijevna sluznica također može omogućiti razvoj sekundarnih infekcija s jačim i dugotrajnijim simptomima.

Antifriz je posebno opasan. Etilen-glikol može izazvati akutno bubrežno zatajenje u roku od 24–72 sata. Ako sumnjate na izloženost, ne čekajte prve simptome; odmah potražite veterinarsku pomoć.

Za obnovu crijevne barijere ključni su probiotici i uravnotežena prehrana. Pomaganje mikrobioti i smanjenje komplikacija proljeva postiže se uz pažljivo praćenje stolice i hidracije, uz veterinarske savjete.

Kako prevenirati da pas jede snijeg na šetnji

Prije izlaska, ponudimo psu svježu vodu i uspostavimo smirujuću rutinu. Ovo smanjuje želju za grickanjem i omogućuje lakše sprječavanje da pas jede snijeg na putu do parka.

Pri odabiru opreme, sigurnost je na prvom mjestu. Odaberemo kratki ili srednji povodnik i prakticiramo trening s povodcem uz nagrade. Korištenje dobro prilagođene njuške za pse u područjima s puno soli omogućuje psima normalno disanje i dahtanje.

Stazu biramo po manje prometnim mjestima, gdje je snijeg čist i svjež. Izbjegavamo prljava parkirališta i mjesta gdje je cesta posoljena. Ovo je važno jer je sol znatan rizik za pseće šape zimi.

Prilikom šetnje, provodimo kratke vježbe poput „pusti” i „ostavi”, uz poslastice. Sa sobom nosimo omiljenu igračku psa. Ovime usmjeravamo pažnju psa tijekom šetnje i nagrađujemo ga za pravilno ponašanje.

Šape zaštitimo balzamom ili čizmicama prije šetnje. Po povratku, isperemo ih mlakom vodom i temeljito osušimo. Ovo je ključno za zaštitu šapa od soli i za uklanjanje prljavštine.

Na šetnji biramo mirne putove, izbjegavajući mjesta s puno prometa. Kod ponašanja grickanja, smireno skratimo povodnik, dajemo signal „ostavi” i nudimo zamjenu, poput igračke ili poslastice.

Za zaštitu u zagađenim područjima koristimo kožne ili biothane njuške koje dobro pristaju psu. Ovo omogućuje nagrađivanje psa dok smanjujemo rizik da proguta snijeg.

• Planiramo rutu: čiste staze, svježi snijeg, bez prometa.
• Kratki povodnik i povodnik trening ostavi u svakoj kritičnoj točki.
• Nudimo vodu prije izlaska i nosimo poslastice za „pusti”.
• Balzam i čizme za zaštita šapa sol; pranje šapa po povratku.
• U zagađenim zonama pomaže dobro prilagođena njuška za pse.

Prehrana za osjetljiv probavni sustav tijekom zime

Zimi, važno je održavati stabilnu prehranu bez velikih promjena. Za pasa s osjetljivim želucem treba birati lako probavljive proteine i ugljikohidrate. Janjetina, bijela riba, riža i batat su odličan izbor zbog niskog rizika od alergija. Akutan proljev zahtijeva privremeno smanjenje masnoća, kako bi se olakšao rad crijeva.

U početnoj fazi, ciljana gastrointestinalna dijeta s psylliumom kao topivim vlaknom pokazuje se uspješnom. Uključivanje FOS-a i MOS-a kao prebiotika i veterinarski odobrenih probiotika ključno je za podršku mikrobiomu. Stoga, važno je dosljedno primjenjivati kombinaciju probiotika i prebiotika.

Obroke je preporučljivo dijeliti na 3 do 4 manja serviranja dnevno. U slučaju sumnje na intoleranciju, trebalo bi izbjegavati piletinu i pšenicu. Hipoalergena hrana s ograničenim brojem sastojaka može pomoći u izbjegavanju neželjenih reakcija.

Hidratacija postaje još važnija zimi. Trebamo poticati unos vode i nuditi blage, tople juhe bez soli. Kada se stanje stabilizira, prijelaz s dijete na regularnu hranu treba biti postupan, u trajanju od 3 do 5 dana, kako ne bi došlo do ponovnog pojavljivanja simptoma.

Praktični koraci koje pratimo svaki dan:

• Stalna zimska prehrana psa bez naglih promjena.
• Izbor: janjetina ili riba + riža ili batat; izbjegavamo piletinu i pšenicu.
• Gastrointestinalna dijeta pas u akutnoj fazi, s manje masti.
• Podrška mikrobiomu: probiotici prebiotici pas i topiva vlakna (psyllium, FOS, MOS).
• 3–4 manja obroka i stalna svježa voda; hipoalergena hrana pas po preporuci veterinara.

CricksyDog preporuke za pse s osjetljivim želucem

Za hladne dane biramo CricksyDog hranu koja ne sadrži piletinu i pšenicu. Takva hipoalergena hrana smanjuje šanse za proljev i nadutost kod pasa. Proteini kao što su janjetina, losos, kunić, insekti i govedina su odlično prihvaćeni.

Za štenad preferiramo Chucky hranu, dok je Juliet vrsta hrane savršena za male odrasle pse. Nedvosmisleno preporučujemo Ted hranu za srednje velike aktivne pse. Ova hrana održava njihovu vitalnost bez teških sastojaka.

Kada je potrebno povećati unos vlage i umiriti želudac, odabiremo Ely mokru hranu. Ponuđena je u varijantama od janjetine, govedine ili kunića. Ako želimo poboljšati apetit, koristimo Mr. Easy preljev. Ovo je veganska opcija koja pojačava miris i okus bez mijenjanja osnovne formule.

Za nagrađivanje izdvajamo MeatLover poslastice, koje su 100% mesne i idealne za kratke treninge na snijegu. Dodatnu svakodnevnu podršku pružaju Twinky vitamini. Ova kombinacija multivitamina i formule za zglobove održava pasju otpornost i tonus.

Tokom zime, osjetljiva koža i šape zahtijevaju posebnu pažnju, stoga upotrebljavamo Chloé šampon i balzam. Za održavanje svježeg daha i čistih zuba tijekom mirnijih dana odlični su Denty dentalni štapići. Oni imaju vegansku osnovu i mekšu teksturu.

• Novu hranu uvodimo postepeno, tijekom 5–7 dana, servirajući male, česte obroke.
• Stalno pratimo izgled stolice, razinu energije i apetit psa, te po potrebi prilagođavamo sastav proteina.
• Psu osiguravamo da ima stalni pristup mlakoj vodi i umjereno dajemo poslastice.

Hidratacija i elektroliti: ključ oporavka

Prioritet kod proljeva je rehidracija psa. Treba mu oko 50–60 ml vode po kilogramu dnevno, no s proljevom još više. Nudite psu svježu i mlaku vodu, često, ali u malim gutljajima.

Ako pas povraća, počinjemo s nekoliko žličica svakih 10–15 minuta. Kako njegov trbuh prihvaća tekućinu, postupno povećavamo količinu. Za prepoznavanje dehidracije pripazimo na suhe desni, spor povrat kože, tamniji urin ili slabije mokrenje.

U domaćem okruženju koristimo oralne elektrolite. Riječ je o otopinama koje sadrže natrij, kalij i glukozu. Na primjer, veterinarski prašak dostupan u ljekarnama. Razrijeđene ih dajemo psu, u malim porcijama kroz dan, uz vodu.

Za bolji apetit i hidrataciju, možemo koristiti juhu bez soli. Na primjer, dobro odmašćena kostana juha. Treba izbjegavati zaslađene napitke, mlijeko i pića s umjetnim zaslađivačima kao što je ksilitol.

Ako pas pokazuje znakove umora ili ne može piti, rehidracija može zahtijevati veterinarsku pomoć. U takvim slučajevima, nužno je brzo djelovati. Ne smijemo čekati, jer kućni tretmani više nisu dovoljni.

• Češće, manje količine tekućine smanjuju mučninu.
• Provjeravamo vlažnost desni i boju urina nekoliko puta dnevno.
• Oralni elektroliti pas nadoknađuju minerale izgubljene proljevom.
• Juha za pse bez soli je blaga potpora uz vodu i elektrolite.

Sigurna kućna njega kroz 48 sati

Uvođenje 48 sati protokola osigurava da se kućna njega proljeva kod pasa provodi sigurno. Glavna je svrha omogućiti blagi probavni reset za psa. Pritom pazimo da ne dođe do dehidracije ili pogoršanja stanja.

1. Prvih 8 sati podrazumijeva pauzu u hranjenju, osim za štenad i vrlo male pse koje hrani po savjetu veterinara. Psu nudimo vodu u malim količinama. Dodajemo elektrolite za kućne ljubimce i osiguravamo mirno okruženje s kratkim šetnjama.

2. Od 8 do 24 sata uvodimo lagane obroke svakih nekoliko sati. To su kuhana riža, krumpir, kuhano pile bez kože i malo bundeve. Uključujemo i veterinarski probiotik. Ove namirnice podržavaju postupan oporavak i stabilizaciju stolice.

3. Između 24 i 48 sati povećavamo količinu obroka, smanjujemo njihovu učestalost. Postupno, pas se vraća na uobičajenu dijetu koju dobro podnosi. Probiotike koristimo prema uputama.

Vodimo evidenciju o stolici psa i pratimo ključne pokazatelje zdravlja. Zapisujemo frekvenciju i izgled stolice, apetit, energiju, unos vode i učestalost mokrenja. Ovo nam omogućava da procijenimo napredak u oporavku.

• Poboljšanje uključuje čvršću stolicu, rjeđe pražnjenje, poboljšani apetit, odgovarajuću hidraciju i veću aktivnost.

• Ako ne dođe do poboljšanja unutar 24-36 sati, ili ako se pojave krv u stolici, povraćanje, temperatura, bol ili znakovi letargije, obavezna je posjeta veterinaru.

Održavamo topao i miran prostor, izbjegavamo stres. Psu omogućavamo kratke šetnje. Nakon svake eliminacije, nježno peremo i sušimo analni prostor psa kako bismo izbjegli iritaciju.

Prateći ove korake osiguravamo temeljit probavni reset. 48 sati protokol prilagođavamo prema zabilježenim promjenama u dnevniku stolice, što nam omogućava siguran nastavak plana oporavka.

Mitovi o jedenju snijega i što stvarno vrijedi

Često slušamo kako se psi mogu bezbrižno zavaliti u snijeg. No, nije li snijeg zapravo siguran za naše četveronožne prijatelje? Na to pitanje ne možemo dati jednostavan odgovor. Realnost je da snijeg s ulice nosi smog, bakterije i tragove kemikalija.

Mit o snijegu kao izvoru čiste vode je raširen. Međutim, stvarnost govori drugačije. Ingiriranje hladnog snijega može uzrokovati nelagodu želucu i razrijediti želučanu kiselinu, što nerijetko rezultira proljevom. Svakako je bolje opcija ponuditi psu vodu iz zdjele.

Uobičajeno vjerovanje da ”malo soli ne šteti”, zapravo krije rizike. Sol koja se koristi za odmrzavanje cesti moguća je opasnost. Može ozlijediti šape i iritirati želudac, posebno kod manjih pasmina. Ingestija soli često se događa nehotično, kad pas liže svoje šape.

Mnogi vjeruju da psi instinktivno izbjegavaju antifriz jer misle da loše miriše. Međutim, mitovi o antifrizu su pogubni. Etilen-glikol, glavni sastojak antifriza, psima je privlačan zbog slatkog okusa. Čak i male količine mogu biti smrtonosne.

Ponekad se govori kako proljev nakon jedenja snijega spontano prolazi. Iako to može biti istina, postoje slučajevi kad je proljev znak infekcije ili trovanja kemikalijama. Zato se zalažemo za promatranje ponašanja naših ljubimaca, održavanje higijene šapa i pružanje svježe vode.

Da bismo psima osigurali sigurnost tijekom zime, važno je držati se rutine. To uključuje pristup svježoj vodi, korištenje povodnika blizu prometnih cesta, te čišćenje šapa i njuške nakon šetnji. Ovako minimiziramo rizike povezane sa snijegom bez nepotrebnih komplikacija.

Brzi podsjetnik

• Snijeg nije sterilan; prirodna voda snijeg mit je netočan.
• Sol na cestama opasnost traži ispiranje šapa nakon šetnje.
• Antifriz pas mitovi mogu zavarati jer je slatkog okusa.
• Voda i nadzor smanjuju rizik od probavnih smetnji.

Sezonske opasnosti u gradu i prirodi

Zimske opasnosti u gradskom okruženju su svuda oko nas. Posipna sol može iritirati jastučiće pasa, dok antifriz iz vozila predstavlja rizik od trovanja etilen-glikolom čak i u malim dozama. U snijegu se često kriju oštro staklo, smeće te tragovi goriva i ulja. Radi zaštite, balzam za šape se nanosi prije šetnje, a šape se moraju oprati po povratku.

Rizici su veći na parkiralištima i pored cesta. Tu se akumulira mikroplastika i kemijski ostaci, koje pas može prihvatiti lizanjem svoje dlake. Da bismo izbjegli lizanje leda i lokvi, važno je nositi vodu za piće. Reflektirajuće ogrlice i svjetla povećavaju kontrolu i vidljivost tokom šetnje.

• Izbjegavamo parkiralištima i mjestima s tekućinama i staklom.
• Upotrebljavamo balzame i čizme za dodatnu zaštitu šapa zimi.
• Šape i donje dijelove nogu peremo toplom vodom nakon šetnje.
• Koristimo bocu s vodom i pravimo česte pauze za hidrataciju.
• Primjenjujemo LED privjeske i reflektirajuće oprsnice za veću sigurnost.

U prirodi, opasnosti su tiše ali jednako zastrašujuće. Stajaće vode i zaleđene površine mogu biti kontaminirane, povećavajući rizik od zaraze giardia. Izmet divljih životinja je izvor parazita, dok zaleđene padine skrivaju opasnosti poput klizališta i pukotina.

Posebnu pažnju posvećujemo odabiru ruta i držimo pse na povodcu na zaleđenom tlu. Redovno provodimo dehelmintizaciju i testiranje da bismo otkrili giardia. Bitno je paziti da pas ne konzumira led ili prljav snijeg bogat mikroplastikom ili tragovima antifriza.

1. Biramo staze daleko od stajaćih voda i izbjegavamo tanki led.
2. Odmah skupljamo pasji izmet i izbjegavamo područja s tragovima divljači.
3. Redovito pregledavamo šape nakon svake šetnje te uklanjamo led i sol.
4. Pazimo na znakove iritacije ili znakove trovanja etilen-glikolom.

Planiranjem i poštivanjem jednostavnih rutina čuvamo zdravlje pasa zimi. S osloncem na zaštitu šapa, pravilnu hidrataciju i vidljivost, uspješno umanjujemo rizike. Na ovaj način smanjujemo kontakte s opasnim tvarima poput mikroplastike i kemikalija. Također, probavne bolesti poput giardia ostaju pod kontrolom.

Plan povratka na aktivnosti nakon oporavka

Nakon stabiliziranja oporavka od proljeva, oprezno započinjemo s aktivnostima. U prvoj fazi fokusiramo se na mirne šetnje uobičajene dužine. Tijekom ovih aktivnosti izbjegavamo bilo kakvu grubu tjelesnu aktivnost poput sprintova ili skokova. Također, pazimo na izlaganje hladnoći kako bismo zaštitili pasja crijeva i zglobove.

Postepeno uvodimo igre umjerene intenziteta. Na početku se ograničavamo na 10 do 15 minuta laganog tempa s kratkim odmorima. Ako pas dobro reagira, postupno povećavamo trajanje aktivnosti. Važno je izbjegavati naglu promjenu u opterećenju.

U isto vrijeme krenemo s postupnom reintrodukcijom uobičajene prehrane. Povećavamo količinu obroka prema standardu unutar tri do pet dana. Izbor hrane bazira se na lako probavljivim sastojcima. Pratimo i nastavak davanja probiotika od sedam do deset dana. Pojačano pratimo pasju stolicu nakon svake promjene u aktivnosti ili dijeti.

Kako bismo spriječili ponovnu pojavu problema, održavamo strogu rutinu i pridržavamo se pravila. Usmjeravamo pažnju psa sigurnim poslasticama, kao što je MeatLover, da izbjegnemo neželjeno ponašanje. Također, radimo na vježbama samokontrole poput naredbi „pusti“ i „dođi“.

• Ako primijetimo simptome kao što su mekša stolica, nadutost ili letargija, usporavamo s reintrodukcijom aktivnosti.
• Smanjimo intenzitet fizičkih aktivnosti i vratimo psa na blagu dijetu.
• U slučaju pogoršanja simptoma, obavezno kontaktiramo veterinara.

Naš glavni cilj je osigurati siguran i postepen oporavak nakon proljeva. Kombinirajući postepene aktivnosti i pažljivu reintrodukciju hrane, jačamo pasje zdravlje. Ovim pristupom održavamo pasju motivaciju i smanjujemo rizik od recidiva.

Zaključak

Proljev kod pasa zimi nakon konzumacije snijega često je posljedica izloženosti hladnoći i kontaminanata. Sol, antifriz i bakterije su uobičajeni krivci. Ranom detekcijom, brzom intervencijom i promišljenim pristupom, možemo značajno pomoći našim ljubimcima. Važno je tijekom šetnje pratiti psa i koristiti komande poput „ostavi” i „pusti”, čime se probavni problemi mogu uvelike izbjeći.

Kada se probavnih problema ipak pojave, korisno je napraviti kratku pauzu u hranjenju. Potom je preporučena rehidracija s elektrolitima i prelazak na blagu, hipoalergenu prehranu. Prevencija uključuje izbjegavanje šetanja po posoljenim i onečišćenim područjima. Zaštita šapa i izbor tople vode umjesto snijega za piće, ključni su. Odmah posjet veterinaru je nužan ako uočimo krv ili sumnjamo na trovanje.

Za dobro zdravlje probavnog sustava tijekom zime, preporučuje se hipoalergena dijeta CricksyDog. Ona ne sadrži piletinu i pšenicu, što je čini pogodnom osnovom. Pomoću specijalizirane hrane i dodataka iz linija poput Chucky, Juliet, Ted, Ely, i podrškom proizvoda kao što su MeatLover poslastice, Twinky vitamini, Chloé njega, Mr. Easy preljev, i Denty dentalni štapići, zimsko doba postaje manje stresno za ljubimce.

Naš pristup prevenciji proljeva kod pasa temelji se na pažljivom treningu i upravljanju na povodcu. Kvalitetna prehrana kao što je CricksyDog, zajedno s dosljednim navikama, osigurava zadovoljstvo i zdravlje želuca. Stvaranjem sigurnog okruženja za igru u snijegu, zima za naše ljubimce može biti bezbrižna i vesela.