Jeo je samo kad smo ga gledali – sada jede sretno

Tiho nagovaranje pokraj zdjelice može rastopiti srce. Gledamo kako pas gleda u nas, ne želeći jesti sam. Odatle, shvaćamo koliku većinu ljubavi pas ima prema nama.

Kao i kod mnogih pasa, vaš može jesti samo kad ste blizu. To je mix navike, male tjeskobe i vanjske buke. Ponekad, možda postoje i zdravstveni razlozi.

Pomoći ćemo vam razlikovati ponašajne i zdravstvene uzroke. Savjeti uključuju kada otići veterinaru, kako urediti prostor te korake desenzitizacije s pozitivnim pojačanjem. Raspravit ćemo važnost šetnji, izbor hrane, i kako učiniti obrok privlačnijim bez ovisnosti o vama.

Ključne napomene

• Problem je čest: pas jede samo uz prisutnost, češće zbog navike i blage tjeskobe.
• Prvo isključujemo medicinske uzroke uz savjet veterinara.
• Okoliš i rutina snažno utječu na apetit i sigurnost psa.
• Postupna desenzitizacija i nagrađivanje grade samostalno hranjenje psa.
• Pravi izbor hrane, teksture i mirisa pomaže rješenja za izbirljive pse.
• Stalni raspored obroka i šetnji smanjuje stres i neizvjesnost.
• Cilj: od “moj pas jede samo kad sam pored njega” do mirnog, sretnog obroka.

Razumijevanje zašto pas jede samo uz našu prisutnost

Psi su društvene životinje. Osjećaju se sigurnije kada smo u blizini. Ovo se zove socijalno olakšanje hranjenja.

Gledanjem i bodrenjem tijekom jela stvaramo uvjetovano hranjenje. Pas tada povezuje hranu s našom pažnjom. Tako se razvija obrazac gdje pas traži našu blizinu prije jela.

Odvojenost od nas može kod nekih pasa izazvati anksioznost. Sami psi mogu izgubiti apetit. Zvukovi kao tihi hodnik ili bučno stubište mogu pojačati taj stres.

Ponekad nenamjerno potičemo ovakvo ponašanje. Ako pas odbije jesti, mi pružimo poseban tretman. Time nauči da čekanje donosi bolju hranu i našu pažnju.

Prošla negativna iskustva također utječu. Pas može hranu povezati s boli ako je imao loša iskustva. Naša prisutnost smanjuje taj strah.

Razlikovanje između navike i zdravstvenih problema je ključno. Ako pas normalno jede uz nas, vjerojatno traži pažnju. Ako pokazuje simptome kao što su gubitak težine, potrebna je veterinara provjera.

Razumijevanjem ovih mehanizama možemo prepoznati što povećava anksioznost i identificirati uzroke. Znajući to, možemo pomoći psu da se opet osjeća sigurno pri jelu.

moj pas jede samo kad sam pored njega

Kad kažemo “moj pas jede samo kad sam tu”, vidimo tri situacije. Mladi psi ili novi članovi obitelji traže sigurnost u našoj blizini. Psi koji su već navikli da smo uz njih dok jedu, također čekaju našu prisutnost. A neki čekaju bolju ponudu hrane, naučili su čekati.

Pomoću kućnog provjeravanja dolazimo do važnih spoznaja. Pitamo se koliko brzo jede kada smo pokraj njega i što se dogodi ako se maknemo? Također, koliko voli poslastice izvan kuće? Ako voli poslastice ali ne želi jesti sam, problem je u ponašanju.

Držimo se jednostavnog plana bez kompliciranja. Odaberemo mirno mjesto za jelo, ograničimo vrijeme za obrok i slijedimo rutinu. Postavljamo osnove da pas nauči jesti sam, bez stresa.

Prvo napravimo kratki popis provjera.

• Beležimo vrijeme i količinu pojedenog.
• Gledamo kako reagira kad se udaljimo.
• Provjeravamo voli li više hranu iz ruke ili iz zdjelice.
• Razmatramo što ga u okolini može ometati.

Nakon toga radimo na desenzitizaciji i pozitivnom poticanju. Cilj nam je da pas prestane očekivati da smo uvijek uz njega dok jede. Želimo postaviti zdrave prehrambene navike.

Da naučimo psa samostalno jesti, počnemo s malim koracima. Prvo ostajemo uz njega, onda se malo povučemo i vratimo se prije nego izgubi interes za hranu. Budemo strpljivi i ne mijenjamo hranu prečesto. Na taj način, hranjenje postaje ugodna rutina.

Zdravstveni uzroci: kada je problem medicinske prirode

Ako vaš pas ne želi jesti ili jede samo uz vas, prvo mislimo na zdravlje. Tražimo znakove poput povraćanja, proljeva, puno slinjenja, čudnog zadaha, umora ili bolnosti na dodir. Ako pas gubi na težini, odmah idemo veterinaru.

Problemi mogu biti zubobolja od kamenca, gingivitisa ili slomljenog zuba. Pas može imati i probleme s probavom poput gastritisa, refluksa, upala gušterače, crijevnih parazita ili alergije na hranu. Ne smijemo zaboraviti ni bolesti jetre i bubrega, pregrijavanje ili bolove u zglobovima koji otežavaju hranjenje.

Hormonske teškoće, poput smanjene funkcije štitnjače, također mijenjaju apetit. Kod sumnje na alergije, pokušavamo s dijetom koja ima samo jedan izvor proteina. To radimo 6 do 8 tjedana, bez ikakvih dodatnih poslastica.

Potrebni su detaljni pregledi pasa. To uključuje provjeru zuba, fekalne testove, opću krvnu sliku i biokemiju ako je potrebno. Samo nakon svih urednih nalaza možemo razmišljati o daljnjim koracima povezanima s ponašanjem.

• Zapisujemo kada pas gubi interes za hranu i koje još simptome ima.
• Zakazujemo pregled kod veterinara, s posebnim fokusom na zube i probavni sustav.
• Razmatramo zubne boli, probleme s probavom i bol u zglobovima.
• Ako mislimo da pas možda ima problema sa štitnjačom, tražimo hormonske pretrage.

Okolišni faktori koji utječu na apetit

Okolina utječe na to kako pas vidi svoj obrok. Biramo mirno mjesto za hranjenje, daleko od hodnika i prozora. Tako izbjegavamo ometanja i stvaramo rutinu koja pomaže osjetljivim psima da se osjećaju bolje.

Bitno je razmisliti o zdjelici i podlozi za hranjenje. Čvrsta zdjelica i podloga koja ne klizi čine hranjenje sigurnijim. Ako pas jede prebrzo, koristimo pomagala koja usporavaju hranjenje i pomažu mu da se koncentrira.

Kada ima više pasa, određujemo pravila za hranjenje. Raspodjeljujemo hranu u različitim prostorijama ili koristimo pregrade. Tako svaki pas ima svoj prostor i osjeća se sigurnije.

Trudimo se smanjiti buku. U vrijeme obroka isključujemo TV i ne koristimo usisavač. Pse koji su osjetljivi na dodir ili pokrete hranimo na sigurnom mjestu. Uvijek hranimo u isto vrijeme i na istom mjestu.

Po potrebi koristimo feromonske difuzore poput Adaptil (DAP). To pomaže psima da se osjećaju mirnije. Uređen prostor za hranjenje i redovita rutina pozitivno utječu na apetit pasa.

• Biramo mirno mjesto za hranjenje psa, dalje od prometnih točaka.
• Rješavamo smetnje pri hranjenju prigušivanjem buke i kontrolom kretanja.
• U kućanstvo s više pasa uvodimo razdvajanje tijekom obroka.
• Brinemo o sigurnost oko zdjelice kroz stabilnu posudu i protukliznu podlogu.
• Razmatramo Adaptil difuzor za dodatno umirenje prostora.

Plan postupne desenzitizacije na hranjenje bez naše prisutnosti

Da psa naučimo jesti bez nas, koristimo jasan plan. Sve je jednostavno i kratko – korak po korak. Svaki obrok traje 15–20 minuta u mirnom mjestu.

1. Faza blizine: Zdjelu postavimo blizu i stojimo pored psa. Dok jede, odmaknemo se pola koraka, pa se vratimo. Cilj je naučiti psa da jede samostalno.

2. Mikroudmak: Povećamo udaljenost na 1–2 metra. Sjednemo sa strane i šutimo. Ako pas jede opušteno, nastavljamo se polako udaljavati.

3. Udaljeni nadzor: Nakratko izađemo iz prostorije, ali se brzo vratimo. Ovo psu pokazuje da hrana ostaje iako nas nema.

4. Produženje vremena: Prvo odsutujemo 30–60 sekundi, a zatim i dulje. Napredujemo samo ako pas stalno jede.

• Svaku fazu ponavljamo 3–5 puta prije idućeg koraka. Ako pas prestane jesti, usporimo.

• Ako pas ne jede dok smo odsutni, sklonimo zdjelu. Sljedeći obrok nudimo prema planu, bez nagovaranja.

• Za praćenje napretka bez našeg prisustva koristimo kameru. Ovo pomaže psu naviknuti se na samostalno hranjenje.

Desenzitizacija psa ovim načinom je postupna i nenametljiva. Učimo psa da je sve predvidivo i bez stresa.

Pozitivno potkrepljenje i oblikovanje samostalnog obroka

Shaping hranjenja gradimo kroz male, jasne korake. Krenemo s time da označimo trenutak kad pas priđe zdjeli. Zatim, kad spusti njušku u zdjelu ili ostane jesti dok se mi udaljavamo. Ovdje nam pomaže marker riječ/klik, a prava nagrada dolazi nakon obroka, da ne prekidamo jelo i jačamo samopouzdanje psa.

Koristimo tiho pohvaljivanje s distance. Ako pas prestane jesti dok ga gledamo, smanjimo gledanje i usmjerimo ga nazad na zdjelu. Kad završi, damo mu kratku igru kao nagrada nakon obroka. To čuva motivaciju i ne smeta tokom jela.

Ne hranimo ga stalno iz ruke da ne postane ovisan. Uvodimo pattern games poput prostirka-zdjela-signal “slobodno”. Takvi mikro-rituali smanjuju stres i uče psa da je zdjela sigurno mjesto.

• Označimo napredak preciznim marker riječ/klik kad želimo ponoviti.
• Planiramo pojačanje kao nagrada nakon obroka za održavanje ritma jela.
• Postepeno povećavamo vrijeme i udaljenost samostalnog jedenja za samopouzdanje psa.
• Kroz dosljednost učvršćujemo svaki korak u shaping hranjenja.

Kad pas redovito jede sam, oprezno uvodimo promjene okolini. Raspored hranjenja držimo predvidivim. Dodajemo kratke igre ili njuškanje nakon jela za veću samostalnost. Tako pozitivno potkrepljenje pas obrok pretvara u nagradno iskustvo.

Struktura dnevne rutine: set obroka i šetnji

Predvidljiv dan smanjuje stres i bolji je za apetit. Kada znamo kada je vrijeme za obrok, tijelo se na to pripremi. Ovo pomaže pasu da se smiri i jede bez brige.

Preporuka je 2–3 obroka dnevno za odrasle pse, a štenci trebaju više obroka. Šetnje i hranjenje trebaju biti usklađeni. Idealno je šetati psa 30–60 minuta prije jela, tako se povećava apetit.

Treba ograničiti davanje poslastica između obroka. Previše grickanja može umanjiti želju za pravim obrokom. Važno je da pas uvijek ima pristup čistoj vodi, a vrijeme obroka treba biti redovito.

Kod kuće treba postojati osoba zadužena za praćenje rutine. Tijekom vikenda se nastavlja s uobičajenim rasporedom. Time se osigurava redovitost i mirnost pri hranjenju.

Praćenjem ponašanja psa, prilagođavamo raspored hranjenja. Ako je pas bio aktivniji, možda treba jesti ranije ili više. Ako je bio miran, dovoljna je uobičajena porcija. Održavajući ovakav pristup, pasov apetit ostaje predvidljiv.

• 2–3 obroka dnevno; štenci jedu češće u manjim porcijama.
• 30–60 minuta lagane šetnje ili njuškanja prije obroka.
• Minimalno poslastica između obroka; voda uvijek dostupna.
• Stalan prozor za vrijeme šetnje i hranjenja kroz cijeli tjedan.
• Jedna osoba preuzima ulogu čuvara kako bi dosljednost rutine bila neupitna.

Odabir prave hrane: tekstura, miris i sastav

Nos i usta su ključni za apetit. Bitno je obratiti pažnju na miris i teksturu hrane za pse. Male pasmine vole manje granule s jakim mirisom. Srednji i veliki psi preferiraju umjerene veličine s hrskavom teksturom.

Hipoalergena hrana je idealna za osjetljive pse. Trebala bi izbjegavati piletinu i pšenicu. Jednostavni recepti s jednim izvorom proteina olakšavaju kontrolu nad reakcijama pasa. Također poboljšavaju probavljivost. Visokokvalitetni proteini i uravnotežene masti čine hranu ukusnijom. Pružaju stabilnu energiju cijeli dan.

Kako pojačati privlačnost? Uvlažavanjem granula toplom vodom pojačavamo miris. Dodavanjem žlice hipoalergene mokre hrane ističemo okus. Ovo ne utječe loše na probavljivost. Pomaže u stvaranju boljeg prvog dojma kod izbirljivih ljubimaca.

Veličina i tvrdoća su važni za žvakanje. Ako pas ne želi jesti, promijenimo teksturu na mekšu. Za ljubimce koji jedu prebrzo, veće granule su bolji izbor. One usporavaju jedenje.

Za prelazak na novu hranu treba vremena. Treba 7–10 dana za promjenu. Polako miješamo staru i novu hranu. Ovo čuva probavu i pomaže izbjeći loše asocijacije na hranu. Najbolje je hraniti psa u mirnom okruženju i biti dosljedan.

• Za male pasmine: sitnija tekstura granula, jači miris hrane za pse.
• Za srednje i velike: umjerena veličina, čvrsta hrskavost.
• Za osjetljive: hipoalergena hrana za pse, formulirana bez piletine i pšenice.
• Za stabilan apetit: visok udio kvalitetnih proteina i dobra probavljivost.

CricksyDog: ukusna i hipoalergena rješenja za svaki pseći obrok

CricksyDog hrana donosi mir djeci u zdjelicama. Sva hrana je hipoalergena, bez piletine i pšenice. To olakšava brigu o psima s osjetljivim stomachima ili alergijama. Nude se različiti izvori proteina: janjetina, losos, kunić, insekti i govedina. To nam pomaže odabrati okus koji našem psu najviše odgovara.

Za dnevnu prehranu biramo suhu hranu prilagođenu veličini i dobi psa. Chucky za štence podupire zdrav rast. Juliet je za male pse, omogućava lako žvakanje i konstantnu energiju. Ted je za pse srednje i velike veličine, nudeći uravnoteženu mješavinu proteina i masti. Dodavanjem Ely mokre hrane od janjetine, govedine ili kunića obrok postaje primamljiviji.

MeatLover poslastice koristimo kao nagradu nakon obroka. Održavanje jasne rutine, uz kratko čekanje na poslasticu, povećava samopouzdanje psa. Mr. Easy preljev na suhu hranu dodaje još privlačnije mirise.

Za zdravlje i vitalnost koristimo Twinky vitamine. Oni podržavaju zglobove i daju multivitamine, posebno za starije ili aktivne pse. Denty dentalne štapiće koristimo za svjež dah i higijenu usta. Za njegu kože i dlake biramo Chloé šampon i zaštitu za nos i šape.

Plan je jednostavan. Izaberemo osnovu, dodamo aromu ako je potrebno, nagradimo dobro ponašanje i pazimo na zdravlje usta i kože. Ovako, CricksyDog nudi jednostavne korake za dosljedno, ukusno i sigurno hranjenje psa.

Kako hranu učiniti privlačnijom bez stvaranja ovisnosti o nama

Pokušavamo povećati privlačnost pseće hrane bez da se psi vežu samo za nas. Koristimo “ne-socijalne” pojačivače kao što je prelivanje granula toplom vodom. To pojačava miris i čini hranu toplijom. S obzirom da hladnoj hrani miris nije toliko izražen, serviramo je sobno toplo ili blago zagrijano.

Topperi služe kao umjeren dodatak, a ne mamac. Kao topper koristimo malo Ely mokre hrane ili Mr. Easy veganski preljev. Ponekad dodamo žlicu bundeve ili kozji jogurt, ako je pas na to navikao. Držimo se malih i dosljednih količina da psi ne očekuju uvijek više.

Hranu serviramo u posebnim zdjelama ili na lick mat. Time pas jede polako i s manje uzbuđenja, a mi ne moramo sjediti pored. Nakon jela dajemo pažnju i ljubav.

Menjamo vrste proteina među hipoalergenim opcijama kao što su janjetina, losos i kunić. Time izbjegavamo rutinu a održavamo probavu stabilnom. Pratimo pasju kondiciju i prema tome prilagođavamo obroke.

Provjeravamo miris i temperaturu prije nego što poslužimo hranu. Kratko navlažavanje ili zagrijavanje u toploj vodi ističe mirise. Tako hranu činimo ukusnijom bez velike ovisnosti o nama.

• Topper za hranu pas — štedljivo i dosljedno.
• Miris i temperatura hrane — sobno toplo ili blago toplo.
• Puzzle zdjela i lick mat — mirniji obrok i dulji fokus.
• Rotacija proteina — janjetina, losos, kunić.
• Praćenje kondicije — količine prema stvarnim potrebama.

Rješavanje izbirljivosti: kada je “ne jede sam” zapravo picky eating

Kada je pas zdrav, a okolina i rutina stabilne, ali on čeka na nas da počne jesti, to je znak. Takvo ponašanje često dolazi od učenja kroz pregovaranje. Trebamo ga smatrati izbirljivim psom i promijeniti mu prehrambene navike.

Serviramo mu obrok i damo mu 15–20 minuta da pojede, nakon čega zdjelu uklonimo. Važno je ne nuditi mu stalno nove “bolje” opcije. Ovo pomaže u postavljanju jasnih pravila.

Povećavamo mu potrošnju energije prije obroka kratkim igrama ili trikovima. Poslastice koristimo samo za trening. Ako izgleda premršavo, pitamo veterinara za savjet o boljoj ishrani.

Za dodatni poticaj, bez potrebe za našom prisutnošću, odabiremo Ely mokru hranu ili Mr. Easy preljev. Rotiramo proteine da održimo njegov interes za hranu.

Nakon što pas jede sam, slijedi socijalna nagrada. To može biti šetnja, igra ili MeatLover poslastice. Ovo pokazuje da samostalan obrok vodi prema zabavi.

• Jasan raspored obroka i uklanjanje zdjele nakon 15–20 minuta.
• Povećanje aktivnosti prije hranjenja i ciljano korištenje poslastica.
• Rotacija proteina u provjerenim formulama, bez stalnog “nadograđivanja”.
• Po potrebi prelazak na gušću energijom hranu uz savjet veterinara.
• Socijalna nagrada nakon samostalnog jela kao motivator za izbirljiv pas i picky eater pas.

Sigurnosni i etološki aspekti hranjenja

Poštujemo vrijeme i granice obroka psa: obrok je trenutak mira, predvidljivosti i sigurnosti. Dok pas jede, ne diramo zdjelu i održavamo udaljenost. Ako pas zauzme ukočen stav ili tiho reži, to je znak da brani svoje. U takvim slučajevima prilagođavamo prostor i rutinu kako bismo smanjili napetost.

Kod očite zaštite resursa potrebna je pomoć stručnjaka i poseban pristup. Naučimo djecu da ne prilaze psu dok jede. Kod kuća s više pasa, uvodimo razdvajanje da bi svaki pas sigurno jeo i smanjili bismo rivalstvo.

Za pse koji brzo jedu koristimo posebne zdjele. One usporavaju hranjenje, sprječavaju probleme poput nadutosti i povraćanja. Manji obroci kroz dan pomažu psiću lakše probaviti.

Čista zdjela je must: peremo ih svaki dan i redovito mijenjamo oštećene. Hranu čuvamo u zatvorenim spremnicima, dalje od topline i vlage. Uvijek provjeravamo rokove kako bi hrana ostala svježa.

Brinemo se i za zube psa. Četkamo ih, koristimo vege štapiće za čišćenje zuba i povremeno posjećujemo veterinara. Tako psi jedu bez boli i bolje žvaču.

• Mirno mjesto za hranjenje bez prolaznika i buke.
• Jasna pravila za djecu i goste tijekom obroka.
• Fizička barijera ili odvojene prostorije kod više pasa.
• Puzzle zdjele za sporije hranjenje psa i manji rizik od želučanih problema.
• Dosljedna higijena zdjelica i pravilno skladištenje hrane.
• Redovita dentalna higijena psa radi udobnog žvakanja.

Uz ove navike, stvaramo okruženje u kojem pas jede bez stresa. Naš dom postaje sigurno mjesto za svaki obrok.

Podrška osjetljivim psima: koža, probava i zglobovi

Biramo hranu za osjetljive pse s posebnim izvorima proteina. Janjetina, losos, kunić, insekti i pažljivo odabrana govedina su naš izbor. Bez piletine i pšenice. Polako uvodimo novu hranu. Pratimo kako ljubimci reagiraju – gledamo njihovu stolicu, kožu i koliko su energični.

Da pomognemo probavi pasa, dodajemo kvalitetna vlakna i masne kiseline u prehranu. Ely mokra hrana je super za pse koji vole sočniju hranu. To im može pomoći prilikom prelaska na novu prehranu. Također, pazimo na težinu pasa jer to čuva njihove zglobove i čini šetnje lakšima.

Za probleme s kožom i šapama, koristimo Chloé šampon i balzam. Ako vidimo crvenilo, svrbež ili suhe jastučiće, posežemo za tim. Često češljanje i pažljivo sušenje nakon kiše čuvaju kožu od iritacija.

Za zglobove koristimo Twinky vitamine s glukozaminom, hondroitinom i MSM-om. Pomažu velikim pasminama, starijim psima i onima koji se oporavljaju od ozljede. Važna je i umjerena tjelovježba te sporo šetanje kako bismo očuvali njihovu mobilnost.

Planiranje je ključno: uvodimo nove proizvode i pratimo kako pas reagira. Tako se osigura da je prehrana psa uravnotežena. Probavna podrška, njega kože i šapa te podrška zglobovima čine psa zdravim i pokretnim.

• Postupno uvođenje proteina: janjetina, losos, kunić, insekt protein, provjerena govedina.
• Praćenje stolice, kože i energije pri svakoj promjeni.
• Chloé njega kože i šapa za osjetljiva područja.
• Twinky vitamini i suplementi za zglobove pas za mobilnost.
• Ely mokra hrana kao mekša opcija i poticaj apetitu.

Primjeri iz prakse: od “jede samo kad smo tu” do samostalnog obroka

Donosimo tri studije slučaja o psima, fokusirajući se na plan, mirnoću i korake. Pokazujemo kako rutina dovodi do samostalnog jela.

Prvi primjer govori o mladom psu u novom domu. Nakon veterinara, šetali smo ga 45 minuta prije jela i koristili puzzle zdjelu u mirnom kutu. Svaki dan smo se pomicali pola koraka dalje, pa je nakon deset dana pas počeo jesti sam.

Primjer 2 je o odraslom psu koji je bio izbirljiv s hranom. Prebacili smo ga na hranu Ted s lososom i dodali topao Ely janjetine. Držali smo se rasporeda i uveli Denty štapiće. Za dva tjedna pas je jeo samostalno.

Primjer 3 se odnosi na psa s osjetljivim probavnim sustavom i kožom. Prešli smo na hranu Juliet i dodali Twinky vitamine te Chloé šampon. Postupno smo se udaljavali, i obroci su brzo postali uredni.

• Dosljednost u rasporedu i ritualima prije obroka.
• Kontrola okoline: mir, bez distrakcija, siguran kut.
• Suzdržavanje od pregovaranja i stalnih “samo još ovo” dodataka.

Ovi primjeri pokazuju kako desenzitizacijski plan vodi do uspjeha. Plan i pažljivi koraci ključni su za uspjeh u samostalnom hranjenju pasa.

Zaključak

Da riješimo problem “moj pas jede samo kad sam pored njega”, počnimo korak po korak. Najprije, razgovarajmo s veterinarom da isključimo zdravstvene probleme. Nakon toga, nađimo mirno mjesto za jelo i napravimo jasan raspored hranjenja s određenim vremenima.

Započnimo s postupnom desenzitizacijom: prvo se udaljimo na sekundu, zatim na minutu. Uvijek pohvalimo i nagradimo psa za svaki mirno pojeden zalogaj. Tako gradimo njegovu samouvjerenost i uspostavljamo rutinu. Ne zaboravimo na pozitivno pojačanje koje je jasno, ali ne pretjerano.

Bitno je što pas jede. Odaberimo ukusnu hranu bez piletine i pšenice, poput hipoalergene hrane CricksyDog: suhe linije Chucky, Juliet, Ted; Ely mokra hrana; MeatLover poslastice; Twinky vitamini; Chloé njega; Mr. Easy preljev; Denty dentalni štapići. To povećava interes psa za hranu bez naše prisutnosti.

Strpljenjem i dosljednošću, većina pasa nauči jesti samostalno. To nam osigurava fleksibilniji raspored i psu sigurniji obrok. Naš vodič za samostalno hranjenje psa uključuje: prvo briga o zdravlju, zatim uredno okruženje, postupna desenzitizacija i jasan plan hranjenja. To je ključ za rješenje problema i dugotrajnu dobrobit psa.