Osjeća li se tvoj pas sigurno? – 5 znakova na koje treba obratiti pozornost

Ponekad mislimo da je s našim psom sve u redu kad je miran. Međutim, mirnost možda ne znači osjećaj sigurnosti, već povlačenje.

Pažljivim promatranjem, uočavamo kako se osjećaj sigurnosti psa mijenja. Ovaj se osjećaj razlikuje pri različitim situacijama: kod kuće, za vrijeme šetnje, ili tijekom neočekivanih događaja.

Ovaj članak razmatra 5 bitnih pokazatelja: jezik tijela, ponašanje u domu, za vrijeme šetnji, te apetit i spavanje. Prepoznavanje ovih znakova ključno je za umanjenje stresa kod pasa.

Pas koji je vanjski miran može biti iznutra pod pritiskom. Razumijevanje pravih signala i njihovo povezivanje s okolinom vitalno je za dobrobit psa.

Kako bismo izgradili osjećaj sigurnosti, važno je uspostaviti rutinu, postaviti jasne granice, primjenjivati pozitivno pojačavanje, stvoriti sigurno mjesto, te pružiti podršku kroz njegu i ishranu. U slučaju potrebe, bitno je znati kada zatražiti stručnu pomoć.

Ključne poruke

• Osjećaj sigurnosti psa najčešće se vidi kroz obrazac, ne kroz jedan trenutak.
• Znakovi da se pas osjeća sigurno uključuju govor tijela, dom, šetnju, apetit i san.
• Pas se osjeća zaštićeno kad može opušteno birati udaljenost, odmor i tempo.
• Ponašanje psa treba promatrati u kontekstu: gosti, zvukovi, rutina i promjene.
• Tišina i “poslušnost” ne znače uvijek mir; mogu skrivati stres kod pasa.
• Dobrobit psa gradimo malim koracima i jasnim navikama koje se ponavljaju svaki dan.

Zašto je sigurnost psa temelj sretnog suživota

Kada psi osjećaju sigurnost, naš dom se pretvara u utočište spokoja. Primjećujemo promjene u njihovom spavanju, apetitu i načinu učenja. U tom okruženju, psi bolje razumiju naše naredbe i rjeđe doživljavaju stres.

Razlikovanje prolazne nelagode od kroničnih problema je ključno. Naime, vatromet ili oluje mogu kratkotrajno uzrokovati anksioznost. No, kronična anksioznost očituje se kroz stalnu opreznost, tjelesnu napetost i izbjegavanje socijalnih kontakata.

Gradnja povjerenja između psa i vlasnika temelji se na rutinama i pravilima. Dosljednost omogućava psu da zna što očekivati, smanjujući njegovu potrebu za samostalnim rješavanjem problema.

Pružanje sigurnosti djeluje i kao prevencija problema u ponašanju. Nestabilan temelj može dovesti do reaktivnosti, destruktivnosti i anksioznosti prilikom odvajanja. Također, može se pojaviti čuvanje resursa ili prekomjerno lajanje kao način kontrole okruženja.

• U stanu: jasno određene zone za odmor i smirene tranzicije između aktivnosti pomažu.
• U gradu: odabir ruta i tempa prilagođenog psu omogućava mu prostor za istraživanje.
• U kafićima i tijekom posjeta: štitimo psa od prevelike gužve i neželjenih interakcija.
• Na putovanjima: pokušavamo zadržati ustaljene navike koliko god je to moguće.

U tekstu što slijedi osvrnut ćemo se na praktične pokazatelje sigurnosti koje možemo odmah primijetiti, posebice u hrvatskom kontekstu života. Sigurnost time postaje svakodnevna praksa, koja jača našu vezu s ljubimcem.

Kako prepoznajemo osjećaj sigurnosti psa u svakodnevnim situacijama

Kada nastojimo shvatiti kako se pas osjeća sigurno u svom okruženju, ne oslanjamo se samo na jednu reakciju. Obuhvaćamo cijelu sliku, prateći dosljedan okvir svakoga dana. To čini promatranje ponašanja pristupačnim i omogućava usporedbu.

Počinjemo s tri ključna aspekta: tijelo, ponašanje i oporavak. Stanje tijela pokazuje jesmo li napeti ili opušteni, ponašanje otkriva odluke pasa, dok oporavak pokazuje brzinu povratka u normalno stanje nakon podražaja. Pritom lakše primjećujemo znakove smirenog psa i suptilne promjene koje bismo inače propustili.

Tipične situacije testiranja uključuju susret s nepoznatima, zvona na vratima, upotrebu usisavača, odlazak iz doma te posjet veterinaru. Dodaju se i šetanje u prometu, interakcija s drugim psima i navigacija kroz gužve te uske prolaze. U tim scenarijima često se pojavljuju neočekivani okidači, zbog ponavljanja i iznenadnosti.

Uvijek je bitno uzeti u obzir kontekst i prošlost psa. Psi iz skloništa, oni koji su pretrpjeli napade ili pate od bolova, mogu pokazivati različite signale. Stoga, procjena stresa psa ne smije biti natjecateljska već temeljit proces prikupljanja informacija preko dužeg perioda.

Razlikujemo psa koji je miran od onoga koji je “ugašen”. Tišina i nepomičnost mogu izgledati kao red, no mogući su znaci blokade ili straha. Zbog toga ne zaključujemo samo na temelju nedostatka laveža već promatramo ukupni obrazac ponašanja i oporavak.

• Tijelo: mekoća u pokretu, opuštena njuška i čeljust, normalno disanje.

• Ponašanje: pas može njuškati, okrenuti se, uzeti udaljenost ili se vratiti bez prisile.

• Oporavak: vraća se u uobičajen ritam nakon zvona, usisavača ili prometa i ponovno se bavi svojom okolinom.

Da budemo objektivni, vodimo kratke bilješke o okidačima, reakcijama i oporavku. Dovoljna je jedna rečenica nakon šetnje ili kod kuće. To omogućuje lakše praćenje napretka, uspoređivanje dana i jasnu sliku o granicama i novim znakovima smirenosti.

Znak da se pas osjeća sigurno kroz govor tijela

Kako bismo shvatili osjeća li se pas sigurno, proučavamo njegov govor tijela u uobičajenim okolnostima. Tijelo koje odražava opuštenost često izgleda mekano bez vidljivih znakova napetosti u mišićima. Njegova čeljust je blaženo opuštena, s učestalim i nenametljivim treptanjem.

Detaljan uvid daju nam položaji repa i ušiju, no ključno je poznavanje specifičnosti vlastitog psa i njegove pasmine. Rep nekih pasa se prirodno drži visoko, dok je kod drugih nisko ili savijen. Glavni pokazatelj je promjena u ponašanju; je li pas sposoban vratiti se u svoje uobičajeno stanje i kretati se s lakoćom.

Promatranjem naših četveronožnih prijatelja u svakodnevnim situacijama često ćemo zapaziti nježne, ali definitivne znakove opuštenosti. Pas se približava u polukrugu, bez ikakvog oklijevanja, pregledavajući prostor oko sebe znatiželjno. Uzima poslasticu lagodno, ne pokazujući agresivnost, i brzo se vraća prethodnoj aktivnosti.

• tijelo se blago kreće, izbjegavajući bilo kakvo zadržavanje
• pogled je umirujuć, s povremenim odmicanjem i trepćućim gestama
• kretnje su smirene, bez iznenadnih prekida ili zastojaka

Signalima smirivanja pas pokazuje svoju sposobnost da reducira vlastitu napetost. To može biti pomicanje glave na stranu, kratko snifanje tla ili umirujuće zijevanje u tišini. Kad se ti znakovi pojavljuju i nestaju brzo, to ukazuje na to da pas uspješno samoregulira svoj unutarnji mir.

Međutim, neki signali mogu varati. Stisnuto tijelo, rep podignut visoko s ukočenim pokretima te intenzivan, neprekidan pogled nisu pokazatelji opuštenosti. Čak ni pasji “smiješak” s napetim usnama nije nužan znak zadovoljstva.

Da bismo bolje razumjeli govor tijela našeg psa, potrebno je kratko ga promatrati. U tihoj atmosferi posmatramo ga 2–3 minute, bilježeći njegovo uobičajeno ponašanje: disanje, hodanje, položaj repa i ušiju. To nam uveliko olakšava identifikaciju neobičnih promjena u ponašanju i omogućava brže shvaćanje njegovih reakcija u stresnijim situacijama.

Znak sigurnosti u ponašanju kod kuće

Primjećivanje sigurnosti kod psa kod kuće može biti u malim stvarima. Ove sitnice često ne primijetimo. Sigurnost psa najjasnije vidimo kad se može smiriti sam, bez naše pomoći. Bira odmor bez nagovaranja i uobičajeno istražuje okolinu.

Ponašanje psa unutar doma otkriva koliko se osjeća sigurno. On može reagirati na buku usisavača ili zatvorenih vrata, ali ne prelazi u stanje panike. Brzo se smiruje i vraća uobičajenim aktivnostima, što je važan pokazatelj.

Sa ukućanima, pas pokazuje uravnotežen odnos. Rado prilazi za pažnju, ali zna i samostalno pronaći mjesto za odmor. Kratka razdvojenost od ukućana ne izaziva mu stres.

• Kada ga pozovemo, odaziva se, ali ne slijedi nas konstantno.
• Može strpljivo čekati, a potom sam izabere odmor ili igru.
• Budi se na zvono, ali se umiri kada procijeni da je sve u redu.

Predvidljivost i rutina unutar doma ključne su za osjećaj sigurnosti. Pomažemo im tako što su mjesta za odmor i hranjenje uvijek ista. Dosljedna pravila i stabilan ritam dana pridonose tom osjećaju.

Kreiranje sigurnog prostora za psa, gdje može odmarati bez ometanja, također je bitno. To može biti udoban krevet u tihoj zoni ili dobro opremljen boks. U tim uvjetima, pas lakše prekida s podražajima i oporavlja se od šuma.

Crvene zastave uključuju destruktivno ponašanje kada je pas sam, slinjenje ili ubrzano disanje. To su znakovi separacijske anksioznosti. Važno je obratiti pažnju kada i pod kojim uvjetima nastaju ti problemi.

Znak sigurnosti u društvenim situacijama i na šetnji

Kad opazimo psa koji šeta, osjećamo sigurnost promatrajući njegovu opuštenu znatiželju. On njuška, baca poglede okolo i istražuje, ali lako se odaziva našem glasu. Njegov hod je elastičan, povodac ostaje opušten bez stiska.

“Opuštenu udaljenost” smatramo važnom. To ne znači da pas mora pozdraviti svaku osobu ili drugog psa. U stvarnosti, to znači miran prolazak, možda kratko zaustavljanje, ili okretanje bez ikakve napetosti. Ovo je iznimno bitno u gradskim sredinama, gdje je stimulacija iz okoline intenzivnija.

U pravilnoj interakciji, pas pokazuje jasne društvene signale. Kad se sreću s drugim psima, često prave luk oko njih s kratkim njuškanjem. Važno je da naš pas prestane s kontaktom kada ga pozovemo, što ukazuje na njegovu stabilnost i uspješnu socijalizaciju.

Kada psu ne damo dovoljno prostora, sigurnost se lako može narušiti. Guste gužve, prekratak povodac, prebrzi dolasci i loša iskustva mogu izazvati reaktivnost. Ponekad su okidači za takvo ponašanje bol, umor ili prebrza socijalizacija, kada pas nije spreman za bliskost.

• Biramo rute koje nude više prostora i opcije za izbjegavanje, osobito u gradskim uvjetima.
• Uključujemo kraće pauze za njuškanje kako bi ublažili napetost prije potencijalne reaktivnosti.
• Naučimo signale kao što su “okret” i “idemo” za bolju kontrolu, čime izbjegavamo stresne situacije.
• Zaštitimo našeg psa od neželjenih susreta držeći pritom opuštenu udaljenost, što mu omogućava osjećaj sigurnosti.

Znak sigurnosti kroz apetit i odnos prema hrani

Kada uočimo da je apetit psa stabilan, to obično ukazuje na njegov osjećaj sigurnosti. Apetit predstavlja više od trenutnog raspoloženja. Provjeravamo zdravstveno stanje našeg psa, uključujući zube, probavu, moguću bol te hormonalne promjene.

Povezanost apetita psa sa stresom je važna za pratiti, jer promjene mogu biti iznenadne. Ukoliko pas odbija hranu više od dana i pokazuje simptome kao što su proljev, povraćanje ili letargija, bitno je reagirati brzo.

• Jede mirno, bez stalnog okretanja i bez žurbe.
• Može se odmaknuti od zdjele i vratiti bez napetosti.
• Uzimamo poslastice i u novom okruženju, ako su podražaji podnošljivi.
• Ne pokazuje napetost oko zdjele, što smanjuje rizik da se razvije čuvanje resursa pas.

Stres može na razne načine utjecati na hranjenje pasa. Neki psi odbijaju hranu na otvorenom, dok kod kuće jedu uredno. Drugi jedu prebrzo, dok pojedini postaju izbirljivi ili čak povraćaju od uzbuđenja.

Pravilna rutina hranjenja može pomoći. Treba odabrati mirno mjesto, držati se sličnog rasporeda i kratko čekati prije davanja hrane. Stalno nagovaranje može pojačati izbirljivost. Bolje je da pružimo mirno hranjenje, maknemo zdjelu nakon određenog vremena i nastavimo po planu bez nepotrebnog stresa.

Ako pas pokazuje znakove čuvanja resursa kao što su režanje, ukrućen stav ili blokiranje pristupa zdjeli, to tumačimo kao izraz nesigurnosti, a ne neposlušnost. U tim situacijama treba se osloniti na stručno vođeno pozitivno obučavanje i pažljivo upravljanje okolinom. Cilj je graditi sigurnost psa kroz male, ali sigurne korake.

Znak sigurnosti kroz san i kvalitetu odmora

Kad se pas osjeća stabilno, primijetit ćemo to kroz miran san. Stabilnost se postiže domaćim ritmom koji pas lako prati. Tada pronalazi mirno mjesto za odmor, opušta se bez žurbe i mijenja položaje. San mu nije prekidan zbog buke iz okoline.

Kvalitetan odmor pasa iziskuje pozornost na svakodnevne sitnice. Pitanja poput brzine uspavljivanja nakon šetnje ili budi li se noću otkrivaju osjećaj sigurnosti. Također, mogućnost drijemke dok se bavimo kućanskim poslovima ukazuje na mirnu narav.

Znakovi stresa i nesanice kod pasa uključuju plitak san i noćne nemire. Takav san otkriva psa koji spava “na oprezu”, uvijek spreman reagirati. Česte manifestacije uključuju noćne šetnje, jaukanje ili neprestano lizanje šapa prije sna.

Uspostava jednostavne i predvidive rutine spavanja može puno pomoći. Večernji rituali poput šetnje, umirujućeg svjetla i tišine pomažu psu da se smiri. Dana treba obogatiti aktivnostima koje stimuliraju um, ali bez pretjerivanja.

• Održavamo redoviti raspored obroka, izlazaka i smanjenje aktivnosti u domu.

• Izbjegavamo iznenadne podražaje prije odmora poput glasne muzike ili divlje igre.

• Osiguravamo sigurno mjesto za odmor poput krevetića, gdje pas može biti sam.

Pas koji ima svoj prostor osjeća više kontrole i predvidljivosti. To smanjuje stres, čineći san kvalitetnijim. S vremenom, osjećaj sigurnosti se učvršćuje, i kvalitetan odmor postaje norma.

Što nam govori lavež, cviljenje i “tišina”

Vokalizacija nije samo “neposluh”, predstavlja način na koji pas komunicira s nama. Lavež psa može značiti različite stvari: uzbuđenje pri našem povratku kući, upozorenje na neobičan zvuk ili izraz straha u nepoznatoj situaciji. Ponekad, frustracija je uzrok laveža, kada pas želi krenuti, a mi ga sprečavamo.

Da bi psu pružili osjećaj sigurnosti, ne bismo trebali ignorirati njegov glas, već tražiti što ga zabrinjava. Promatranjem njegovih ušiju, repa, tjelesne napetosti i prostornog odnosa prema predmetu stresa, možemo bolje razumjeti njegove potrebe. Možda mu je potrebna pauza, više prostora ili usporeniji ritam.

ciljenje psa često je tiho, ali iza njega stoji snažna poruka. Psi time mogu izraziti potrebu za pažnjom, nelagodu, osjećaj bola ili nesigurnost u novoj okolini. Kao vlasnici, trebamo se zapitati: “Je li gladan, umoran ili se osjeća preplavljeno?”

Ako se pas odjednom umiri, to može biti znak stresa. Njegova tišina možda sugerira da se osjeća zarobljeno ili preplavljeno situacijom. U tim trenucima, tišina nije znak olakšanja, već prevelikog tereta.

• Ne kažnjavamo zvukove; mijenjamo uvjete: udaljimo se, smanjimo podražaje i damo mu izbor.
• Gradimo rutinu i predvidljivost, jer to jača osjećaj sigurnosti psa.
• Ako je sigurno, snimimo kratku situaciju i kasnije analiziramo okidače, ritam disanja i govor tijela.

Pažljivim slušanjem i promatranjem, komunikacija s psom postaje jasnija. Time postajemo sposobniji prepoznati i zadovoljiti njegove potrebe u trenutku, bez nepotrebne žurbe i natezanja.

Suptilni znakovi nesigurnosti koje često previdimo

Ponekad promaknu suptilni znakovi stresa kod pasa. Često se čine bezopasni. No kada se pojave u nizu, ukazuju da pas nije siguran. U tim trenucima važno je usporiti i pažljivo pratiti što nam pasova gestikulacija poručuje.

Prvo obično zapažamo signale smirivanja. Ti signali su pasovi pokušaji da smanje napetost, izbjegnu sukobe. Prepoznavši ih, možemo spriječiti ozbiljne reakcije.

• učestalo zijevanje pas stres, iako pas nije pospan
• lizanje usana pas, iako nema hrane ni mirisa hrane
• okretanje glave u stranu i izbjegavanje pogleda
• usporavanje koraka ili “smrzavanje” na mjestu
• njuškanje tla kao kratki prekid napetosti

Nesigurnost se može vidjeti i kroz fizičke reakcije. Primjećujemo perut, obilnije linjanje, napetost trbuha ili proljev u stresu. Drhtanje često prati anksioznost, osobito u gužvama ili kod iznenadnih zvukova.

Mahanje repom ne znači uvijek sreću. Pas može pokazati “fawn” reakciju: pretjerano umiljavanje ili ukočenost, dok pokušava ostati miran. Ovo može biti taktika preživljavanja, a ne znak želje za igrom.

Promjene u okolini mogu pojačati signale nesigurnosti. Klizavi podovi, glasan TV, nedostatak odmora ili prevelik broj dodira mogu narušiti pseću toleranciju. Djeca mogu biti izvor stresa bez adekvatnih pauza, što dovodi do preopterećenja.

Kada uočimo nekoliko znakova stresa zajedno, trebamo preduzeti jednostavne korake. Smanjimo zahtjeve, udaljimo se od izazova i ponudimo psu izbore: povlačenje, odmor ili istraživanje. Na taj način pokazujemo psu da su njegovi signali shvaćeni i prihvaćeni.

Kako gradimo sigurnost kroz rutinu, granice i pozitivno učenje

Početak izgradnje sigurnosti za psa leži u predvidivosti i ponavljanju. Uvođenjem rutine u šetnje, hranjenje i odmor pomažemo psu da lakše razumije svakodnevicu. To mu omogućuje da manje provodi vrijeme u iščekivanju i stresu, a više u opuštanju.

Postavljanje granica nije znak strogoće, već jasnoće. Održavanje konstantnih pravila o mjestima za jelo, odmor i interakciju s gostima smanjuje zbunjenost psa. Ovo povećava njegov osjećaj kontrole i sigurnosti.

Oslobanjamo se na metode pozitivnog učenja da bismo izgradili povjerenje s psom. Nagrade za željena ponašanja, poput smirenosti i kontaktiranja očima, podupiru učenje. Cilj je naučiti psa pozitivnim aktivnostima, umjesto ga kažnjavati.

• “Pogledaj me” za brzi povrat pažnje u šetnji
• “Na mjesto” kao signal za smirenje kod zvona ili gostiju
• “Dodir ruke” za nježno vođenje i prekid napetosti

Pri izlaganju psa okidačima, radimo to kontinuirano, ali oprezno. Približavamo se samo do mjere do koje pas ostaje smiren. Povlačimo se prije bilo kakve prekomjerne reakcije. Ovako postupajući, gradimo njegovo samopouzdanje bez pritiska, dok svako ponavljanje postaje uspjeh.

Koristimo i oblikovanje okoline kao sredstvo. Kroz koristećenje njuškalica, igara traženja hrane, spora šetanja i mentalne igre smanjujemo stres. Pružanjem izbora i smislenih zadataka činimo rutinu stabilnijom. Brzina učenja raste kad je pristup pozitivan.

Sigurnost u kući: prostor, boks, krevetić i “sigurna zona”

Jasna rutina i miran kutak kod kuće stvaraju osjećaj sigurnosti za psa. Pružamo mu mjesto za odmor daleko od dodira i buke. To je njegova sigurna zona. Ta navika, iako jednostavna, iznimno je moćna.

Kreiranje prostora često počinje odabirom kreveta za psa. Smještamo ga u tihi kutak, dalje od propuha i prometnih zona. Također, pazimo da pas ne bude potpuno izoliran. Voli osjećaj da je blizu nas dok odmara.

U slučaju potrebe za većom kontrolom, boks može biti sjajno rješenje. Važno je pravilno ga uvesti psu: uz strpljenje, pohvale i bez prisiljavanja. Povezivanje boksa s omiljenom dekicom i igračkama čini ga mjestom sigurnosti, a ne kazne.

U manjim prostorima koristan je ograđeni prostor. Idealno je to učiniti dijelom dnevne sobe, primjerice postavljanjem ogradice. Bitno je da pas može pratiti događanja oko sebe, ali bez prisilne interakcije.

• Odaberimo zonu daleko od uobičajenog prometa ljudi, TV-a i ulaznih vrata.
• Pobrinite se da voda bude dostupna i da podloga bude stabilna.
• Postavimo pravila za sve ukućane i goste: ne uznemiravamo psa niti mu prilazimo bez poziva.
• Naučimo djecu da je to prostor za psev mir i da se tamo ne igraju.

Zonu činimo privlačnom pomoću pozitivnih stvari. Dodajemo žvakalice, igračke koje se mogu puniti hranom i dekicu s mirisom doma. Time sigurna zona postaje utočište za oporavak. Tu se stres smanjuje, a opće stanje se smiruje.

Prehrana i njega kao dio osjećaja sigurnosti: CricksyDog kao podrška

Započinjemo s trbuhom i kožom kada tražimo mirnijeg psa. Stabilnost probave donosi manje nelagode. Manje svrbeža zauzvrat smanjuje i njihovu nervozu. Prehrana je zato često prvi korak prema osjećaju sigurnosti naših pasa.

Prilikom odabira obroka, cilj nam je dosljednost i blagost. CricksyDog nudi hipoalergensku hranu koja se savršeno uklapa u dnevnu rutinu. Predvidljiva zdjelica hrane čini i dan jednostavnijim.

Izbor hrane bez piletine i pšenice je ključan za osjetljive pse. Time se smanjuje broj iznenađenja u sastavu hrane. To dovodi do manjeg češanja i poboljšava san, što pozitivno utječe na njihovo dnevno ponašanje.

• Chucky biramo za malene štence, prilagođavajući se njihovim potrebama u ranom stadiju.

• Juliet suha hrana savršena je za male pse, s olakšanim doziranjem.

• Ted suha hrana idealna je za pse srednje i velike veličine, posebno pri obrati pažnje na njihovu energiju i kondiciju.

Rotacija proteina olakšava osjetljivim psima prehranu, nudeći raznovrsnost bez stresa. Dostupni su hipoalergeni okusi veći izbor olakšava pronalazak idealne prehrane.

Ely mokra hrana poboljšava hidraciju i nudi nježniji obrok. Kombiniranje različitih okusa čini prelazak na drugu hranu lakšim.

U treningu koristimo nagrade za izgradnju povjerenja. MeatLover poslastice, bogate mesom, idealne su za šetnje i socijalizaciju.

Za podršku u svakodnevici biramo dodatke i proizvode za njegu. Twinky vitamini i redovita rutina održavaju zdravlje i mir.

Kožna reakcija na promjene u okolini zahtijeva blagi tretman. Chloé šampon i balzam osiguravaju manje iritacije i opuštenost.

Ako je pas izbirljiv, nudimo rješenja bez pritiska. Mr. Easy vegan dressing čini obrok prihvatljivijim.

Zubna bol može utjecati na raspoloženje psa. Denty veganski štapići su dio zdrave higijenske rutine. Na ovaj način, prehrana i njega predstavljaju tiho, ali snažno, oslonac.

Kada potražimo pomoć stručnjaka: veterinar, trener ili biheviorist

Kad uočimo promjene u ponašanju psa, često razmišljamo je li problem fizičke prirode. Za početak, veterinari rade pregled kako bismo isključili bol ili nelagodu kao izvore promjena.

Veterinari su obučeni da primijete stres kod pasa, čak i kad su promjene suptilne. U slučaju naglih promjena u apetitu, spavanju, ukočenosti, ili ako pas izbjegava dodire, trebamo hitno reagirati.

Postavši sigurni da je psihofizičko stanje zadovoljavajuće, usmjeravamo se na učenje. Treneri koriste princip pozitivnog pojačanja za smanjenje napetosti. Oni nam nude strategije za svakodnevne situacije bez prisile.

• hodanje na povodcu bez panike i naglih trzaja
• učenje “mjesta” i kratkog opuštanja u stanu
• kontrolirani susreti na šetnji, uz veću udaljenost i nagrade

Kod kompleksnijih problema obraćamo se psiholozima za pse. Tada je potreban detaljan plan za promjenu ponašanja. Ovaj pristup je potreban kod reaktivnosti, fobija ili agresivnosti.

U situacijama s ugrizima, paničnim napadima ili kada pas ne može normalno funkcionirati, hitno trebamo stručnu pomoć. Bitno je djelovati pravovremeno da bi se spriječile ozbiljne posljedice.

1. zapišemo okidače, vrijeme i trajanje epizoda
2. snimimo kratki video, samo ako je sigurno
3. pripremimo rutinu, prehranu, zdravstvenu povijest i nedavne promjene u kućanstvu

Detaljnim zapisima olakšavamo stručnjaku razumijevanje situacije. Takvim pristupom, ponašanje psa postaje predmet mjerenja i napredak je jasno vidljiv.

Zaključak

Za osjećaj sigurnosti psa ključno je pratiti pet signala. To su: opuštenost u govoru tijela, udomaćenost, socijalne vještine, zdrav pristup hrani, te dobar san. Ti znakovi daju jasnu sliku o psihološkom stanju našeg psa. Umjesto površinskih procjena, važno je razumjeti cijelu sliku.

Da bi pas bio siguran, bitan je naš svakodnevni angažman. Stvari poput stabilnog rasporeda, izbjegavanja stresnih situacija, postavljanja granica, i pozitivne obuke izgrađuju međusobno povjerenje. Ne očekujemo da pas bude uvijek miran, već da se može brzo oporaviti.

Ove sedmice fokusiramo se na jednu promjenu za dobrobit našeg psa. Može to biti stvaranje sigurnog prostora, pojednostavljenje rutine, kratki treninzi, ili poboljšana njega. Ta promjena pomoći će jačanju dobrog osjećaja psa.

Također, prehrana igra vitalnu ulogu u psihološkoj stabilnosti pasa. Redovito hranjenje i kvalitetna briga umiruju tijelo i um. CricksyDog linija i dodaci mogu biti podrška u tom pristupu, kao dio šire strategije održavanja sigurnosti vašeg psa.